Hormonska terapija raka dojke


Hormonska terapija raka dojke

Hormonska terapija je jedna od metoda liječenja raka dojke. Učinkovita je isključivo u liječenju hormonski ovisnog raka dojke, koji čini oko 80 posto svih tumora dojke.

Hormonska terapija djeluje na način da smanjuje razinu ženskog spolnog hormona estrogena ili blokira njegov učinak. Iako estrogen ima niz pozitivnih fizioloških funkcija, on može stimulirati rast hormonski ovisnih karcinoma dojke pa se njegova blokada koristi u liječenju raka dojke.

Najčešće se primjenjuje nakon operacije, zračenja ili kemoterapije kako bi se smanjio rizik povrata bolesti kod ranog raka dojke ili usporio razvoj uznapredovalog, metastatskog karcinoma. Ponekad se upotrebljava prije operacije kako bi se smanjila veličina tumora.

Važno je razumijeti da hormonska terapija (HT) nije hormonska nadomjesna terapija (HNT)  koja se uzima radi smanjivanja simptoma menopauze. Hormonska terapija smanjuje razinu estrogena dok hormonska nadomjesna terapija povisuje razinu estrogena u krvi.

Hormonska terapija se uglavnom dobro podnosi. Nuspojave mogu biti izraženije u prvim mjesecima liječenja, a onda postupno nestaju.

Sljedeći čimbenici utječu na odluku o uvođenju i vrsti hormonske terapije:

  • menopauza
  • stadij karcinoma
  • nuspojave
  • gustoća kostiju
  • artritis
  • rizik od karcinoma uterusa ili jajnika

Postoje 3 skupine hormonske terapije.

Selektivni modulatori receptora estrogena (npr. tamoksifen i raloksifen)

Primjenjuju se kao standardna hormonska terapija kod žena prije menopauze. Djeluju na blokadu estrogenskih receptora u tkivu dojke i na taj način sprječavaju rast i umnožavanje stanica raka dojke.

Suprotan učinak imaju na ostale receptore estrogena u kostima, maternici i jetri zbog čega mogu uzrokovati pojavu raka maternice (manje od 1 posto žena) i stvaranje krvnih ugrušaka. Za razliku od inhibitora aromataze, imaju povoljan učinak na kosti.

Inhibitori aromataze (npr. anastrozol, letrozol i eksemestan)

Primjenjuju se isključivo kod žena u menopauzi nakon operacije, zračenja ili kemoterapije tijekom 5 godina ili 2-3 godine nakon prethodnog uzimanja tamoksifena. Inhibitori aromataze predstavljaju najbolji odabir u liječenju ranog stadija hormonski ovisnog raka dojke.

Inhibitori aromataze uzrokuju manje nuspojava od tamoksifena, ali češće mogu uzrokovati tegobe sa srcem, bol u zglobovima i osteoporozu pa se uz njih preporuča uzimati vitamin D i kalcij.

Blokatori estrogenskih receptora (npr. fulvestrant)

 Blokatori estrogenskih receptora smanjuju broj estrogenskih receptora i mijenjaju njihov oblik utječući time na njihovu funkciju. Koriste se za liječenje uznapredovalog ili metastatskog raka dojke kod žena nakon menopauze. 

Koliko dugo treba uzimati hormonsku terapiju?

Hormonska terapija zahtjeva višegodišnje liječenje. Kod lokaliziranog raka dojke, hormonska terapija se uzima tijekom 5 godina nakon operacije, zračenja ili kemoterapije. Prema nekim ispitivanjima,  može se primjenjivati i do 10 godina.

Kod metastatskog raka dojke, hormonska terapija se uzima dok god djeluje, odnosno do napredovanja bolesti što se može dijagnosticirati radiološkim metodama ili porastom markera Ca 15-3.

Sve vrste hormonske terapije osim fulvestranta uzimaju se jednom dnevno kao tablete. Fulvestrant se prima jednom mjesečno kao injekcija.

Zajedno sa svojim liječnikom trebate razmotriti koja hormonska terapija je za vas najbolja. U slučaju nuspojava možete razmotriti odabir drugog lijeka.

Razgovarajte s liječnikom o svom stanju i mogućnostima hormonskog liječenja raka dojke. Informacije iz ovog članka mogu vam biti korisne i edukativne, ali nisu zamjena za savjet liječnika.

Zadnja izmjena: 25.08.2019.