Mehanizam imunološke disfunkcije otkriven u bolesnika s moždanim i srčanim udarom


Mehanizam imunološke disfunkcije otkriven u bolesnika s moždanim i srčanim udarom

Svake godine između 250.000 i 300.000 ljudi u Njemačkoj doživi moždani udar ili srčani udar. Ovi pacijenti imaju imunološke poremećaje i vrlo su često osjetljivi na po život opasne bakterijske infekcije. Do sada se malo znalo o temeljnim mehanizmima ove imunološke disfunkcije.

No, nedavno su njemački znastvenici otkrili da se kod pacijenata jedan do tri dana nakon moždanog ili srčanog udara drastično smanjuje količina IgA antitijela u krvi - ona su neophodna za obranu od infekcija. Protutijela dolaze u nekoliko podvrsta, zajednički poznatih kao imunoglobulini (Ig), koje proizvode specijalizirane plazma stanice.

Naime, otkrilo se da su specijalizirana DNK vlakna koja se oslobađaju u krvi faktor u gubitku imunološke obrane. Ta DNK vlakna, poznata kao neutrofilne izvanstanične zamke (NET), potječu iz jezgri druge vrste imunoloških stanica, neutrofila. Visoko aktivirani neutrofili nakon moždanog ili srčanog udara otpuštaju NET u velikim količinama u krv i mogu izravno ubiti plazma stanice u crijevima. Vjerojatno još važniji učinak NET-a je stvaranje stotina malih ugrušaka u krvnim žilama koji opskrbljuju energijom plazma stanice u crijevima. To rezultira nedostatkom opskrbe hranjivim tvarima i kisikom, a stanice koje stvaraju Ig odumiru u velikom broju.

Imunolozi i njihovi timovi ne samo da su uspjeli dokazati uzročnu vezu između moždanog udara, srčanog udara i imunodeficijencije, već su također bili u mogućnosti demonstrirati novi pristup liječenju: ako su NET uništeni enzimom DNazom ili je njihovo oslobađanje spriječeno supstancom s novim načinom djelovanja, imunološka obrana je ostala netaknuta.

Do sada se nisu mogli razviti nikakvi terapijski pristupi jer je uzrok imunološkog nedostatka bio nejasan. Tretman koji razgrađuje NET-ove ili čak sprječava njihov nastanak mogao bi biti obećavajući novi pristup održavanju imunološke obrane kod pacijenata nakon moždanog ili srčanog udara.

Izvor:
Nature Cardiovascular Research