Suicid potječe od lat. riječi sui, što znači sebe i cidium, što znači ubojstvo. Samoubojstvo je autoagresivni čin, sa fatalnim ishodom, pri čemu je težnja za usmrćenjem bila očigledna okolini. Kod parasuicida ili tentamena (pokušaja), takva težnja postoji,očigledna je, ali nije dovršena.
Alkoholizam je dugotrajna i često kronična bolest. Iz praktičnih razloga najprimjerenijom se pokazala modificirana definicija Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) koja glasi: "Alkoholičar je osoba, koja je dugotrajnim pijenjem postala ovisna o alkoholu (psihički, fizički ili na oba načina) i u nje su se uslijed toga, razvila zdravstvena (psihička ili fizička) oštećenja i socijalne poteškoće pristupačne klasičnim medicinskim i socijalnim dijagnostičkim postupcima. Spomenuti simptomi moraju biti utvrđeni, a ne smiju se samo pretpostavljati i na temelju anamnestičkih podataka o prekomjernom pijenju zaključivati da bolesnik boluje od alkoholizma.".
Poremećaj ličnosti je dugotrajni model unutrašnjeg doživljavanja i ponašanja koji izrazito odstupa od očekivanog s obzirom na kulturalnu pripadnost osobe, pervazivan je i nefleksibilan, ima početak u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, stabilan je tijekom vremena, te dovodi do smetnji ili oštećenja.
Somatizacijski poremećaj je kronični, jaki psihijatrijski poremećaj koji se odlikuje mnogim recidivirajućim klinički značajnim tjelesnim tegobama (uključujući bol i gastrointestinalne, seksualne i neurološke simptome) koji se ne mogu objasniti potpuno fizičkom bolešću.
Termin konverzija je prvi put upotrebljen od strane Sigmunda Freuda i njegovog kolege Josefa Breuera i korišten je u opisu klasičnog kliničkog slučaja bolesnice Anne O., Freud je uočio da njeni simptomi predstavljaju nesvjesni konflikt te da su nabijeni psihičkom energijom zarobljenom u somatski simptom. U to vrijeme Freud je Annu O. liječio metodom katarze, osnovna je ideja bila da se u katarzi potisnuti nesvjesni materijal oslobađa i osvještava čime je postizao poboljšanje i čak nestajanje simptoma.
Hipohondrijski poremećaj je stanje kod kojeg je prisutna stalna zaokupljenost mogućnošću da je prisutan jedan ili više ozbiljnih i progredirajućih tjelesih poremećaja. Izražena je preokupacija strahom od bolesti, tj. strahom od dobivanja bolesti ili vjerovanjem da je prisutna ozbiljna bolest.
Bol je simptom zbog kojeg se najčešće traži pomoć liječnika, a udružena s drugim simptomima, česta je i u mnogim psihijatrijskim stanjima, ali u somatofornom bolnom poremećaju, bol je predominirajuća pritužba. Kod ovog poremećaja može postojati neki organski poremećaj koji objašnjava bol, ali moraju postojati i psihološki faktori koji igraju ulogu u jačini, egzacerbaciji i održavanju boli ili nefunkcionalnosti bolesnika.
Tjelesni dismorfni poremećaj podrazumijeva zaokupljenost umišljenom manom tjelesnog izgleda ili pretjeranu iskrivljenost u doživljaju minimalnog i beznačajnog tjelesnog defekta. Ako ovakav doživljaj vlastitog tijela osobi uzrokuje bitne teškoće, te ako je povezan sa oštećenjem u socijalnom, radnom i drugim oblicima funkcioniranja, ima kakarkteristike duševnog poremećaja.
Parafilije su grupa poremećaja kod kojih su seksualno privlačni neuobičajeni objekti, a seksualne aktivnosti neobične po svojoj prirodi, postoji devijacija u tome što je osobi privlačno. Ova privlačnost treba biti snažna i trajati barem šest mjeseci. Bitna obilježja parafilija su ponavljajuća, snažna seksualna maštanja, seksualne potrebe ili ponašanja koja općenito sadrže: neljudske objekte, patnju ili ponižavanje osobe ili njezinog partnera, djecu ili druge osobe koje to ne žele, te da se javlja u razdoblju od najmanje šest mjeseci.
Akutni stresni poremećaj je dijagnostička kategorija, koja se pod nazivom akutna stresna reakcija navodi u obje važeće klasifikacije, tj. i u MKB-10 i u DSM-IV, i u obje klasifikacije je uvrštena u kategoriju anksioznih poremećaja. Anksiozni poremećaji se u MKB-10 naziva neurotski poremećaji, poremećaji vezani uz stres i somatoformni poremećaj, a u DSM-IV naziva se anksiozni poremećaji.
