Suicidalnost, glavni problem kod psihoza u dječjoj dobi


Suicidalnost, glavni problem kod psihoza u dječjoj dobi

Rezultati istraživanja u kojem je sudjelovalo 110 djece, u dobi od 9 do 17 godina, koja su imala prvu epizodu psihoze, ukazuju da djecu s prvom epizodom psihoze treba pozorno pratiti zbog sklonosti suicidalnom ponašanju.

Naime pokazalo se da je 12,4 posto djece iz istraživanja tijekom perioda od 24 mjeseca pokušalo izvršiti suicid (samoubojstvo). Svakako treba istaknuti da je od navedene djece koja su pokušala izvršiti suicid njih polovina pokušalo izvršiti suicid i prije pojave prve epizode psihoze.

Analiza je pokazala da su pokušaj samoubojstva prije pojave prve epizode psihoze, teški simptomi depresije te liječenje antidepresivima značajno povezani s većim rizikom od suicida.

Znanstvenici ističu da težina simptoma psihoze nije bila povezana sa suicidalnim ponašanjem.

"

Što je psihotični poremećaj?

Psihotični poremećaj je jedan od najtežih psihičkih poremećaja koji zbog svoje kliničke slike izaziva tjeskobu u ljudima, bolno podsjećajući da nisu krhka i ranjiva samo naša tijela već i psiha. Najčešće se javlja u kasnoj adolescenciji i ranoj odrasloj dobi, dok je u predpubertetske djece rijedak. Kod poremećaja se mijenja percepcija realnosti; javljaju se halucinacije-najčešće u vidu glasova koji komentiraju ponašanje, sumanute ideje, dezorganizirano ili ekscentrično, bizarno ponašanje, izraženi nemir ili potpuno povlačanje u sebe.

Kod predpubertetske djece može se javiti u vidu izraženog povlačenja u sebe, bizarnog ponašanja, nemogućnosti samostalnog funkcioniranja. Zbog krhkosti i nerazvijenosti psihičkog aparata, početak poremećaja u ranom djetinjstvu povezan je sa težim oporavkom. Djeca u ranoj dobi imaju slabije razvijene mehanizme obrane psihe, što uz nedovoljno razvijeni kognitivni aparat dovodi do nemoći pred preplavljujućim nesvjesnim sadržajima (u sklopu kaotičnog procesiranju informacija).

Liječenje se provodi specifičnim lijekovima - antipsihoticima, koji djeluju na neurotransmitere u mozgu (naročito na dopamin i serotonin), te edukacijom, treningom socijalnih vještina, kao i psihoterapijskom, svakovrsnom podrškom (ali uvijek sa ciljem postizanja što veće samostalnosti i što boljeg funkcioniranja) u cilju ojačavanja krhke strukture osobnosti.

Roman Nikolić, dr. med.
Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež, Zagreb, Kukuljevićeva 11

"

Izvor:
Journal of Clinical Psychiatry

Copyright © 2000. - 2015. Cybermed d.o.o. Sva prava pridržana.