Umjetni ligamenti mogli bi unaprijediti kirurgiju i oporavak prednjeg križnog ligamenta
Ozljede prednjeg križnog ligamenta (ACL) česte su, osobito među sportašima. Svake godine u svijetu se izvede više od 400.000 operacija rekonstrukcije ACL-a (ACLR). Dok je stopa uspješnosti ACLR-a prema izvješćima veća od 90%, značajan broj pacijenata još uvijek se suočava s problemima poput revizijske operacije i dugotrajnog osteoartritisa.
To je potaknulo istraživanje boljih materijala za presađivanje, a umjetni ligamenti su se pojavili kao potencijalno rješenje.
Umjetni ligamenti u upotrebi su od 1950-ih. Oni nude prednosti kao što je eliminacija morbiditeta na donorskom mjestu i rizika od prijenosa bolesti, koji su povezani s autotransplantatima i alograftima. Međutim, oni također imaju nedostatke. Neki umjetni ligamenti pokazali su visoku učestalost komplikacija poput kroničnih izljeva, sinovitisa i otkazivanja presatka.
Proces cijeljenja rekonstruiranog prednjeg križnog ligamenta uključuje dva ključna dijela: integraciju presatka i kosti unutar koštanih tunela i intraartikularnu ligamentizaciju. Autografti se smatraju zlatnim standardom zbog svojih bioaktivnih svojstava koja olakšavaju staničnu adheziju, proliferaciju i osteogenezu. Nasuprot tome, umjetnim ligamentima često nedostaju te bioaktivne značajke, što je navelo znanstvenike da se usredotoče na povećanje njihove bioaktivnosti.
Dodatno, razumijevanje bioloških značajki komponenti i njihovih ključnih bioloških učinaka ključno je za optimizaciju umjetnih ligamenata.
Iako još uvijek postoje izazovi u balansiranju mehaničkih i bioloških svojstava umjetnih ligamenata, nedavna dostignuća donose nadu za bolje kliničke ishode u ACLR-u. Kako se istraživanja nastavljaju, umjetni ligamenti bi jednog dana mogli pružiti učinkovitiju i pouzdaniju alternativu tradicionalnim presacima.
Izvor:
Engineering