Transplantacija gušterače

Transplantacija gušterače radi se kod ljudi s dijabetesom kojima gušterača više ne može proizvoditi inzulin. Radi se o kompleksnoj operaciji koja zahtjeva dugi rez na abdomenu i totalnu anesteziju. Primateljeva se gušterača ne vadi. Operacija prosječno traje oko 3 sata, a duljina hospitalizacije je od 1 do 3 tjedna.

Više od 80 posto ljudi s dijabetesom po transplantaciji ima normalne razine šećera u krvi pa terapija inzulinom više nije potrebna, no potrebna je terapija imunosupresivima sa svim rizicima od infekcije i ostalim nuspojavama koje idu s imunosupresijom. Kako su injekcije inzulina sigurne i učinkovite pri liječenju dijabetesa, transplantacija gušterače radi se samo kod određenih slučajeva, npr. oni koji učestalo imaju po život opasne niske razine šećera u krvi i oni koji trebaju transplantaciju bubrega.

Transplantacija Langerhansovih otočića

Stanice u gušterači koje proizvode inzulin nazivaju se Langerhansovi otočići. Te se stanice mogu odvojiti od gušterače umrlog donora te ih se može injektirati u venu primatelja koja ide prema jetri. Injektirani Langerhansovi otočići smještaju se u male krvne žile jetre odakle produciraju inzulin. Ponekad su potrebne dvije ili tri infuzije takvih stanica.

Nekim se ljudima zbog poremećaja gušterače, kao npr. kronični pankreatitis, gušterača mora odstraniti. Ti ljudi postaju dijabetičari iako to prethodno nisu bili. Nakon što je gušterača odstranjena liječnik može sakupiti Langerhansove otočiće te ih vratiti natrag u tijelo (autologna transplantacija). Kako se u takvim slučajevima radi o vlastitim stanicama imunosupresija nije potrebna. 

Transplantacija Langerhansovih otočića je jednostavnija i sigurnija od transplantacije cijele gušterače. Oko 75 posto ljudi koji su primili stanice gušterače nisu više ovisni o inzulinu. Iako je postupak obečavajući još se uvijek čeka na dugotrajne rezultate.