Budite kreativan vođa

Postoji niz definicija različitih autora o tome što je to kreativno vodstvo. Kreativno vodstvo ugrubo možemo podijeliti na tri vrste. Kreativno vodstvo može biti ono koje prihvaća već postojeći način obavljanja posla u tvrtci u koju ulazi. Druga vrsta vodstva odnosi se na vodstvo koje pokušava izazvati promjene u postojećem načinu obavljanja posla, dok je treća vrsta vodstva ona koja uvodi nove načine obavljanja posla, bez obzira na već postojeći način.

Niti za jednu vrstu vodstva ne možemo reći da li je ispravna ili nije. Svaki vođa ukoliko želi biti kreativan, ali i uspješan, mora se prilagoditi sredini u kojoj se nalazi. Prema tome, ako se vođa nalazi u sredini koja nije spremna na velike promjene, sredini u kojoj posao dobro napreduje prema postojećim metodama rada, tada se vođa mora prilagoditi. Mora poštovati kreativnost radnika i usmjeravati ih k malim pomacima na koje je radna okolina spremna i koje će prihvatiti. U slučaju kada vođa može svojom kreativnošću izazvati promjene u poslovanju potrebno je promjene uvoditi polako, ali sigurno. Okolina je možda manje sklona promjenama, ali nije nesklona i postoji dovoljno prostora da se kreativnost uvede na "mala vrata". Kod trećeg tipa kreativnog vodstva okolina je spremna na promjene i želi ih. Nametanje kreativnih promjena nema smisla. Svaka promjena mora biti u skladu s radnom okolinom i prilagođena upravo njoj, jer o radnicima i njihovom radu ovisi završni rezultat.

Kreativno vodstvo možemo promatrati i iz drugog kuta. Rad kreativnog vođe ne ovisi samo o okolini u kojoj se nalazi, već i o njemu samome. Prema tome, i sam vođa se mora prilagoditi. U određenim situacijama može uvoditi vlastitu kreativnost, dok u drugima može koristiti kreativnost radnika i uopćiti je na cjelokupni radni sustav u kojem je ta kreativnost primjenjiva. Naravno, u drugom slučaju ne govorimo o krađi intelektualnog vlasništva, već o poticanju kreativnog razmišljanja radnika, naravno, uz pravedno i strogo određen sustav nagrađivanja.

Prema tome, ako uzmemo prvu, prethodno navedenu, situaciju u kojoj radna okolina nije spremna na uvođenje promjena i kreativnost, tada je vođa onaj koji treba primijetiti kreativnost radnika i postupno je uvoditi. U tom slučaju radnik je onaj od kojeg kreću promjene. U drugom slučaju, kada je okolina funkcionalna sama po sebi, ali nije nesklona promjenama, vođa mora pronaći sredinu. Potrebno je promatrati kreativnost radnika i usklađivati svoju kreativnost prema potrebama okoline. Pronaći idealan spoj kreativnosti okoline i vođe. U trećem slučaju okolini je potrebna kreativnost i radnici su svjesni toga. Tada od izražaja dolazi kreativnost vođe, od kojeg se u tom slučaju i jako puno očekuje.

Bitno je naglasiti da uvođenje kreativnosti ili bilo koje druge promjene u radnu okolinu koja već godinama funkcionira po istom principu može biti vrlo teško. Ipak ne treba zaboraviti i ljudski faktor. Vođe, kao i zaposlenici, mogu na prvo mjesto staviti orijentiranost prema cilju, a ne prema ljudima, što kod uvođenja promjena može biti vrlo štetno. Posebno u slučaju kada radnici i po već postojećem načinu rada taj cilj ostvaruju. Kod uvođenja kreativnosti vođa ne smije na prvo mjesto staviti osobne ambicije i ciljeve, već se treba prilagoditi sredini u kojoj radi. Isto se očekuje i od zaposlenika. Malo dobre volje i pokazanog interesa može uroditi velikim uspjehom.