Kora jabuke može pomoći u borbi protiv dijabetesa i oksidativnog stresa
Kora jabuke može se smatrati bogatim izvorom fenolnih spojeva, osobito flavonola, antocijana, flavan-3-ola, dihidrohalkona i cimetnih kiselina. Nova studija je pokazala da kora jabuke ima i antidijabetička i antioksidativna svojstva bez promjene vitalnosti stanica u fiziološkim koncentracijama.
Biljna prehrana ili biljni dodaci tradicionalno imaju blagotvoran učinak na kronične bolesti i povezuju se sa smanjenjem šanse za razvoj dijabetesa tipa 2. Jedna od najčešćih komponenti u hrani biljnog podrijetla su polifenoli, koji su fenolni spojevi koji mogu preživjeti i antioksidativna funkcija kao sekundarni metaboliti u biljkama. Ovi fenolni spojevi mogu pomoći u prevenciji metaboličkih i nezaraznih bolesti kao što je dijabetes tipa 2, djelomično zbog svojih antiradikalnih i protuupalnih svojstava povezanih sa specifičnim antidijabetičkim svojstvima kao što su svojstva inhibicije enzima, aktivnost protiv glikacije, poboljšanje funkcije beta stanica i ublažavanje inzulinske rezistencije, kao i regulacija metabolizma ugljikohidrata, između ostalog.
Najčešća klasifikacija fenolni spojevi uključuju pet glavnih klasa: fenolne kiseline, flavonoide, tanine, stilbene, lignane i druge. Skupina flavonoida često se nalazi u biljnoj hrani, a neke od podskupina su flavonoli, flavanoli, flavoni, izoflavoni, antocijanini i flavanoni.
Biološki testovi su pokazali da je sorta jabuka poznata kao Amarilla de Octubre imala najveći sadržaj fenola i najnižu vrijednost IC50 u biološkim testovima, što ukazuje na njezinu potencijalnu upotrebu za razvoj nutriciotika ili farmaceutskih proizvoda za prevenciju ili liječenje komplikacija dijabetesa tipa 2, kao i za ekstrakciju određenih fitokemikalija.
Najreprezentativniji pojedinačni fenolni spojevi pronađeni u uzorcima kore jabuke su glikolizirani flavonoli kao što su hiperozid i izokvercitrin, flavan-3-oli kao što su procijanidin B2 i epikatehin ili antocijanini kao što je delfinidin 3,5-diglukozid.
Inače, dijabetes je kronična bolest koja se razvija kada beta-stanice gušterače ne mogu proizvesti inzulin ili tijelo postane otporno na inzulin s nedostatnim djelovanjem u osjetljivim tkivima. To pridonosi visokim razinama glukoze u krvi, što uzrokuje porast reaktivnih kisikovih vrsta (ROS) i upalu, što kulminira dugotrajnim oštećenjem stanica osjetljivih na hiperglikemiju u različitim organima i tkivima.
Svijetska zdravstvena organizacija (WHO) klasificira hiperglikemijske poremećaje u dijabetes tipa 1, dijabetes tip 2 i gestacijski dijabetes, pri čemu dijabetes tipa 2 čini 90% svih slučajeva dijabetesa, a koji se javlja zbog prekomjerne tjelesne težine, sjedilačkog ponašanja i promjena u prehrani.
Izvor:
Food & Function
