Autoimune bolesti povećavaju rizik od plućne embolije
Švedsko istraživanje koje je provedeno na više od 500.000 bolesnika koji su bili hospitalizirani zbog jedne od 33 autoimunih bolesti, pokazalo je da autoimune bolesti poput reumatoidnog artritisa, Gravesove bolesti, Hashimotovog tireoiditisa ili Crohnove bolesti, mogu povećati rizik od razvoja plućne embolije.
Zbog očite veze između tromboze i upale, prema mišljenju znanstvenika pri hospitalizaciji bolesnika s autoimunom bolesti treba poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se spriječio razvoj plućne embolije -primjeniti protuupalne lijekove i tromboprofilaksu.
Tako se pokazalo da su najveći rizik od razvoja plućne embolije imali bolesnici s trombocitopenijskom purpurom (11 puta veći rizik), polarteritisom nodozom (13 puta veći rizik) i polimiozitisom (16 puta veći rizik).
Znanstvenici također ističu da su potrebna dodatna istraživanja koja bi bolje istražila vezu između upale i plućne embolije.
"Plućna embolija
Plućni embolizam je okluzija jedne ili više grana plućne arterije trombima koji se stvaraju bilo gdje u tijelu, u pravilu u velikim venama donjih udova ili zdjelice. Čimbenici rizika su stanja koja otežavaju povratak venske krvi te dovode do oštećenja endotela krvne žile ili njegove disfunkcije, posebice u bolesnika s hiperkoagulabilnim stanjem krvi.
Najčešći simptomi su nagla pojava dispneje, pleularna bol u prsima, kašalj, a u težim slučajevima sinkopa ili kardiorespiratorni zastoj. Znakovi su nespecifični i uključuju tahipneju, tahikardiju i naglašen 2 ton nad pulmonalnim ušćem.
Dijagnoza se postavlja na temelju nalaza ventilacijsko/perfuzijske scintigrafije, CT angiograma i plućne angiografije. Liječi se antikoagulansima, tromboliticima, a katkad se ugrušak uklanja kirurški.
"
Izvor:
The Lancet
