Klinička slika depresije

Depresija je bolest koju karakterizira sniženo raspoloženje, manjak energije, interesa ili zadovoljstva u svakodnevnim aktivnostima koje su prethodno predstavljale zadovoljstvo za osobu. Smanjeni su sposobnost osjećanja zadovoljstva, interes i koncentracija, a često je izražen umor i nakon najmanjih napora. Spavanje je obično poremećeno i apetit je smanjen. Samopoštovanje i samopouzdanje gotovo su uvijek smanjeni, a čak i u blažem obliku često su prisutne neke ideje krivnje i bezvrijednosti. Sniženo se raspoloženje mijenja pomalo iz dana u dan, okolnosti na njega ne utječu, a može biti udruženo s tzv. somatskim simptomima (što je posebno često u starijih bolesnika i u slučajevima maskiranih depresija), kao što su gubitak interesa i osjećaja zadovoljstva, buđenje ujutro nekoliko sati prije uobičajenog vremena, depresija je teža ujutro, izraženi su psihomotorna usporenost, agitacija, gubitak apetita, gubitak tjelesne težine i gubitak libida.

Depresija je vrlo često praćena anksioznošću, povećanom potrošnjom i zlouporabom alkohola. U većini slučajeva bolesnici su izrazito psihomotorno usporeni, iako ponekad mogu biti i agitirani, što se često vidi u starijih bolesnika. Klasična je slika depresivnog bolesnika koji sjedi vrlo oskudnih pokreta, klonule glave i pogleda usmjerenog u pod. Klonulost i nepokretnost takvog bolesnika u nekim slučajevima može imitirati stanje bolesnika s katatonom shizofrenijom.Simptomi agitacije očituju se u nemirnom premještanju na stolici, kršenju prstiju, a ponekad i čupanju kose. U depresivnih bolesnika mogu se ponekad javiti sumanutosti ili halucinacije, pa se tada to opisuje kao psihotična depresija.

Depresivni bolesnici doživljavaju sebe ili okolinu izrazito negativno. U njihovom misaonom sadržaju stalno se javljaju ideje gubitka, krivnje, patnje, suicida i smrti. Većina njih smanjeno komunicira s okolinom, a na pitanja uglavnom odgovara jednosložnim riječima ili kimanjem glave, a ponekad uskraćuje odgovor. Njihovo mišljenje je usporeno. Izraziti poremećaji mišljenja mogu se javiti u gotovo 10% bolesnika. Među dijelom takvih bolesnika javlja se zaboravljivost, nesposobnost da se prisjete čak i uobičajenih svakodnevnih radnji. U depresivnog bolesnika velika opasnost prijeti od suicida.

Ovisno o broju i težini simptoma, depresivna epizoda može se označiti kao blaga, srednja ili teška. U blagim depresivnim epizodama radna je sposobnost još očuvana, ali izvršavanje radnih obaveza predstavlja značajan napor za depresivnu osobu, u srednje teškim depresivnim epizodama zakazivanje na poslu je evidentno, dok je u teškim depresivnim epizodama bolesnik radno nesposoban. Radna nesposobnost povezana je sa smanjenjem životne energije, brzim zamaranjem, gubitkom motivacije, smetnjama koncentracije, slabljenjem voljnih dinamizama, gubitkom kritičnosti i sposobnosti odlučivanja.