Medularni (solidni) rak štitne žlijezde može se javiti sporadično (obično unilateralno) ili kao familijarni (često bilateralno) naslijeđen po autosomno dominantnom tipu. Čini 5 do 10 % malignih neoplazmi štitne žlijezde. Patohistološki radi se o proliferaciji parafolikularnih stanica (C stanica) koje stvaraju prekomjernu količinu kalcitonina, hormona koji može sniziti serumski Ca i fosfate (PO 4).
Medularni rak štitne žlijezde se obično otkriva kao asimptomatski čvor štitnjače. Ovaj tumor je sastavni dio Sippleova sindroma koji se sastoji od medularnog raka štitne žlijezde, feokromocitoma i hiperparatireoze. Sve tri bolesti se ne nalaze uvijek u istog bolesnika. Feokromocitom je prisutan u 50 do 75%, a hiperparatireoza u 50% bolesnika.
Metastaze se šire limfnim sustavom u cervikalne i medijastinalne limfne čvorove, ali ponekad i u jetru, pluća i kosti. Dugogodišnje preživljenje je često u bolesnika s medularnim rakom štitnjače.
U liječenju je indicirana totalna tireoidektomija čak i u slučaju kad bilateralna bolest sigurno nije utvrđena. Također se radi i disekcija limfnih čvorova. Kod hiperparatireoze mogu se ukloniti hiperplastične ili adenomatozno promijenjene doštitne žlijezde.
Zadnja izmjena: 16.08.2019.
Globalna studija otkriva da najsuvremenije imunoterapije raka, iako spašavaju živote, nose skriveni rizik, mogu izazvati kolestazu, ozbiljno stanje jetre u kojem se zaustavlja protok žuči.
Mnogi ljudi s rakom doživljavaju dramatičan gubitak mišićnog i masnog tkiva. U mnogim slučajevima zahvaćen je čak i srčani mišić, što dodatno slabi tijelo. Ovaj sindrom propadanja, poznat kao kaheksija, pogađa oko polovicu svih pacijenata oboljelih od raka. Glavni je uzrok otpornosti na terapiju, komplikacija i povećane smrtnosti.
