"Neformalna plaćanja" i druga "davanja" u medicini

Kada sam se poveselio da će ovo ljeto proći bez senzacionalističkih vijesti u našim medijima o liječničkim greškama i nedoličnom ponašanju liječnika, pojavio se članak u Slobodnoj Dalmaciji s uvredljivim naslovom za našu struku, iz kojeg se stječe dojam da smo baš mi, liječnici, žestoko korumpirani.

Na temelju 5 godina starih i krivo protumačenih podataka upozorava se javnost da se doktorima daje 3 milijarde kuna mita godišnje. Zbog ovog članka često su me zvali ogorčeni doktori. U početku sam bio neugodno iznenađen, a zatim sam uz pomoć mojih suradnika pronašao izvor tih podataka. Proučavajući podatke koje je u časopisu "Health Affairs" objavila analitičarka Svjetske banke, a u okviru integralnog članka pod naslovom "Informal Payments And The Financing of Health Care In Developing And Transition Countries", utvrdili smo da se u analizi Republika Hrvatska spominje samo na jednom mjestu, u grafičkom prikazu korisnika zdravstvenih usluga koji su "izvršili neformalno plaćanje u zdravstvenom sustavu" i to tijekom 2002. godine. Pri tome autoricu teksta u Slobodnoj Dalmaciji nije uopće zanimalo što se pod pojmom "neformalno plaćanje u zdravstvenom sustavu" kriju ne samo mito, nego i donacije, pokloni i slična davanja prema samom sustavu, niti to što se analiza odnosi na zdravstveni sustav, a ne na rad liječnika izravno. Istodobno, iz nama nepoznatih razloga, netočno se navode brojke preuzete iz izvornika, a netočno je definirana i promatrana populacijska skupina koja je zdravstvene usluge zatražila. Zbog svega navedenog, glavnom uredniku Slobodna Dalmacije uputili smo Zahtjev za objavu ispravka i odgovora na članak. Nadamo se da će naša reakcija dovesti do ispravka netočnih i neistinitih navoda, te da će se ubuduće analize uglednih ustanova tumačiti korektno i stručno,a ne proizvoljno i na štetu liječnika.

Hrvatska liječnička komora i ja osobno, kao što je dobro znano, oštro osuđujemo korupciju i podupiremo sve mjere Vlade, nadležnih institucija i nevladinih udruga u borbi protiv korupcije u zdravstvu. Zalažemo se i nadalje da se načine stručne analize ove nemile pojave, te da se dokazani krivci najoštrije kazne. Baš zato, nije mi jasno kome su potrebni javni istupi i članci u kojima se uopćava neka negativna pojava i blati ugled svih liječnika? Istodobno, stvara se i nepovjerenje pacijenata prema cjelokupnoj hrvatskoj medicini. Zaboravlja se da zdravstveni djelatnici, posebice liječnici, pomažu u trenucima, koji su često najteži u životu. Zaboravlja se da postati doktorom zahtjeva dugotrajni studij, specijalizaciju i doživotnu edukaciju. Uvjeren sam da je među nama vrlo malo onih koji se odlučuju za ovaj poziv iz materijalnih razloga. Rijetke su profesije koje svoj rad obavljaju noću, u svim mogućim uvjetima, iznimno odgovorno i uz veliku koncentraciju. Istodobno, malo je uopće zanimanja koja traže toliko vremena provedenog na poslu, ali i u trajnoj izobrazbi izvan radnog vremena. Tako na primjer, jedan liječnik, koji 4x mjesečno mora biti u dežurstvu ( a to je zbog nedostatka liječnika u praksi i veći broj), godišnje nije sa svojom obitelji mjesec i pol dana, što za 40 godina radnog staža iznosi 60 mjeseci ili 5 godina. Treba biti spreman podnijeti takvu žrtvu, a sigurno i naše obitelji zbog toga trpe. Ipak, moram sa zadovoljstvom zaključiti da je u tjednima iza nas bilo u medijima puno više pohvala na račun rada liječnika.

Preneseno iz:
Liječničke Novine broj 62. (dio teksta iz članka "Neformalna plaćanja" i druga "davanja" u medicini)