Mark Twain - o zdravlju i zdravstvu

Mark Twain, vjerojatno najveći američki pisac, a sigurno jedan od najvećih svjetskih humorista, književni otac Huckelberry Finn-a i Tom Sawyer-a planetarno je poznat po svojim "mudrostima" često sažetim u jednoj rečenici, odnosno u par riječi kratkih izreka.

Kako okorjelom poznavatelju života nikad nije nedostajalo humora, jednom je prigodom tako zapisao –  jedini način da ostanete zdravi je da jedete što ne želite, pijete što ne volite i činite što radije ne bi! U ovoj kratkoj umotvorini sažet je gotovo kompletan recept zdravog života kakvog proklamira moderna medicina. Diet and excersize! Pazite što i koliko jedete, pijte puno vode (ne alkohol ili šećerom bogate napitake) i nadasve budite fizički aktivni – vježbajte. Maksime zdravog života su pobrojane još ih samo treba provoditi. Teško.
 Složiti ćete se da je jednako teško bilo što provesti u zemlji u kojoj se čak i najmoderniji, da ne kažem najzdraviji zakon ne provodi, već se mijenja u korist business-a, odnosno bolesti - poput nedavnog "pušačkog". Važnije je dakle omogućiti ljudima da slobodno puše, da navodni ugostitelji ne bi "popušili". Nažalost, "popušio" je jedino predlagač zakona koji je doduše nepušač i zdušni borac protiv pušenja što mu nije puno pomoglo u srazu s kavansko-duhanskom kamarilom. Notorne piščeve dosejtke o pušenju tu bi sigurno dobrodošle. Pisao je tako Twain, da  kao primjer ostalima, baš nikad ne puši dok spava, te se baš nikada ne usteže pušenja budan. Tvrdio je da nema ništa lakše nego prestati pušiti, jer je sam to učinio stotinjak puta! Valjda nesretni zakon nećemo mijenjati stotinjak puta – no kako je počelo.

Veliki pisac imao je visoko mišljenje o knjigama te je dobre prijatelje, dobre knjige i mirnu savjest smatrao glavnim komponentama idealnog života. Ispravno je ipak primjetio da pri čitanju knjiga o zdravlju, tikarske pogreške mogu ubiti. Zamislite samo situaciju u kojima uzimate 1 g (gram) umjesto 1 mg (miligram) nekog lijeka ili sličnu "banalnu" omašku u stručnom tisku.

Medicinska literatura i dokumentacija vrlo je opasno štivo, opasnije i od operacije slijepog crijeva u nekoj hrvatskoj bolnici, a nisu li "netočni" dokumenti nedavno doveli do krize i smjene na velikom odjelu za dijalizu. Najvažnije je pak, što su zviždači ovaj puta bili bolesnici sami. Obrazovanost i informiranost bolesnika i njihovih najbližih uz današnje moderne komunikacijske mogućnosti često je i iznad onih službujučeg ordinariusa. Prakticirati medicinu u 21. stoljeću stoga znači neprestano se obrazovati i usavršavati kako formalnim naukom tako i više i intenzivnije vlastitim trudom i radom, iskustvom kolega i svim dostupnim medijima koji u toj neprestanoj potrazi za znanjem mogu pomoći. Ili što kaže brkati Twain - ne dozvoliti da vaše školovanje interferira s vašim obrazovanjem!

Sada vi recite koliko je stari Mark bio u pravu kad je primjetio da su i tiskarske greške i školovanje vrlo opasni – naime tim letalnim spojem učas nastane smrtonosno oružje. Školovanje medicinskog kadra, napose liječnika, izuzetno je zahtjevno, skupo i dugotrajno. Domovina nam je suočena s akutnim i kroničnim nedostatkom liječnika. Prema različitim pokazateljima i poredbenim standardima dok ovo čitate nedostaje između 1.000 i 1.500 liječnika različitih specijalnosti, o drugim zdravstvenim radnicima da i ne govorimo. Istovremeno nije vidljiva nikakva strategija u obrazovanju mladih, odnosno budućih liječnica i liječnika koja bi trebala odgovoriti na ovaj manjak. Godinama brucoši bježe od medicine kao vrag od tamjana. Razlog sigurno nije jedino u teškim i nedovoljno dobro organiziranim studijima sa zastarjelom metodologijom i tehnologijom kao i nedostatkom kvalitetnih pedagoga i didaktičara regrutiranih kroz godine negativne selekcije nastavničkog kadra. Razlozi su sigurno i u nepopularnosti struke koju se danas, po mom mišljenju vrlo pogrešno, smatra jedino korupcionaškom, dok je prije bila kvazi-elitistička. Vjerojatni su razlozi i u javnoj (ovaj puta točnoj!) percepciji izdašnije lukrativnosti drugih profesija. Ne čudi stoga što djeca više žele studirati ekonomiju, pravo ili management, te biti odvjetnici ili bankari.

Ne znam kakve su sve škole prošli naši bankari svagdašnji ili bankari bivši, ali očito su bile bolje od medicinskih. Možda je baš zato, prije punog stoljeća, pisac iz naslova bankarom nazvao čovjeka koji će ti posuditi kišobran kada je sunčano i tražiti ga odmah natrag kad počne kišiti. Takvi su upravo i nedavni komentari Svjetske banke o navodno preskupom hrvatskom zdravstvu. Nikako državni birokrati, regulatori i legislativci ne bi smjeli upasti u zamku koju nude svjetski bankari i smanjivati fondove zdravstva. Problem tim bankarima je što trošak iznosi gotovo vrtoglavih 14% društvenog bruto proizvoda – ali to je stoga što je BDP mali, gospodo bankari! Uostalom u nacionalnom smislu to i nije trošak, to je investicija - u zdravlje nacije. Hrvatsko zdravstvo nije preskupo ono je čak jeftino! O tome tek treba progovoriti. Možda već sljedećom prilikom. I to istinom. Mark Twain je običavao govoriti ako se ne možeš sjetiti nečeg drugog reci istinu, a hrvatsko zdravstvo na žalost, kao i društvo u cjelini (ni bitno manje ni bitno više), boluje od subakutnih neistina, akutnog i kroničnog nepotizma i samo intermitentne korupcije. Generalno uzevši zdravstvo je čak nešto zdravije od društva u cjelini, no oba su bolesnika u predinfarktnom stanju. Maksime zdravog života s početka teksta ovdje ne bi bile od velike pomoći.

No, sve su generalizacije pogrešne, uključujući i ovu – davno je zaključio Twain. Zato nipošto u raspravu o zdravlju i bolesti domovinskog zdravstva ne želim umiješati desetke i stotine vrijednih i požrtvovnih, stručnih i virtuoznih zdravstvenih radnika i radnika u sustavu zdravstva, koji nadasve pošteno i potpuno iskreno obavljaju svoje humane slabo plaćene aktivnosti. Svi oni naprotiv zaslužuju veliku hvalu! Osobno sam za pošteno i iskreno, a vrijeme i čitatelji će prosuditi da li sam se trebao držati piščevog -  bolje držati usta zatvorenima i pustiti ljude da misle kako sam lud nego otvoriti ih i ukloniti im svaku sumnju.

Medicus curat, natura sanat!