Kašalj u dječjoj dobi

Svi ljudi, i djeca i odrasli, zakašlju se barem nekoliko puta na dan. Kašalj je široko rasprostranjen fenomen, osobito u predškolskoj dobi, zbog čega izaziva veliku pozornost roditelja i zdravstvenih radnika. Stoga je važno upoznati se s njegovim oblicima, mogućim uzrocima, načinima liječenja i prevencije.

Kašalj je naglo, eksplozivno izdisanje, pri čemu brzo strujanje zraka tjera nakupljeni sadržaj sluznice dišnih puteva prema ustima. Najčešće je to refleksni odgovor koji nastaje podražajem receptora za kašalj, razmještenih u sluznici ždrijela, grkljana, dušnika, bronha i manjim dijelom u manjim bronhalnim ograncima.

Podražaj na kašalj mogu izazvati strana tijela, čestice prašine, hlapljiva kemijska sredstva, promjene u temperaturi i, kod djece najčešće, nakupljanje sekreta zbog alergije ili upale na sluznici dišnih puteva.

Pohađanje kolektiva veći rizik od prehlada i kašlja

Oko 80 posto djece dolazi pedijatru zbog upala dišnih puteva i popratnog kašlja. Pritom se dvije trećine pregleda odnosi na djecu koja pohađaju vrtić ili idu u školu. Taj postotak dovoljno govori o tome koliko je to značajan javnozdravstveni problem - kako zbog roditeljske brige tako i sustava zdravstvene zaštite. S obzirom na učestalost kašlja među djecom koja dan provode u vrtiću ili školi, toj smo temi dali posebnu pozornost.

Tijekom djetinjstva imuni sustav postupno se razvija i u potpunosti sazrijeva oko petnaeste godine. U prvim mjesecima i godinama života znatno je smanjena sposobnost obrane od infekcije virusima, bakterijama i gljivicama. Ranim polaskom u jaslice, dijete će biti izloženo tim uzročnicima i može se očekivati da će u prosjeku obolijevati dva, tri puta mjesečno.

Brojne studije pokazuju da tek nakon treće godine pohađanja vrtića učestalost obolijevanja od akutnih respiratornih infekcija opada na razinu učestalosti obolijevanja djece koja ne pohađaju predškolske ustanove. Tijekom prvih mjeseci i godina javljaju se dugotrajno curenje iz nosa i slijevanje sekreta u ždrijelo, te dalje u dušnik i bronhe. Zbog sekreta djeca povremena kašlju, pri čemu se čuje "otkidanje" sekreta sa sluznice - tzv. vlažni ili produktivni kašalj.

Tipično je da se takav kašalj pojačava pri tjelesnim naporima, kad struja zraka pokrene nataloženi sekret sa sluznice bronha i dušnika, te izazove podražaj receptora za kašalj.

Produktivni kašalj koji nastaje curenjem nosa češće se javlja noću. Neko vrijeme nakon što dijete zaspi obično ima napadaj grčevita vlažnog iskašljavanja nataloženog sekreta. Naime, kad dijete zaspi, oslabi refleks gutanja, pa umjesto da proguta sekret koji se cijedi iz nosa, on odlazi u dušnik.

Nedvojbeno je boravak u predškolskim i školskim ustanovama povezan s povećanom učestalosti infektivnih bolesti, bez obzira na stupanj ekonomskog razvoja pojedine zajednice. Riječ je o univerzalnoj pojavi, a kako bi se uspostavio nadzor, valja upoznati temeljne čimbenike koji je uzrokuju.

Akutne respiratorne bolesti vodeći su problem u predškolskim ustanovama, kako kod nas tako i u svijetu, pa im stoga treba posvetiti posebnu pozornost.

Česta zlouporaba antiobiotika

Obično nakon polaska u vrtić slijedi razdoblje gotovo neprekidna curenja nosa, praćenog kašljem. Iscjedak može biti vodenast ili gust - bistar ili obojen. Kašalj je uobičajeno produktivan (vlažan) i javlja se zbog cijeđenja sekreta niz stražnju stijenku ždrijela u dušnik i bronhe. Dijelom infekcija, osim gornjih dišnih puteva, zahvaća i sluznicu dušnika i bronha. Većinu vremena opće stanje djeteta je dobro, nema povišenu temperaturu, ne ometaju se san i hranjenje.

U ovoj fazi bolesti riječ je o bakterijskoj infekciji gornjih dišnih puteva i u brisu nosa ili ždrijela mogu se pronaći sljedeće bakterije: hemofilus influence (Haemophilus influenzae), pneumokok (Streptococcus pneumoniae), branhamela kataralis (Branchamella catarrhalis) i zlatni stafilokok (Staphylococcus aureus). One se javljaju zbog specifična nedostatka protutijela koja nas brane od bakterija koje imaju kapsulu. Naime, još nezreli imuni sustav ne stvara dovoljnu količinu tih protutijela, koja djeluju tako da se vežu na ovojnicu bakterije i razore je. Zaštitna količina protutijela stvara se u dostatnoj količini, u prosjeku, tek nakon pete godine života. I to je upravo razlog zašto su sva mlađa predškolska djeca osjetljiva na te bakterije i upravo stoga se mogu naći u kolektivima u kojima boravi velik broj djece iste dobi.

Još prije desetak godina pedijatri su redovito uzimali briseve i propisivali antibiotsku terapiju kako bi izliječili bolesnu djecu i spriječili širenje zaraze. No, vremenom je postalo jasno da ta strategija nije uspješna. Naime, ubrzo nakon završetka antibiotske terapije dijete u kolektivu ponovno biva zaraženo, i postalo je jasno da, unatoč učestalim uzimanjima antibiotika, izostaje očekivani učinak. Takav pristup ne samo da se pokazao neučinkovitim nego su se otkrile i potencijalno opasne i štetne posljedice.

Antibiotici, uz to što djeluju na bakterije koje uzrokuju upalu dišnih puteva, remete bakterijsku floru u crijevu. Danas se sve više zna koliko je normalna bakterijska flora crijeva važna u razvoju imunog sustava i kolika je njezina uloga u nastanku alergijskih i autoimunih bolesti. No, učestalim izlaganjem antibioticima pojedine bakterije postaju otporne na njihovo djelovanje. Valja istaknuti pneumokok, koji vrlo brzo postaje otporan na sve antibiotike.

U slučaju teže upale uzrokovane takvim sojem (gnojna upala uha, upala pluća, upala moždanih ovojnica ili sepsa), učinkovito liječenje postaje nemoguće. U praksi se gnojne upale nosne šupljine često liječe antibiotskim kapima, iako je struka dokazala da se na taj način ne može izliječiti gnojna upala sluznice nosa i susjednih šupljina (sinusa). Kapi jednostavno ne dopiru u sve kutke nosne šupljine i najčešće samo skliznu po dnu nosne šupljine straga u ždrijelo. To je idealna situacija za nastanak rezistencije (otpornosti) bakterija na antibiotike.

Još je lošije kad se koristi kombinacija kortikosteroida i antibiotika u obliku kapi za nos. Naime, većinu ukapanog sadržaja dijete proguta (iscijedi se straga u grlo), pa se od kortikosteroida može očekivati i njihovo sistemsko djelovanje (smanjenje otpornosti na infekciju).

Važnost cijepljenja

Branhamela i zlatni stafilokok iznimno rijetko uzrokuju teže infekcije dišnih puteva i nije ih potrebno liječiti. Kad je riječ o hemofilusu i pneumokoku, treba znati da među njima postoje opasniji (agresivniji) sojevi koji puno češće izazivaju komplikacije kod djece (upale uha, upalu pluća, sepsu i sl.). Protiv agresivnih sojeva hemofilusa (tzv tip B sojevi) cijepe se sve dvomjesečne bebe i do dobi od 18 mjeseci prime četiri doze cjepiva. Otkako je ta mjera uvedena u Hrvatskoj, nije bilo smrtonosnih infekcija uzrokovanih tom skupinom hemofilusa influence. I među pneumokokima postoje agresivni sojevi. U nas još nije u redovitoj primjeni cjepivo protiv sedam (upravo je registrirana i nova inačica cjepiva protiv 13) najagresivnijih sojeva koje se primjenjuje također po istom rasporedu kao i cjepivo protiv hemofilusa influence tipa B (Hib).

Za malo stariju djecu (stariju od pet godina) učinkovito je cjepivo koje štiti od 23 soja pneumokoka, a primjenjuje se samo u jednoj dozi i znatno je jeftinije od onog koji se daje u dojenačkoj dobi. Postoje i cjepiva koja se mogu davati u obliku kapi ili praha. Ona sadrže razmrvljene bakterije i tako potiču stvaranje protutijela. No, djelotvornost tih preparata znatno je manja od uobičajenih cjepiva koja se primjenjuju u obliku injekcija, a njihov povoljan učinak može se očekivati tek nakon treće godine života (do te dobi ne izazivaju stvaranje zaštitnih razina protutijela).

Mjere prevencije

Postavlja se stoga pitanje što učiniti kako bismo umanjili učestalost i težinu upala dišnih puteva? Prije svega treba osigurati optimalne uvjete da prirodni mehanizmi odbrane budu što učinkovitiji.

Zdrava i raznovrsna prehrana, tjelesna aktivnost i boravak na svježem zraku svakako će pridonijeti učinkovitijoj kontroli infekcije.

Vrlo je važno redovito odstranjivati gnojni iscjedak iz nosa (ispiranjem nosa fiziološkom otopinom pomoću spreja i ispuhivanjem). Katkad je korisno koristiti 2-postotnu otopinu kuhinjske soli umjesto fiziološke otopine (0,9-postotne). Dvije žlice od 5 ml napunjene razom kuhinjskom (ili morskom) soli treba otopiti u 0,5 l vode. Prokuhavanje nije potrebno. Ta će otopina usporiti razmnožavanje bakterija i osigurati uspješniju uspostavu nadzora organizma nad infekcijom.

Kod djeca s alergijskim rinitisom (hunjavicom) tegobe će biti manje izražene. Uz probleme s dugotrajnim curenjem nosa i kašljanjem, vrtićka i jaslićka djeca dva, tri puta mjesečno dobiju povišenu tjelesnu temperaturu. Najčešće je riječ o različitim virusnim infekcijama koje „prolaze“ kroz skupinu svakih sedam do deset dana. Upravo je to razlog zašto kod djece koja pohađaju kolektiv najčešće susrećemo tzv. miješane infekcije (virusne i bakterijske). Dijete tada treba odvesti pedijatru, koji će pocijeniti je li vrućica uzrokovana virusom ili je bakterijska infekcija izmaknula nadzoru i proširila se (npr. na uho ili bronhe). U slučaju širenja infekcije, najčešće treba započeti antibiotsku terapiju.

Rani polazak u jaslice povezan je sa znatno češćim obolijevanjem djece (u prosjeku i do tri puta na mjesec). Tek nakon treće godine boravka u kolektivu učestalost obolijevanja pada na razinu učestalosti pobola djece koja ne idu u vrtić.

Kod trogodišnjaka koji polaze prvi put u vrtić učestalost upala dišnih puteva iznosi od jedne do dvije epizode, a nakon dvije godine opada na razinu djece koja ne pohađaju kolektiv. Djeca koja imaju starijeg brata i sestru u vrtiću imunizirana su kod kuće, pa kad dođe vrijeme za njihov polazak u vrtić, budu rjeđe bolesna i ranije razviju otpornost na uzročnike upale dišnih puteva.

Upale dišnih puteva češće se javljaju u gradovima, što se povezuje s većom koncentracijom djece, većim stupnjem onečišćenja zraka, te prosječno duljim boravkom djece u zatvorenim prostorima. Djeca izložena pasivnom pušenju imaju dva, tri puta veću učestalost upala dišnih puteva. Osobito su pogođena djeca koja imaju alergijski bronhitis jer je njihova sluznica zbog alergije manje otporna na nepovoljne čimbenike iz okoline (dim, infekcije).

Učestalost obolijevanja od upala dišnih puteva ne smanjuje se ako dijete tijekom dana boravi kraće u vrtiću. Dakle, i djeca koja se odvedu u igraonicu na samo sat - dva jednako često će obolijevati kao i ona koja su u cjelodnevnom programu. Jedino kad je riječ o upalama srednjeg uha dulji boravak u vrtiću povezan je s većom učestalošću - vjerojatno zato što se dulje ne provodi toaleta nosne šupljine, što pridonosi nastanku upale uha.

Zbog nezrelih obrambenih mehanizama pojedini virusi (rinovirusi i RSV - respiratorni sincicijski virus) izazivaju teška oštećenja sluznice dišnih puteva, koja mogu zaostati i nekoliko godina nakon što se prebole. U prve dvije godine boravka u kolekivu sva djeca prebole infekciju RSV virusom. Izgled takve sluznice je promijenjen, a prirodni mehanizmi zaštite znatno su oslabljeni. Stoga infekcije nastupaju lakše, a znaci upale su izraženiji. Kao odgovor na novu infekciju, javlja se jaka oteklina sluznice, koja u najmanjim ograncima bronha znatno priječi prolaz zraka (postoji tzv. hiperreaktivnost sluznice). Slijedi opstrukcija donjih dišnih puteva, koju možemo prepoznati po sipnji (piskutanju u fazi izdisaja), kratkom i ubrzanom disanju, produljenom izdisaju i napadima gušećeg kašlja, koji se pojačava u ležećem položaju. Od tog oblika upale dišnih puteva jednako često obolijevaju i djeca koja u kolektivu borave sat ili dva, kao i ona koja su u cjelodnevnom programu

Zbog svega navedenoga, ali i psiho-emocionalnih razloga, djeci mlađoj od tri godine ne preporučuje se pohađanje kolektiva.

Alergijska astma

U proteklom desetljeću znatno je povećan broj djece koja boluju od alergijske astme. U osnovi je riječ o preosjetljivosti sluznice dišnih puteva na udahnute alergene. Najčešće su to peludi trava, korova i drveća, kućna prašina i grinje, duhanski dim te dlake mačaka ili pasa. Svi ti alergeni izazivaju alergijsku upalu sluznice, koja tako podražena postaje pogodno tlo za razvoj infekcije uzrokovanih bakterijama i virusima.

Oteklina sluznice u najmanjim ograncima bronha izaziva sipnju, otežano disanje i suhi kašalj. Bolest zahtijeva liječnički nadzor i uzimanje specifičnih lijekova, a prijeko je potrebna dobra suradnja roditelja i djeteta, a sve s ciljem prevencije astmatskih napada i komplikacija.

Kašalj u ležećem položaju

Gotovo sve vrste kašlja (osim psihogenog) pojačavaju se u ležećem položaju. Zašto se to događa? Zašto se najčešće noću javlja bol uha? Zašto se u pravilu promukli kašalj kod subglotičnog laringitisa (krupa) javlja noću?

Ljudsko tijelo sadrži veliku količinu vode koja je raspoređena u tjelesnim tekućinama unutar i izvan stanica. Kad stojimo ili sjedimo, najveći je tlak tekućine u najnižim dijelovima tijela (u nogama). U ležećem položaju tjelesne tekućine pomiču se prema gornjim dijelovima tijela. To je jedan od razloga zbog kojeg stariji ljudi s bolestima srca ili pluća ne mogu ležati na ravnom - javlja se osjećaj gušenja i kašalj. U djece i mladih taj pomak tekućine izaziva oteklinu sluznice dišnih puteva.

Kod obične prehlade nos se u potpunosti zatvara, kod upale sinusa javlja se bol, upalu sluznice u području grkljana prate otežano disanje i struganje (tzv. stridor), a u bronhima se pojavljuje ili pojačava opstrukcija. Ako je zrak hladan i vlažan, oteklina je manje izražena. Oteklina sluznice nosa otežava dotok svježeg zraka u srednje uho. Dok je dijete u uspravnom položaju, dok je budno i kreće se, guta i ispuhuje nos, uspijeva protisnuti zrak kroz Eustahijeve cijevi iz nosa u srednje uho. Kad zaspi, tih aktivnosti nema i u ležećem položaju pojača se oteklina sluznice nosa te gotovo u potpunosti prekida dotok zraka. Kako se "troši" zrak u srednjem uhu, postupno nastaje podtlak, bubnjić se uvlači, javlja se bol, i to rezultira naglim buđenjem djeteta, uz bolan plač.

Postave li se djeca s upalnim ili alergijskim bronhitisom u vodoravan ležeći položaj, to izaziva napade suhog kašlja. Naprezanjem se dodatno povećava tlak tekućine u prsnom košu, što ima za posljedicu još veće oticanje sluznice u najmanjim ograncima bronha. Što je dijete manje, manji su i njegovi ogranci bronha. Stoga će kod manjeg djeteta oteklina sluznice izazvati veće teškoće s disanjem i intenzivniji kašalj.

Izrazito jaka oteklina sluznice izaziva infekcija Respiratornim sincicijskim virusom (RSV), što teško ugrožava djecu mlađu od 12 mjeseci. Najčešće se moraju liječiti u jedinicama intenzivne skrbi.

Subglotični laringitis

Što je to subglotični laringitis? Skupina simptoma najčešće uzrokovanih virusnom infekcijom sluznice glasnica i dušnika. Kao posljedica upale, otiče sluznica i sužava se dišni put. Javlja se promuklost, a prolaskom zraka kroz suženi dio izazivaju se vibracije okolnih struktura, koje se čuju kao grubo “struganje” u grlu tijekom disanja, kašljanja ili plakanja. Zvuk nalikuje glasanju tuljana ili lavežu psa. Kod blage otekline zvuk se čuje samo kad zrak brzo prolazi kroz dišni put (kašalj, plač), a kod jakog suženja može se čuti i pri posve mirnom disanju.

Takva su djeca obično nemirna i ustrašena zbog nedostatka zraka. Kod neke postoji sklonost krupu, pa se u njih takve epizode češće ponavljaju. Većina slučajeva je blaga i brzo reagira na liječenje. No, postoje i druge, po život opasne upale gornjih dišnih puteva, koje u početku mogu imati iste znakove kao i virusni laringitis.

Subglotični laringitis javlja se kod djece od tri mjeseca do šest godina života i obično noću. Češći je kod dječaka nego kod djevojčica. Najčešće se javlja ujesen i u proljeće. Nakon što je dijete mirno zaspalo, budi se ustrašeno, promuklo kašlje i lovi zrak. Strahuju i roditelji, čime se još više potiče ustrašenost djeteta. Time se s jedne strane pojačava oteklina sluznice, a s druge povećava potreba za zrakom. Najčešće dijete nema vrućicu ili je tjelesna temperatura samo blago povišena.

Kako pomoći djetetu sa subglotičnim laringitisom?

Ostanite smireni, vaša mirnoća pomoći će i vašem djetetu. Strah će dodatno uznemiriti dijete i pogoršati njegovo opće stanje.

• Govorite djetetu polagano i smireno.
• Postavite ga u udoban položaj, s povišenim gornjim dijelom tijela (preporučujemo da vam dijete sjedi u krilu).
• Odnesite dijete na 20-30 minuta u zamagljenu prostoriju (kupaonica u kojoj ste pustili vrući tuš, kuhinja u kojoj vrije voda ili čaj od kamilice) i zatvorite vrata. Ako u sobi imate ovlaživač zraka, uključite ga.
• Odjenite dijete i iznesite ga na svjež zrak 30-60 minuta.
• Dajte djetetu piti rashlađene napitke.
• Ako posjedujete ovlaživač, postavite ga ispod plahte. Razapnite iznad krevetića vlažnu plahtu, povisite uzglavlje.
• Ako je nos neprohodan, očistite ga fiziološkom otopinom i ukapajte kapi za nos.
• Acetilsalicilnu kiselinu treba izbjegavati.
• Ako dijete ima visoku vrućicu, dajte mu paracetamol.
• Ograničite tjelesnu aktivnost djeteta.
• Osim lijekova za snižavanje temperature, nemojte djetetu davati nikakve druge lijekove bez savjeta liječnika.

Plač je dobar znak. Dijete koje plače može disati.

Kad treba hitno zatražiti liječničku pomoć?

• Kad je otežano disanje vidljivo tijekom mirovanja.
• Kad dijete "lovi" zrak (podignuta brada, otvorena usta, raširene nosnice, izraženo korištenje mišićja vrata, prsišta i trbuha pri disanju).
• Kad je dijete jako nemirno i pokušava pronaći položaj u kojem bi mu bilo lakše disati.
• Kad dijete ne plače i odbija proizvesti bilo kakav zvuk.
• Kad je dijete blijedo ili plavkaste boje kože.
• Kad se dijete žali na jaku grlobolju (odbija progutati gutljaj tekućine, bolno "tuli").
• Kad dijete ne može držati glavu pognutu naprijed na prsa.
• Kad dijete ima vrućicu veću od 38,5 °C.
• Ako je djetetovo bilo ubrzano (više od 160 otkucaja u minuti).
• Ako dijete izgubi svijest.
• Ako dijete izgleda vrlo bolesno, bez obzira na stupanj teškoća s disanjem.
• Ako ste kao roditelj jako prestrašeni.

Hripavac ("veliki kašalj", "kukurikavac", "magareći kašalj")

Hripavac je teška bakterijska zarazna bolest. Zahvaljujući redovitom cijepljenju predškolska djeca obolijevaju samo sporadično. Nažalost, jedan dio cijepljene djece nema trajnu imunost, pa se u školskoj dobi povremeno javljaju blaži oblici bolesti.

Karakterističan znak bolesti su snažni napadi nezadrživa i iscrpljujućeg kašlja, koji završavaju vrlo čujnim i grubim, dubokim udisajem, popraćenih zvukom nalik glasanju magarca ili kukurikanju. Dugotrajna salva kašlja u izdisaju dovodi do nedostatka kisika i gušenja. Oboljeli u toj fazi poplavi u licu i ima osjećaj bliske smrti. Promjene koje izazivaju otrovi iz bakterije hripavca na sluznici dišnih puteva su dugotrajne i kašalj traje mjesecima. Bolest se uspješno liječi antibioticima, no valja imati na umu da je riječ o teškoj bolesti koja može, pogotovo u dojenčadi, završiti i smrću.

Kad zatražiti liječničku pomoć?

Proučavajući djecu i vodeći svakodnevne razgovore s roditeljima mogu zaključiti da su većinom posrijedi dugotrajne ili ponavljajuće epizode kašlja različitih uzroka i obilježja. Kašalj je, dakle, sveprisutan - osobito u predškolskoj dobi. Stoga je važno znati koji znaci upućuju da je nužan liječnički pregled.

Remeti li kašalj spavanje ili hranjenje, izaziva li povraćanje nekoliko puta na dan, te ako dijete izgleda iscrpljeno i mirno, prijeko je potreban posjet liječniku. Znaci otežana disanja (ubrzano i površno disanje, produljen izdisaj, fićukanje pri izdisaju) mogu upućivati na izraženije upale donjih dišnih puteva (bronha i ogranaka).

Bolan kašalj (bol iza prsne kosti, bol u prsnom košu ili u ždrijelu tijekom kašljanja) upozorava na mogućnost bakterijske upale i potrebe liječenja antibioticima.

Promukao kašalj praćen zvukom "struganja" koji nalikuje na glasanje tuljana ili lavež psa, upućuje na subglotični laringitis (vidjeti upute u tekstu o toj bolesti). Liječnički pregled nužan je i ako se nakon duljeg razdoblja kašljanja koje ne remeti opće stanje djeteta javi vrućica, pogotovu visoka, praćena tresavicom. Poseban oprez potreban je u djece mlađe od 12 mjeseci, a naročito kod mlađih od pet ili šest mjeseci.

U najmlađoj dobnoj skupini znaci teških infekcija mogu biti oskudni (ne razvijaju vrućicu), a zbog nezrela imunog sustava upala se može brzo širiti. Stoga treba obratiti pozornost na opće stanje djeteta - ako je mirno, blijedo, površno i ubrzano diše te ako odbija hranu, svakako se treba odmah javiti pedijatru.

Pomoć roditelja

Većina upala dišnih puteva popraćenih kašljem prolazi spontano - bez pomoći liječnika i antibiotika. Uklanjanjem sekreta iz nosa i vlaženjem pomažemo prirodnim mehanizmima obrane sluznice.

Vlaženjem zraka, ispiranjem nosa fiziološkom otopinom i uklanjanjem sekreta iz nosa otvaraju se nosni hodnici i osigurava prirodni put disanja. Naime, nos je poput klimatskog uređaja: u njemu se udahnuti zrak čisti, vlaži i zagrijava prije odlaska u donje dišne puteve. Uz to, strujanje zraka kroz nos olakšava i samo čišćenje sluznice nosa, čime se smanjuje mogućnost nastanka upale uha.

Kod svake prehlade uputno je postaviti dijete u ležeći položaj s povišenim uzglavljem. Temperatura zraka u prostoriji u kojoj dijete boravi treba biti između 18 i 20°C. Postavljanjem vlažne plahte iznad krevetića ili uz uzglavlje djeteta smanjit će se neugodan osjećaj pečenja i suhoće sluznice.

U razumljivoj želji roditelja da pomognu djetetu koje kašlje, nerijetko posežu za sirupima koji se mogu kupiti bez liječničkog recepta. No, valja imati na umu da postoje sirupi za suhi i nadražajni kašalj, te oni za iskašljavanje, većinom na biljnoj bazi, ili od meda i mednih pripravaka. Načelno, djeci mlađoj od godine dana ne treba davati nikakav sirup za kašalj. Ako je kašalj jačeg intenziteta, posjetite liječnika i on će preporučiti odgovarajući lijek.

Za sve dobne skupine, od najmlađih pa do odraslih, preporučuje se povećati unos tekućine. Time se učinkovito pojačavaju vlaženje i čišćenje sluznice dišnih puteva. Nekritičnim davanjem sirupa mogu se izazvati mnogi problemi.

Ako dijete boluje od alergijske astme i preosjetljivo je na neke vrste peludi, svakako bi trebalo izbjegavati sirupe na bazi meda, jer postoji mogućnost da se pelud nalazi i u medu. Djeci mlađoj od godine dana također ih ne treba davati s obzirom na to da rano izlaganje medu povećava učestalost alergijskih bolesti u kasnijoj dobi. Nadalje, sirup koji snažno potiče vlaženje sluznice dišnih puteva s ciljem olakšana iskašljavanja i čišćenja, kod male djece koja imaju izraženu opstrukciju najmanjih ogranaka bronha, može pogoršati kašalj - naprosto se guše u sekretu kojeg ne mogu iskašljati. Uzimanje sirupa zbog kašlja uzrokovana curenjem nosa gotovo nema svrhe - kašalj uklanja sekret koji se cijedi u niže dijelove dišnog puta, gdje je sluznica zdrava.

Nažalost, i ovdje se susrećemo s neopravdanom uporabom tzv. magičnih kapi za nos. Riječ je o kapima koje sadrže antibiotik, kortikosteroid i efedrin (supstancija koja stisne krvne žile u sluznici, pri čemu nos postaje prohodan).

Posljednje desetljeće suočavamo se s golemim porastom otpornosti bakterija na antibiotike. U dječjoj dobi naročito je opasna otpornost na vrlo raširenu bakteriju Streptokok pneumonije (pneumokok), koja vrlo lako postaje otporna na sve antibiotike. Infekcije takvim sojevima (upala uha, pluća ili moždanih ovojnica) iznimno su opasne zbog nemogućnosti učinkovita liječenja. Kapi ne mogu riješiti infekciju u nosu, jer uglavnom skliznu donjim dijelom nosa u ždrijelo.

Bakterije preživljavaju i povećava se mogućnost nastanka njihove otpornosti. Dijete proguta i znatne količine kortikosteroida, što se odražava na cijeli organizam.

Ispravna prehrana, unos dovoljne količine vitamina i minerala (npr. nedostatak željeza uzrokuje slabokrvnost i slabi otpornost organizma), te dovoljno odmora nužni su preduvjeti dobrog zdravlja.

Kako spriječiti upalne bolesti dišnih puteva?

Poznato je da su najzdravija djeca koja se po cijele dane igraju vani šmrkavci crvenih obraza. U čemu je tajna njihova zdravlja?

Sluznica dišnih puteva ima učinkovite mehanizme koji je štite od brojnih "napadača" (bakterije, virusi, gljivice). Na površini sluznice nalazi se sluz koja sadrži sluznička protutijela, koja trenutačno uništavaju potencijalne napadače. Sluznica ima trepetljike koje svojim treperenjem uklanjaju sve što se na sluzi prikupi i taj sekret obično iskašljavamo ili ispušemo kroz nos.

Bolesti dišnih putova najčešće su u jesenskim i zimskim razdobljima. Tada djeca uglavnom borave u zatvorenim, grijanim prostorima. U prekomjerno zagrijanim prostorijama suhi zrak posuši sluznicu dišnih putova: sluz se zgusne, nema protutijela, trepetljike se slijepe - čišćenje sluznice prestaje i ona postaje suha i ranjiva. Izlaskom na svjež i hladan zrak sluznica reagira i počinje pojačano lučiti sekret (djeci curi nos kad je zima, suze oči) - time se pojačava učinak čišćenja.

Djeca koja borave u zadimljenim prostorijama višestruko češće obolijevaju od upala dišnih putova (npr. tri puta češće obolijevaju od upala uha ili od bronhitisa). Jednako tako, život u područjima visokih razina onečišćenja zraka višestruko povećava učestalost upala dišnih puteva.

Treba se kretati

Osim što donosi sa sobom već opisane probleme suhog i toplog zraka, boravak u zatvorenom prostoru povezan je s manje kretanja. Kretanjem (trčanje, rad) se ubrzava disanje, strujanje zraka postaje višestruko brže, a time i čišćenje dišnih puteva.

Dok dijete mirno sjedi, zrak se izmjenjuje tek u trećini pluća, a u preostalom dijelu nakuplja se sekret i ustajali zrak koji pogoduje razvoju bakterija. Tjelesna aktivnost i neposredno stimulira stvaranje imunosti.

Čistoća

Iznimno je važno znati da se većina upala dišnih puteva širi rukama!

Smatra se da je najopasnije ući u prostoriju u kojoj boravi prehlađena osoba, no pokazalo se (pogotovu kad je riječ o predškolskim ustanovama) da se pranjem ruku (djece i njegovatelja) i korištenjem papirnatih ručnika (ili svako dijete treba imati svoj ručnik) znatno smanjuje učestalost obolijevanja. Djeca obično rukama raznose sekret koji se na njima nakupi zbog kašljanja (stavljanje ruke na usta tijekom kašljanja) ili brisanja nosa.

Poučite djecu da kišu i kašlju u rukav, pa će im šake ostati čiste. Ta je metoda učinkovitija od zaklanjanja usta rupčićem prigodom kašlja ili kihanja. U razdobljima prehlada treba učestalo prati (i dezinficirati) igračke i površine na kojima se djeca igraju.

Čišćenje nosa

Sluznica nosa prva je crta odbrane od većine uzročnika upale dišnih puteva. Već je u prethodnom tekstu objašnjeno koliko je važno potaknuti prirodne mehanizme odbrane. Nedvojbeno je od iznimna značenja uklanjati gnojni sekret iz nosa. Vlaženjem sluznice fiziološkom otopinom sekret se razrjeđuje, pa ga sluznica može učinkovitije ukloniti. Uz to što se povećavaju izgledi za brže izlječenje, smanjuje se opasnost od upale srednjeg uha.

Na kraju nosne šupljine, na prijelazu nosa u ždrijelo, nalazi se treća mandula (adenoidne vegetacije). Riječ je o limfatičnom tkivu, koje se povećava dok je u pojačanoj funkciji odbrane od uzročnika infekcije. Katkad je treća mandula tako velika da djetetu onemogućava disanje na nos. Djeca tada dišu na usta, govore kroz nos, lošeg su teka i hrču za vrijeme spavanja. Nevolja je što se upravo na mjestu gdje se nalazi treća mandula otvaraju cjevčice koje vode svježi zrak u srednje uho. Zbog upale sluznice nosa i povećanja treće mandule te se cjevčice zatvore, i to je prvi korak k upali srednjeg uha.

Druga je nevolja što treća mandula nalikuje na sluzavi karfiol - u brojnim urezima nalaze se bakterije koje izazivaju dugotrajnu upalu i cijeđenje iz nosa - prema naprijed ili straga u ždrijelo. Kad dijete zaspi, oslabi refleks gutanja, pa umjesto da bude progutan, sekret se cijedi u dušnik i izaziva jake napade produktivna kašlja. Stoga valja posvetiti posebnu pozornost čišćenju nosne šupljine.

Vrlo su učinkoviti sustavi cjevčica koji podtlakom isisavaju sekret iz nosa. Cjevčice se priključuju na kućni usisavač, a konstrukcija sustava je takva da, bez obzira na jačinu usisavača, podtlak ne prelazi određenu razinu i može se bez opasnosti koristiti od najranije dobi.

Prije isisavanja sekreta nosnu šupljinu treba navlažiti fiziološkom otopinom. Postoje i fiziološke otopine u obliku spreja koje su blago lužnate, čime se pojačava kretanje trepetljika sluznice i njezino čišćenje.

Često se kod novorođenčadi susrećemo s problemom hroptanja u nosu. Najčešće se to događa zbog toga što se mlijeko iz želuca vraća u ždrijelo (bljuckanje), ali i u nos. Pritom pomaže ako dijete leži u krevetu s povišenim uzglavljem (povisiti madrac na strani gdje je glava, a jastuke nikako ne stavljati u krevetić), uz primjenu fiziološke otopine i vlaženje zraka. Tek nakon što dijete pokazuje veće smetnje disanja na nos prigodom hranjenja, nos se može očistiti cjevčicom.