Usprkos strogim međunarodnim kontrolama krvi, još uvijek moguće širenje zaraznih bolesti
U organizacija Paul Erlich Institute (PEI) te Imunološkog zavoda d.d., u Zagrebu je 26. i 27. svibnja, po prvi put u Hrvatskoj, održan tradicionalni međunarodni IPFA (International plasma fractiation association) kongres, koji je središnje međunarodno mjesto kada je riječ o razvoju i implementaciji modernih znanstvenih pristupa transfuzijskoj medicini, sigurnosti krvi i krvnih derivata.
Kroz više od 20 predavanja, u sklopu kongresa "Testiranje/otkrivanje krvlju prenosivih patogena", vodeći domaći i međunarodni stručnjaci pokazali su kako usprkos povećanju stupnja sigurnosti u transfuzijskoj medicini, što je rezultat razvoja znanosti i tehnologije, i danas postoje određeni rizici od pojave zaraznih bolesti te kontaminacije krvi i krvnih preparata.
17. godišnja međunarodna konferencija, koja je okupila više od 200 transfuziologa, infektologa, imunologa, birotehničara, biotehnologa te drugih stručnjaka iz više od 30 država svijeta, pokazala je koliki vitalni značaj, u modernim zdravstvenim sustavima, ima sigurna i neometana opskrba krvlju i krvnim derivatima. Usprkos tome što je mogućnost zaraze krvnih derivata danas smanjenja još uvijek, zbog nekontroliranih kriznih žarišta zaraznih bolesti te neprihvaćenih jedinstvenih međunarodnih standarda u svim državama, postoji mogućnost pojave kriznih situacija, kada je riječ o sigurnosti opskrbe krvlju i krvnim derivatima. Upravo zbog toga, kako je prilikom otvaranja kongresa istaknula Tatjana Sindik-Milošević, ispred suorganizatora kongresa, Imunološkog zavoda: "usprkos visoko postavljenim mehanizmima zaštite i nadzora, međunarodna suradnja zdravstvenih institucija u kontroli zaraznih bolesti, poput malarije, hepatitisa i HIV-a, osnova je na kojoj moramo graditi naše buduće korake. Nadam se da će i ovaj zagrebački kongres doprinijeti u širenju te osnove zajedničke suradnje".
Krv i krvni derivati od strateške su važnosti za svaku zemlju i njen zdravstveni sustav. Kako se krvlju prenosi vrlo veliki broj uzročnika zaraza, od kojih još uvijek danas nisu svi prepoznati, biološka sigurnost "eliksira života" važna je za sigurnost ne samo bolesnika i zdravstvenih djelatnika, već i cjelokupnog stanovništva neke države. Kako se patogeni u krv i krvni derivati prikupljeni s jednog geografskog područja razlikuju od patogena s drugog područja, prikupljeni krvni preparati iz vlastite populacije uvijek trebaju imati prednost nad onima proizvedenima u drugim dijelovima svijeta. To načelo samodostatnosti, koje ako ga se ne pridržava može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih poremećaja, koje promiče Vijeće Europe i Svjetska zdravstvena organizacija, još uvijek se u Republici Hrvatskoj ne primjenjuje u potpunosti te se, zbog nerazvijenih strateških proizvodnih kapaciteta, veliki dio krvnih derivata uvozi.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u Hrvatskoj prosječno krv daje 1,8% stanovništva, (u razvijen zemljama broj dobrovoljnih davatelja krvi gotovo je dvostruko veći i iznosi od 3 do 5% stanovništva). Broj prikupljenih doza nije dovoljno za potpuno nesmetanu opskrbu krvi i krvnim preparatima zdravstvene službe, koje godišnje moraju osigurati 50 doza krvi na 1.000 stanovnika.
