Kada majčina briga za dijete postane opsesija
Veliki broj novih majki osjeća se pomalo zabrinuto za svoje dijete, no ponekad se ta zabrinutost može razviti u opsesiju nad svime što može poći po zlu. Stručnjaci takvo stanje nazivaju poslijeporođajni opsesivno kompulzivni poremećaj.
Kod poslijeporođajnog opsesivno kompulzivnog poremećaja majke djeteta poduzimaju ekstremne mjere kako bi spriječile da se njihovi strahovi ne obistine. Tako npr. beskrajno dugo peru svoje dijete kako bi ga zaštitile od zaraze klicama, što može dovesti do razvoja malih ulkusa (čireva) na koži djeteta ili odbijaju da drže svoje dijete zbog straha da ga ne ispuste.
Iako poslijeporođajna depresija dobiva daleko više pozornosti, treba istaknuti i da poslijeporođajni opsesivno kompulzivni poremećaj također može biti štetan za majku i dijete.
Normalno je da se roditelji brinu za svoje dijete i žele ga zaštititi, no kod majki s poslijeporođajnim opsesivno kompulzivnim poremećajem ta briga je pretjerana.
Ne samo da majke s poslijeporođajnim opsesivno kompulzivnim poremećajem pretjerano brinu, one postaju tako uznemirene svojim mislima da ih nastoje kontrolirati pomoću određenih radnji i rituala.
Procjenjuje se da 2 do 9 posto novih majki pati od poslijeporođajnog opsesivno kompulzivnog poremećaja, sa simptomima koji variraju od blagih do teških.
Nije jasno što potiče razvoj poslijeporođajnog opsesivno kompulzivnog poremećaja, no zna se da su žene s paničnim poremećajem ili opsesivno kompulzivnim poremećajem ugroženije.
Ponekad liječnici poslijeporođajni opsesivno kompulzivni poremećaj zamjenjuju s poslijeporođajnom psihozom, kod koje majka ima deluzije (kriva uvjerenja) te postoji rizik od povređivanja djeteta. Kod majki s poslijeporođajnim opsesivno kompulzivnim poremećajem rizik od povređivanja djeteta je malen.
Liječenje opsesivno kompulzivnog poremećaja nije lagano, iako kognitivno bihevioralna terapija, može pomoći.
Stručnjaci ističu da zdravstveni radnici trebaju više pažnje posvetiti učinkovitijem otkrivanju žena koje pate od poslijeporođajnog opsesivno kompulzivnog poremećaja.
Izvor:
Journal of Psychiatric Research