Jednjak je mišićna cijev promjenjiva oblika koja vodi zalogaj od od ždrijela do želuca. Jednjak je u prosjeku dug oko 25 cm. Unutrašnjost (šupljina) jednjaka obložena je sluznicom koja se razlikuje od sluznice želuca te nije predviđena za učestali kontakt s želučanom kiselinom.
Rak jednjaka je maligni tumor koji se razvija u jednjaku. Maligni tumori jednjaka općenito gledajući su na trećem mjestu ljestice učestalosti malignoma u probavnom sustavu.
Incidencija raka jednjaka u svijetu je poprilično različita, te u zemljama Dalekog istoka prelazi 100/100.000, dok u Hrvatskoj u prosjeku iznosi više od 7/100.000.
Bolest se češće javlja u muškaraca, osoba starijih od 60 godina, te ljudi nižeg socio-ekonomskog statusa.
Zloćudni tumori jednjaka mogu biti primarni ili metastatski. Najčešći su primarni epitelni tumori: planocelularni (skvamozni) karcinom i adenokarcinom. Rijetko se nalaze primarni neepitelni tumori (limfomi i sarkomi), te neki metastatski tumori. Metastatski tumori čine oko 3 posto tumora jednjaka. Melanom i rak dojke najčešće metastaziraju u jednjak.
Planocelularni karcinom jednjaka najčešće se javlja u gornje dvije trećine jednjaka, dok se adenokarcinom jednjaka javlja u donjoj trećini jednjaka.
Planocelularni karcinom jednjaka nastaje u skvamoznim stanicama koje oblažu jednjak, a adenokarcinom jednjaka se obično razvija u žljezdastom tkivu donjeg dijela jednjaka.
Inače, incidencija adenokarcinoma jednjaka je u porastu, a javlja se u oko 50 posto slučajeva. Većina adenokarcinoma jednjaka izrasta iz Barretova jednjaka koji nastaje kao rezultat kronične gastoezofagealne refluksne bolesti (GERB) i refluksnog ezofagitisa.
Nove procjene otkrivaju povijesne dobitke u preživljavanju od raka i milijune spriječenih smrtnih slučajeva, istovremeno otkrivajući velike nejednakosti i upozoravajući da bi današnje političke odluke mogle odrediti hoće li se napredak nastaviti ili će stagnirati.
21.12.2025. 16:1921.12.2025. 16:08
| Cell Reports | Mr. sc. Dean Delić, dr. med.
Australski znanstvenici otkrili su da gen TAK1 pomaže stanicama raka da prežive napad imunološkog sustava, otkrivajući mehanizam koji može ograničiti učinkovitost imunoterapijskih tretmana. Imunoterapije raka mogu vrlo dobro funkcionirati, ali u nekim slučajevima ne daju dobre rezultate zbog ugrađenih procesa preživljavanja tumora koji im pomažu da se odupru napadu imunološkog sustava.
