Inzulinska pumpa

Inzulinska pumpa je medicinsko pomagalo koje omogućuje kontinuirano subkutano snabdijevanje organizma inzulinom u promjenjivim, prilagodljivim i preciznim dozama tokom 24 sata. Potrebna doza inzulina varira te je nužno trajno sistematsko samomjerenje glikemije i prilagođavanje doza potrebama.

Kontinuirana isporuka pokriva bazalnu sekreciju inzulina kao zamjenu za fiziološko bazalno lučenje inzulina (bazalni ritam) što je kod osoba oboljelih od šećerne bolesti koji se liječe s više injekcija inzulina dnevno, zamjena za inzulin srednje dugog djelovanja i inzulina dugog djelovanja.

Inzulinska pumpa omogućuje bolesniku da po vlastitoj prosudbi dodaje inzulin uz obrok (bolus doza), a navedeno zamjenjuje fiziološki porast inzulina nakon jela i situaciju kada bolesnik koji se liječi sa više injekcija inzulina pred obroke aplicira inzulin kratkog ili ultrakratkog djelovanja. Dozu inzulina uvjetuje količina ugljikohidrata u obroku koji slijedi, uz dodatak eventualne korekcije hiperglikemije.

Ideja inzulinske pumpe rođena je 1963. godine u Los Angelesu. Prvi eksperimentalni modeli pumpi bili su izrazito veliki te su se nosili na leđima kao velike naprtnjače. Današnje inzulinske pumpe su veličine mobitela, rade na baterijski pogon, a sastoje se od monitora (procesni modul sa kontrolnim tipkama), spremnika za inzulin i infuzijskog seta. Infuzijski set je tanka, savitljiva plastična cjevčica (kateter) koja ide od pumpe (iz inzulinskog spremnika) i završava mekom cjevčicom (kanilom) ispod kože na mjestima preporučenima i uobičajenima za davanje inzulina. Set se postavlja pomoću aplikatora, a kanila se uvodi pomoću tanke iglice koja se po aplikaciji vadi iz tijela. Mijenja se svaka 2-3 dana pri čemu se u spremnik za inzulin stavlja inzulin ultrakratkog tj. kratkog djelovanja, za iduća 2-3 dana.

Inzulinsku pumpu mogu koristiti svi koji boluju od šećerne bolesti i primaju inzulin injekcijama ili penom više puta dnevno. Preporučuje se bolesnicima kod kojih nijednom dosadašnjom metodom liječenja (pet i više inzulinskih injekcija na dan) nije postignuta zadovoljavajuća kontrola bolesti, a spremni su pridržavati se dobivenih uputa i redovito provoditi samokontrolu.

Indikaciju za liječenje inzulinskom pumpom postavlja dijabetolog koji će i kasnije voditi bolesnika.

Po nahođenju liječnika inzulinska pumpa se postavlja bolesnicima koji imaju: 

• učestale noćne hipoglikemije (za regulaciju glikemije trebaju vrlo malu dozu bazalnog inzulina)
• tzv. nestabilni dijabetes (uz promjenu malog broja jedinica bolesnik ima hipo- pa hiperglikemije)
• kronične komplikacije, pogotovo u mlađoj životnoj dobi koje se javljaju zbog loše regulacije dijabetesa,
• prilikom planiranja začeća i tijekom trudnoće
• bolesnicima sa specifičnim načinom života - aktivno bavljenje sportom, rad u smjenama itd.

U dječjoj dobi potrebno je procijeniti motiviranost i suradljivost roditelja koji preuzimaju odgovornost za ovakav tip liječenja.

Svakako treba naglasiti da inzulinska pumpa zahtijeva više truda, znanja i angažmana nego konvencionalna primjena inzulina. Iz navedenog slijede i kontraindikacije, tj.terapija se ne preporučuje osobama:

• koje nisu u mogućnosti ili ne žele redovito kontrolirati glikemiju i održavati kontakt sa svojim dijabetologom
• koje imaju terminalno zatajenje bubrega radi bojazni od razvoja acidoze
• koje zbog smanjena vida ili sluha ne primjećuju ili ne razlikuju upozorenja i alarme na uređaju
• koje razviju alergiju na inzulinski set

Prilikom uvođenja inzulinske pumpe, potrebno je provesti edukaciju bolesnika od načina rukovanja uređajem, postavljanja infuzijskog seta do naravi samog dijabetesa, pravilne prehrane i odabira namirnica do mogućih komplikacija terapije. U sklopu pripreme preporučuje se kontinuirano mjeriti glikemiju senzorom kako bi se identificirao bazalni ritam lučenja inzulina. Na temelju tog nalaza liječnik određuje bazalni ritam, upisuje ga u pumpu i po potrebi mijenja.

Što se tiče bolusnih doza, prije postavljanja inzulinske pumpe bolesnik mora biti educiran na koji način određuje kako i koliko dati inzulina te koji tip bolusa treba dati s obzirom na trenutne vrijednosti glikemije i planiranog obroka.

Također, bolesnik na inzulinskoj pumpi ima 24-satnu telefonsku potporu i od strane liječnika i proizvođača/distributera uređaja.

Kombinacija inzulinske pumpe i glukoznog senzora naziva se "closed loop" tj. zatvorena petlja. Radi se o spoju senzora za glukozu koji se također postavlja potkožno i mjeri trajno glikemiju te bežično šalje informacije inzulinskoj pumpi koja prema prethodno utvrđenim postavkama "diktira" ritam infuzije inzulina. Za sada se praktično koristi u smislu obustave rada tokom hipoglikemije što je od neprocjenjive vrijednosti u dječjoj dobi (npr. tijekom sna).

Koliko je do sada poznato, inzulinska pumpa je najvjerniji način imitacije prirodne inzulinske sekrecije te je, izuzev transplantacije gušterače, najveći terapijski doseg u liječenju šećerne bolesti. Prema sadašnjem iskustvu, trajnom infuzijom inzulina u usporedbi s višestrukim dnevnim injekcijama postiže se bolja regulacija glikemije, smanjuje broj teških hipoglikemija i ostvaruje bolja kvaliteta života pri čemu se naglašava važnost dobrog odabira bolesnika.

Nedostak primjene terapije inzulinskom pumpom je moguća češća pojava dijabetičke ketoacidoze jer obustavom infuzije inzulina iz pumpe nestaje i inzulin u organizmu, što kod liječenja inzulinom s više potkožnih injekcija u kome je dodan i dugodjelujući oblik nije slučaj.

U Hrvatskoj se uspješno primjenjuje terapija inzulinskom pumpom, ali broj korisnika u odnosu na zemlje u regiji nije toliko velik. Ne treba ići daleko da bi se osvjedočili kako je ovaj oblik liječenja učinkovit. Naime, u Sloveniji je još 2008. godine oko 800 bolesnika bilo na terapiji inzulinskom pumpom, od toga 500 djece. Danas se samo na Pedijatrijskoj klinici pri UKC Ljubljana, liječi više od 600 bolesnika sa dijabetesom tipa 1, a oko 70 posto njih nosi inzulinsku pumpu.

Paralelnim brzim napredovanjem tehnologije i medicine možemo očekivati da će u budućnosti inzulinske pumpe biti još jednostavnije za upotrebu, preciznije, a vjerojatno i dostupnije.