Ukoliko bolesnik ima jedan ili više navedenih simptoma, liječnik će provesti jedan ili više od slijedećih testova i dijagnostičkih metoda:
Analiza urina i krvi - Ove laboratorijske pretrage daju dobar uvid u funkciju bubrega i veličinu njenog oštećenja.
Ultrazvuk bubrega - Ultrazvučni aparat koristi zvuk koji čovjek ne može čuti i činjenicu da se zvuk odbija za prikazivanje unutarnjih organa.
CT (kompjutorska tomografija) - Koristi rendgenske zrake za snimanje tijela u slojevima. Može se provoditi i uz upotrebu kontrastnog sredstva koje se aplicira ovisno o organu koji se pregledava. Najčešće se kontrastno sredstvo unosi venskim putem.
NMR (nuklearna magnetska rezonanca) - Pretraga kod koje se koristi energija magnetskog zračenja i radio valova za prikaz presjeka određenog dijela tijela. I kod ove pretrage vidljivost promjena na organima se može poboljšati korištenjem kontrastnog sredstva.
IVP (intravenska pijelografija) - Dijagnostička je metoda kod koje se kontrastno sredstvo u organizam uvodi venskim putem. Kontrastno sredstvo se iz tijela izlučuje putem bubrega te se serijom rentgenskih snimaka može pratiti kretanje sredstva kroz bubrege i dalje kroz mokraćni sustav sve do izlučivanja iz tijela.
Biopsija tkiva - Uzimanje uzorka tkiva koja se može provesti na nekoliko načina ali u slučaju bubrega se najčešće provodi tzv. aspiracijom tankom iglom. Igla se pod kontrolom ultrazvuka uvodi kroz kožu sve do bubrega i tada se uzima uzorak stanica tkiva ili tekućine. Prikupljeni materijal se pregledava pod mikroskopom i temeljem mikroskopskog nalaza postavlja se histološka dijagnoza.
Znanstvenici Icahn School of Medicine at Mount Sinai identificirali su imunu stanicu koja djeluje kao arhitekt i koordinator snažnih imunoloških središta koja se formiraju unutar tumora i igra ključnu ulogu u antitumorskom imunitetu. Ovo otkriće moglo bi dovesti do novih strategija za učinkovitije imunoterapije raka.
06.07.2026. 16:0706.07.2026. 15:34
| Scientific Reports | Mr. sc. Dean Delić, dr. med.
Rezultati nove studije ukazuju na statistički značajnu, no umjerenu povezanost između alergijskih bolesti i ukupne incidencije raka. Iako je ukupni porast rizika bio malen, pojavile su se važne razlike među geografskim regijama i vrstama alergija, s najjačom povezanošću uočenom u regiji zapadnog Pacifika i među osobama s astmom.