Vrijednosti i rizici sudjelovanja djece u obiteljskoj medijaciji

Poznato je da je razvod braka težak proces za cijelu obitelj, a posebno za djecu. Djeca se često osjećaju izgubljeno, zbunjeno, anksiozno, tužno, ljuto ili čak krivo zbog razvoda roditelja. Stoga je važno da roditelji djeci objasne situaciju na način koji će biti razumljiv, prilagođen njihovoj dobi i emocionalnoj zrelosti. Uključivanje stručnjaka u postupak razvoda, poput obiteljskog medijatora, može pomoći u lakšem prijelazu za djecu. Ti stručnjaci mogu pomoći roditeljima u komunikaciji, uspostavljanju novih odnosa nakon razvoda, te mogu pomoći djeci da izraze svoje osjećaje i brige. Važno je da roditelji usmjere svoje postupke i odluke prema dobrobiti djece. To znači da bi trebali izbjegavati stavljanje djeteta u sredinu sukoba i prilagoditi se novoj obiteljskoj situaciji. Roditelji bi također trebali biti otvoreni za razgovor sa svojom djecom o bilo kojim pitanjima koja imaju, kao i održavati pozitivne odnose između sebe, što može pomoći u smanjenju stresa i anksioznosti kod djece. 

Uključivanje djece u obiteljsku medijaciju može biti učinkovit način da se njihovi interesi i potrebe uzmu u obzir u situacijama obiteljskih sukoba i emocionalnog stresa. Međutim, prije nego što se to učini, potrebno je procijeniti zrelost djeteta i razumijevanje procesa medijacije, te osigurati da se njihovi interesi i dobrobit zaštite. Medijator bi trebao biti posebno obučen za rad s djecom kako bi osigurao siguran i poticajan proces, a važno je voditi računa da se dijete ne osjeća pod pritiskom da izrazi svoje mišljenje ili podrži jednog roditelja. Uključivanje djece u obiteljsku medijaciju može dovesti do boljih rješenja za cijelu obitelj, ali je važno osigurati da se proces pažljivo planira i provodi kako bi se izbjegla dodatna traumatizacija djece te kako bi se zaštitili njihovi interesi i dobrobit. 

Pri razvodu braka s djecom potrebno je uzeti u obzir djetetovu perspektivu te im omogućiti da izraze svoje mišljenje i iskustva putem razgovora s obiteljskim medijatorom. Djeca često ukazuju na pitanja koja su im važna, a na koja roditelji, zbog sukoba i neriješenih problema, ne obraćaju pažnju. Slušanje djeteta može spriječiti buduće sukobe i sporove među roditeljima, a uključivanje djeteta u postupke mirnog rješavanja obiteljskih sporova pruža im priliku da izraze svoje osjećaje te utječu na stavove i ponašanje roditelja u budućnosti. 

Glavne prednosti uključivanja djece u obiteljsku medijaciju obično se ističu veće zadovoljstvo postignutim sporazumima svih uključenih, veća stabilnost i trajnost postignutih rješenja i posljedično manje zahtjeva za naknadnim izmjenama postignutih dogovora te manje stresa za dijete koje je involvirano u roditeljske sukobe. Tako se stvara prilika za izgradnju bliskijih odnosa djece s oba roditelja, što ima osobitu vrijednost u kontekstu očuvanje kvalitete odnosa između djeteta i roditelja s kojim dijete ne nastavlja živjeti nakon prestanka obiteljske zajednice. 

Uvažavanje prava djeteta, odnosno njegova punog pravnog subjektiviteta u postupcima u kojima se donose na važne i bitne odluke za njegovu budućnost, ne samo na normativnoj razini već i u praksi, osobito je važno kad je u pitanju mirno rješavanje obiteljsko-pravnih sporova, odnosno obiteljska medijacija. 

Uključivanje djece u obiteljsku medijaciju može biti korisno za dijete, ali postoji nekoliko potencijalnih rizika koji se moraju uzeti u obzir. 

Jedan od rizika je da dijete može osjetiti dodatni pritisak da odabere stranu između roditelja ili da udovolji roditeljima. Dijete se može osjećati pod stresom ili anksioznim zbog pritiska da donese odluke o određenim pitanjima vezanim uz razvod, a što može dovesti do osjećaja krivnje, bespomoćnosti i konfuzije. Dijete može postati svjedokom neugodnih rasprava između roditelja ili čuti neprimjerene komentare jednog roditelja o drugom. To može dovesti do osjećaja tjeskobe, straha, pa čak i traumatiziranosti djeteta. Dijete tijekom postupka može osjetiti da njegovi osjećaji i stavovi nisu uzeti u obzir ili da je stavljen u nezgodnu situaciju. Ako se dijete osjeća prisiljenim izraziti svoje mišljenje ili osjećaje, to može dovesti do nepovjerenja u procesu medijacije i smanjiti njegovu učinkovitost. Zbog toga je važno da obiteljski medijator pažljivo procijeni mogućnosti i rizike uključivanja djeteta u medijaciju, te da se osigura da dijete osjeća da su njegovi osjećaji i stavovi poštuju te da se izbjegnu situacije u kojima se dijete osjeća neugodno ili pod pritiskom. 

Također treba voditi računa i o tome da osnaživanje djece u smislu većeg uvažavanja, odnosno davanja vrijednosti njihovu izraženom mišljenju, povećava vjerojatnost za pokušaje roditelja da manipuliraju djecom. U kontekstu navedenog, stručnjak medijator treba voditi računa o tome da zaštiti dijete od pritiska roditelja i konflikta lojalnosti. Prije donošenja odluke o uključivanju djeteta u obiteljsku medijaciju te tijekom vođenja postupka, obiteljski medijator treba procijeniti i pratiti je li to u interesu djeteta. Ako je rizik u određenoj situaciji veći od očekivane koristi za dijete, sudjelovanje djece u obiteljskoj medijaciji treba izbjegavati.