Seboroični dermatitis

Seboroični dermatitis kronična je recidivirajuća upala na seboroičnim terenima. Iako je točan uzrok nepoznat smatra se da nekoliko čimbenika igra važnu ulogu. Ranije se mislilo da je temeljni uvjet za nastanak seboroičnog dermatitisa nasljedna seboroična konstitucija. Premda se promjene javljaju na seboroičnim terenima, pitanje seboreje ostaje sporno jer se povećano izlučivanje lojnica nađe samo u oko 50% bolesnika.

Ukoliko je seboreja mainifestna ona predstavlja predisponirajući faktor, a doprinosi joj hormonalna i vegetativna disfunkcija. Upala kože često nastaje zbog podražaja nekim sekundarnim često složenim faktorom (npr. razni mikroorganizmi ili njihovi raspadni produkti, promjene u sastavu loja, mehanička trauma, nadražaj kože rubljem). Posljednjih godina većina autora prihvaća kvasnicu Pityrosporum ovale kao odgovornu za razvitak bolesti. Seboroični dermatitis nađe se u oko 2 do 5% stanovništva, nešto češće u muškaraca. Danas se češće vidi i kod AIDS-a.

Dva perioda su karakteristična kada se učestalo javlja: prva tri mjeseca života, te kasnije u mlađoj odrasloj dobi. Seboroični dermatitis novorođenčeta u suštini je identičan s odgovarajučim promjenama odraslog. Razlike su uvjetovane samo anatomskim i biološkim svojstvima "terena", te će koža novorođenčeta samo različito reagirati nego u odraslog. Kod novorođenčeta postoji jača nespecifična nadražljivost i spremnost eksudativnoj reakciji za razliku od odraslih gdje će isti podražaj dovesti do nagomilavanja staničnog infiltrata i suhe upale kože. Do kraja 6. tjedna života u organizmu novorođenčeta cirkuliraju majčini hormoni koji su fiziološki podražaj za lojnice, a kasnije seboroični dermatitis mogu podržavati probavni poremećaji zbog još funkcionalno nedovoljno osposobljenog intestinalnog trakta ili inadekvatne prehrane koja obiluje mastima.

Dermatitis seborrhoica obično zahvaća seboroične predjele: vlasište, lice, retroaurikularno, sternalno i interskapularno područje, rjeđe i submamarnu regiju, pazušne, laktene i koljene jame. Na vlasištu se nalaze oštro ograničena žarišta veličine kovanog novca ili još veća, različitih oblika, ružičastocrvene boje, prekrivena bjelkastožućkastim ljuskama, koja mogu konfluirati. Ponekad prekriju čitavo vlasište, te prelaze na kožu čela, temporalne, retroaurikularne i nuhalne regije u obliku oštro ograničenog crvenkastožućkastog traka uz rub kapilicija širine 1 do 2 cm s izraženim ljuštenjem (corona seborrhoica). U retroaurikularnoj regiji sekundarna infekcija streptokokom dovodi do jačeg crvenila i vlaženja, koje se prekriva krustama i ljuskama (streptodermitis retroauricularis). Seboroični dermatitis vlasišta jačeg intenziteta klinički pa i histološki nekad je jedva moguće razlikovati od psorijaze vlasišta. Takvi prelazni slučajevi nazivaju se seboriasis. Ponekad se nađu žarišta okruglastog ili nepravilnog oblika veličine kovanog novca prekrivena naslagama bjelkastih ljuščica, koje se sjaje kao čestice azbesta, a ispod njih se nalazi crvena vlažna koža. Takve promjene označavaju se terminom pseudotinea amyantacea.

Na licu se promjene najčešće javljaju u obrvama, glabeli, uz ale nasi, obrazima i bradi u obliku više ili manje oštro ograničenih ružičastih suhih žarišta uz jedva izraženo perutanje i svrbež. Rubovi očnih kapaka mogu biti crveni i granulirane površine (blepharitis marginalis).

Dermatitis seborrhoica colli perstans je varijanta seboroičnog dermatitisa koja se javlja u žena na vratu u obliku tankih, svjetlosmeđih do žućkastih oštro omeđenih suhih naslaga koje se grebanjem teško skidaju. Na sternalnoj i interskapularnoj regiji žarišta su najčešće okruglasta, ovalna ili oblika lista veličine kovanog novca, lagano infiltrirana i crvenkastožućkaste boje (dermatitis seborrhoica mediothoracica "typus petaloides"). U naborima, aksilarno, submamarno, preponama i anogenitalno obično se javlja difuznom, oštro ograničenom rekacijom s ljuštenjem i krustama, a u dubini nabora stvaraju se ragade. Tijek bolesti je kroničan s remisijama i egzacerbacijama. Češće počinje u vlasištu, a kasnije i na drugim lokalizacijama.

Dijagnoza se obično postavlja na temelju kliničke slike. Mikološkom obradom često se nađe kvasnica Pityrosporum ovale. U diferencijalnoj dijagnozi dolaze u obzir one dermatoze koje su karakterizirane pojavom eritematoznih žarišta koja se na površini ljušte: na vlasištu prvenstveno psorijaza, na licu i trupu diskoidni eritematodes i pemfigus seboroides, na trupu pitiriasis rozea.

Terapija je obično dugotrajna i ne uvijek odviše uspješna. Opća terapija je slična kao kod seboreje. U prehrani treba izbjegavati koncentrirane ugljikohidrate, masti i jake začine. Lokalna terapija se primjenjuje u obliku šampona, posipa, tekućeg pudera, paste, emulzije ili alkoholne suspenzije (ovisno o stupnju upale i lokalizaciji) u koje se stavlja sumpor (2-10%), salicilna kiselina (2-5%), resorcin (0,5-3%), drveni katran (0,5-1%), bijeli živin precipitat (5-10%), crveni živin sulfid (1-3%), selenium sulfid, zink pirition, te antimikotici osobito ketokonazol koji djeluje na kvasnicu Pityrosporum ovale.

Literatura: 

1. Strauss JS. Sebaceous glands. U: Fitzpatrick TB, Eisen AZ, Wolff K, Freedberg IM, Austen KF. Dermatology in general medicine. New York: Mc Graw Hill, 1987: 666-685.
2. Braun-Falco O, Plewig G, Wolff HH, Winkelmann RK. Diseases of the sebaceous follicles. U:Braun-Falco O, Plewig G, Wolff HH, Winkelmann RK. Dermatology. 4 izd. Berlin: Springer-Verlag, 1991: 716-743.
3. Basta-Juzbašić A. Bolesti lojnica i folikula dlaka. U: Lipozenčić J. i sur. Dermatovenerologija. Zagreb, Naklada Zadro, 1999: 231-238.