Stanja disocijacije i opsjednutosti u različitim kulturama
Transkulturalna psihijatrija je opisala u pojedinim kulturnim zajednicama specifične poremećaje koji se ne viđaju u zapadnoj civilizaciji, te ukazala na kulturološke specifičnosti u nastanku i očitovanju pohjedinih duševnih poremećaja koji su prisutni u svim kulturama i zajednicama. Pojedini specifični kulturološki čimbenici mogu imati patogeni, patoselektivni, patoplastični, patoelaborirajući, patofacilitirajući i patoreaktivni učinak u nastanku i oblikovanju duševnih poremećaja. Iskrivljene i štetne religiozne predodžbe o Bogu, iskrivljene predodžbe o sebi i traumatska iskustva igraju bitnu ulogu u nastanku specifičnih disocijativnih poremećaja u različitim kulturama.
Bolest vračanja (stregoneria) i čaranja (maleficium)
U raznim kulturama bolesti se objašnjavaju kao posljedica bacanja čini, uroka, vračanja ili zlim utjecajem neke osobe. Simptomi mogu uključivati opću anksioznost i probavne smetnje kao što su mučnina, povraćanje i proljev, zatim opću slabost, vrtoglavicu, strah osobe da je otrovana, a katkada i da će umrijeti odnosno biti ubijena ("voodoo smrt"). Ovakva stanja se javljaju u kulturama u kojima se vjeruje da "uroci", "čini" ili "vradžbine" mogu biti bačene na svaku osobu što uzrokuje različite emocionalne, psihološke i tjelesne probleme.
"Ureknuta" osoba plaši se smrti ili nekih drugih negativnih posljedica sve dok se "urok" ili "vradžbine" ne skinu od strane vrača ili iscjelitelja. Posljedica vračanja i čaranja uglavnom se događaju praznovjernim osobama, osobama ekstrinzične i iskrivljene religioznosti, psihički labilnim osobama te osobama koje se bave okultnim i zazivanjem zlih sila.
Ovdje se ubrajaju i proklinjanja. Prokletstva su posebice teška ako su izrečena od strane bliskih osoba, ako se odnose na egzistenciju ili ako su izrečena u nekim posebnim okolnostima, primjerice na dan vjenčanja.
Bolest duhova ("ghost sickness")
Očituje se zaokupljenošću smrću i pokojnicima, a simptomi se pripisuju djelovanju duhova, a katkada i čaranju. Simptomi uključuju ružne snove, osjećaj opasnosti, gubitak apetita, slabost, nesvjesticu, vrtoglavicu, gubitak svijesti, strah, tjeskobu, halucinacije, konfuznost, osjećaj krivnje, osjećaj ispraznosti. Susreće se u različitim kulturama. U Americi je često prisutna među članovima mnogih indijanskih plemena.
Đavolje oko (mal de ojo)
Ova pojava raširena je u mediteranskim kulturama, ali i po cijelom svijetu. Sastoji se u vjerovanju da neka osoba zlobno đavolski djeluje preko pogleda. Katkada se radi o vjerovanju da neke osobe donose nesreću ako te krivo pogledaju, ali je obično riječ o nakani da se nekoj osobi naškodi preko đavla. Posebno su pogođena djeca. Simptomi uključuju isprekdano spavanje, plakanje bez vidljiva razloga, povraćanje, proljev, groznicu u djeteta ili dojenčeta. Ovakva se stanja mogu javiti i u odraslih, češće u žena.
Opsjednuće duhovima (zar)
Zar je naziv koji se rabi u Iranu, Egiptu, Sudanu, Somaliji, Etiopiji i drugim sjeverno-afričkim i srednje-istočnim zemljama za opsjednutost osobe duhovima. Opsjednuta osoba zapada u disocijativne epizode koje uključuju pjevanje, smijanje i/ili plakanje, vikanje, udaranje glavom u zid. Obično je prisutna apatija i povučenost, opsjednuti odbijaju jesti i obavljati uobičajene poslove i izvršavati svoje obveze. Mogu razviti dugotrajnu povezanost s duhom koji ih opsjeda. U lokalnim zajednicama ovo se ponašanje ne smatra patološkim.
Opsjednuće duhovima predaka (shin-byung)
Radi se o sindromu koji je opisan u Koreji. U početku se opsjednuta osoba žali na anksioznost i brojne somatske tegobe kao što su opća slabost, vrtoglavica, strah, anoreksija, nesanica, probavne tegobe, a potom slijedi disocijacija i osjećaj opsjednutosti duhovima predaka.
Opsjednuće lisicom (kitsune-tsuski)
Ovaj sindrom opisan je u Japanu. Japanci su tradicionalni panteisti koji vjeruju kako su životinje, biljke, kamenje, planine i sve što postoji povezano s duhovima. Prema japanskim legendama duh lisice može poprimiti ljudsko obličje, najčešće kao mlada djevojka, koja se poigrava s ljudima. Kada se neka osoba počne neobično ponašati to se tumači kao da je postala opsjednuta duhom neke životinje, najčešće lisice, ali nerijetko i psa ili mačke. Vjeruje se kako se takvi duhovi prenose brakom i održavaju u pojedinim obiteljima koje treba marginalizirati. Postoji vjerovanje da takve duhove šalju šamani u označene obitelji.
Bolest gubitka duše (susto)
Sinonimi su još espanto, pasmo, tripa ida, perdida del alma i chibih. Bolest je opisana u Meksiku i drugim državama Latinske Amerike, ali i u SAD-u kod stanovnika koji su doselili iz Srednje i Južne Amerike. Susto je bolest koja se povezuje s nekim zastrašujućim događajem zbog kojega duša napušta tijelo pa tako dolazi do bolesti i nesreće. Simptomi poremećaja mogu se pojaviti odmah nakon zastrašujućeg događaja ili pak nakon nekoliko godina. Tipične smetnje su poremećaj apetita, nesanica ili pretjerano spavanje, zastrašujući snovi, osjećaj manje vrijednosti i gubitak samopoštovanja, osjećaj prljavosti, tuga, gubitak motivacije uz brojne tjelesne simptome kao što su glavobolja, bol u mišićima, proljev, bolovi u trbuhu itd.. Vjeruje se kao u teškim slučajevima susto može dovesti i do smrti. Ritualno liječenje sastoji se u prizivanju duše da se vrati u tijelo i čišćenju osobe kako bi povratila tjelesnu i duševnu ravnotežu.
Arktička ili polarna histerija (pibloktoq)
Iznenadna disocijativna epizoda izražene uzbuđenosti u trajanju do 30 minuta, često praćena konvulzijama i komom u trajanju do 12 sati. Tijekom napadaja osoba trga odjeću sa sebe, vrišti, plače, izvikuje proste riječi, lomi sve oko sebe, jede feces, izlazi iz skloništa, valja se po snijegu ili bjesomučno trči, pokazuje razna iracionana i opasna (homicidalna ili suiciadna) ponašanja. Prije napadaja osoba može biti povučena ili blago razdražljiva više sati, a nakon napadaja obično je prisutna potpuna amnezija. Poremećaj je opisan u arktičkim i subarktičkim eskimskim zajednicama, obično pogađa žene. Pokušava se objasniti kao izraz bazične eskimske osobnosti, ali strahom od gubitka sigurnosti i emocionalne podrške. Neki autori poremećaj povezuju s hipoglikemijom, hipokalcemijom i smanjenom koncentracijom vitamina D.
Amok
Disocijativni poremećaj koji se susreće na Malajima, a sama riječ znači "ući u furioznu borbu". Sinonimi su cafard ili cathard (Laos, Filipini, Polinezija), mal de pelea (Papua, Nova Gvineja, Portoriko) i iich'aa (Navajo indjanci). Poremećaj se očituje povlačenjem nakon kojega dolazi do iznenadnog napadaja homicidalne agresivnosti, pri čemu oboljeli napada svakoga tko mu se nađe na putu. Napadaj traje nekoliko sati dok bolesnik ne bude svladan ili ubijen. Ako preživi, bolesnik zapada u duboki san ili stupor nekoliko dana. Prisutna je potpuna amnezija za razdoblje napadaja. Epizode su obično praćene idejama proganjanja i automatizmima. Gotovo po pravilu ovaj poremećaj pogađa muškarce. Drži se kako su epizode amoka uzrokovane prezirom ili uvredama, te da je češći u muškaraca. U malajskim bolnicama najčešća dijagnoza za slučajeve amoka jest shizofrenija, a u pojedinim slučajevima depresija, akutni moždani sindrom, disocijativni (histerični) poremećaj. U većini slučajeva nema dijagnoze mentalne bolesti, a napadajima prethodi interpersonalni sukob, ozljeda ili osobni gubitak te društveno konzumiranje alkohola.
Latah (amurakh, irkunii, ikota, olan)
Disocijativni poremećaj specifičan za zemlje jugoistočne Azije. Sinonimi su još bah tschi, bah-tsi, baah-ji (Tajland), imu (Ain, Japan, Sahalin), te mali-mali i silok (Filipini). Susreće se i u Sibiru (Rusija) pod nazivom menkeiti ili myriachit. Poremećaj je češći u žena, a očituje se stanjima akutne prepasti sa simptomima dezorganizacije, hipersugestibilnosti, automatske poslušnosti, ehopraksije, eholalije i koprolalije, odnosno disocijativnim ponašanjem ili ponašanjem nalik na trans.
Windigo psihoza
Disocijativni poremećaj koji je specifičan za sjeverno-američke (kanadske) Indijance. Očituje se sumanutim doživljavanjima opsjednutosti kanibalističkim monstrumom windigom s napadajima agitirane depresije i oralnim sadističkim strahovima i impulsima. Ovaj poremećaj se pripisuje depresiji, shizofreniji, histeriji ili anksioznosti.
Sindrom kargo kulta (sindrom milenijarne sumanutosti)
Kargo kult pojavio se u Melaneziji u prošlom stoljeću kao ritual zadobivanja robe, oružja i dobara koje su posjedovali europski zavojevači. Ne znajući da se roba proizvodi u Europi, lokalno stanovništvo razvilo je vjerovanje kako bijelci sve to dobivaju od svojih moćnih predaka izvodeći rituale. Mnogi od njih su vidjeli avione kojima se dovozi raznovrstan teret (cargo). Stoga su počeli oponašati rituale bijelaca (npr. marširanje koje oponaša američke vojnike, pravljenje križa i klanjenje pred njim) s uvjerenjem da će i njima njihovi preci početi slati ista dobra. Sindrom kargo kulta označava magične i grandiozne ideje pojedinih osoba da mogu komunicirati s bogovima i tako dobiti kargo.
Zadnja izmjena: 27.08.2019.