Ozljede zubi u djece

Početkom školske godine, pojavljuju se novi izazovi u životima školaraca. Traume zuba u školskoj i predškolskoj dobi nerijetko su posljedica učestalijeg nasilja, posebno među vršnjacima. Ozljede tijekom sportskih aktivnosti, te razni drugi incidenti povećavaju broj djece koja traže pomoć stomatologa ili oralnog kirurga.

Statistički podaci u svijetu o učestalosti trauma zuba u dječjoj dobi variraju, od Kanade gdje je ona samo 4,2 posto, Izraela 8 posto, Engleske 17 posto, te Danske čak 46 posto (što ponekad ovisi o broju uzoraka i načinu provođenja istraživanja).

Podaci u odnosu na spol su nešto ravnomjerniji, pa je u većini zemalja omjer ozljeda zuba 2:1 u korist dječaka.

Analiza dnevnih i sezonskih varijacija ozljeda također daje zanimljive informacije. Najveća pojavnost ozljeda zabilježena je u proljetnim mjesecima, a po hrvatskoj studiji (Škrinjarić, Rajić, Baldić) najviše ozljeda događa se u razdoblju od rujna do ožujka, te tijekom dana od 11 do 13 sati i 16 do 20 sati.

Djeca koja traume doživljavaju najčešće pripadaju dobnim skupinama od 2 do 4, te 7 do 11 godina.

Što napraviti u slučaju ozljeđivanja zubi

Posljedice ozljeda zubi mogu biti vrlo ozbiljne, mogu se reflektirati tijekom čitavog života, a osim na fizički rast i razvoj, djeluju na emocionalno i psihološko stanje djece. Stoga je pravovremeno i odgovarajuće liječenje od velike važnosti.

Ovisno o tome je li ozlijeđen mliječni ili trajni zub, slijedi odgovarajući terapijski postupak, koji često traži multidisciplinarni pristup. Pacijenti dolaze s ozljedama mekih i koštanih tkiva, a osim trauma glave, nerijetko dolaze s ozljedama i drugih dijelova tijela.

Hitan postupak podrazumijeva prije svega telefonski poziv u kojem je moguće dobiti osnovnu informaciju što činiti. Roditelje se najčešće upućuje u obližnju ambulantu stomatologu, specijalisti dentalne medicine ili, po mogućnosti, specijalisti dječje stomatologije.

Ukoliko je sačuvan zub ili dio zuba, potrebno ga je transportirati zajedno s ozlijeđenim djetetom u nekom tekućem izotoničnom mediju (mlijeko, slina, slana voda). Dijete treba smiriti i ohrabriti, kako bi liječnik što bolje i lakše obavio svoj dio posla.

Sljedeći dio hitnog postupka obuhvaća razgovor sa stomatologom, tijekom kojeg on dobiva podatke o uzroku i načinu na koji se trauma dogodila, te vrsti i obliku ozljede. Biti će učinjena RVG snimka, a površinske rane bit će očišćene i zbrinute. Ponekad je potrebna profilaksa tetanusa ili šivanje rana kod oralnog kirurga. Svi potencijalno bolni zahvati obavljaju se uz primjenu anestetika.

Radi se i neurološka procjena djeteta: pospanost, povraćanje, razdražljivost, te  gubitak svijesti simptomi su koji bi trebali nestati unutar 48 sati, a ukoliko su izraženi, dijete će biti upućeno neurologu. Stomatolog pregledom procjenjuje opsežnost ozljede i na temelju procjene propisuje, odnosno započinje terapiju.

Posljedice ozljeda zubi

Zub može biti izbijen, raskliman, slomljen, napuknut, s otvorenom pulpom ili bez, može biti nabijen u zubnu alveolu ili pomaknut. Mliječni zubi koji su nabijeni (intrudirani) mogu ozlijediti trajnog nasljednika, napukli zubni korijeni mogu biti uzrok infekciji, pomaknuti zubi mogu poremetiti zagriz, postoje razne kombinacije ozljeda, svaka od njih ima svoju terapijsku proceduru.

U 60 posto slučajeva radi se o frakturi (lomu) cakline i dentina bez otvorene pulpe, što ima dobru prognozu i relativno se lako zbrinjava.

U 30 posto slučajeva dolazi do luksacije (pomaka) zuba, gdje je potrebno vratiti zub na njegovo mjesto, fiksirati ga, te periodički pratiti njegovu vitalnost i pomičnost.

U 10 posto slučajeva dolazi do izbijanja zuba. Terapiju replantacije (vraćanja zuba na njegovo mjesto) je izuzetno važno učiniti što prije. Dužina boravka zuba izvan zubne alveole u izravnoj je korelaciji s uspjehom terapije. Stoga je dobro, ukoliko je to moguće (ako nema vidljive kontaminacije izbijenog zuba), da ga roditelj sam vrati djetetu nazad u zubnu alveolu.

Frakture zubnog korijena su rijetke (7 posto) i potrebno ih je redovito pratiti kliničkim pregledom okolnog tkiva, RVG snimkom, te kontrolom vitaliteta. Terapijski postupak i prognoza liječenja ovise o tome gdje se frakturna pukotina nalazi (horizontalno-gornja, srednja ili donja trećina zuba, ili vertikalno).

Lošija je prognoza za one frakture koje imaju izravan kontakt s bakterijama iz usne šupljine, pa je kontaminacija bakterijama prenosiva uzduž frakturne pukotine u područje oko zuba (parodont), te u područje vrha korijena (apex) ili pulpu.

Najčešća ozljeda je potres zuba, koja se manifestira blagom ili nikakvom pomičnošću zuba. Zub je bolan ili osjetljiv na dodir. Stomatolog provjerava smetnje prilikom zagriza ili žvačnih kretnji, preporuča mekšu hranu tijekom nekoliko dana i lijekove protiv bolova, uz kontrolu za 7 do 10 dana.

Gubitak, oštećenje ili značajan nedostatak krune zuba, uz funkcijski, predstavlja i estetski problem. Zahvaljujući brojnim kvalitetnim materijalima i rješenjima (zavoji, ispuni, krunice, ljuskice) kojima stomatolozi raspolažu, takav nedostatak moguće je ukloniti u vrlo kratkom vremenu, na zadovoljstvo roditelja i djece.