Papilarni rak štitne žlijezde je najčešći rak štitne žlijezde te čini oko 60 - 70% svih malignih neoplazmi štitne žlijezde. Žene 2 do 3 puta češće obolijevaju od muškaraca te je učestaliji u mlađih osoba, no mnogo je maligniji u starijih osoba. Češće obolijevaju bolesnici koji su bili izloženi zračenju, a širi se putem limfnog sustava.
Ovaj dobro diferencirani rak štitne žlijezde može biti ovisan o TSH te se može razviti i u guši kod Hashimotova tireoiditisa.
Inkapsulirane neoplazme manje od 1,5 cm koje su lokalizirane u jednom režnju štitnjače liječe se lobektomijom i isthmektomijom, premda neki stručnjaci preporučuju opsežniji kirurški zahvat.
Hormoni štitne žlijezde primjenjuju se u dozama koje suprimiraju lučenje TSH kako bi se smanjila mogućnost ponovnog rasta ili izazvala regresija svakog mikroskopskog ostatka papilarnog raka štitne žlijezde. Kirurško liječenje gotovo uvijek dovodi do izliječenja.
Neoplazme veće od 1,5 cm treba liječiti totalnom ili gotovo totalnom tireoidektomijom, a nakon postoperacijske radiojodne scintigrafije, ablacijom rezidualnog tkiva štitne žlijezde s odgovarajuće velikom dozom 131I primjenjenog tek kada je bolesnik hipotireoidan.
Ponavljanje liječenja svakih 6 do 12 mjeseci može biti potrebno kako bi se postigla ablacija preostalog tkiva štitne žlijezde. Doze L-tiroksina potrebne za postizanje supresije lučenja TSH primjenjuju se u kasnijem liječenju, a serumsko određivanje tireoglobulina je korisno za dokazivanje recidiva ili trajne bolesti.
Australski znanstvenici otkrili su da gen TAK1 pomaže stanicama raka da prežive napad imunološkog sustava, otkrivajući mehanizam koji može ograničiti učinkovitost imunoterapijskih tretmana. Imunoterapije raka mogu vrlo dobro funkcionirati, ali u nekim slučajevima ne daju dobre rezultate zbog ugrađenih procesa preživljavanja tumora koji im pomažu da se odupru napadu imunološkog sustava.
12.10.2025. 21:5012.10.2025. 21:35
| Journal of Clinical Investigation | Mr. sc. Dean Delić, dr. med.
Liječenje raka se kontinuirano poboljšava, ali i dalje može uzrokovati iscrpljujuće, čak i fatalne nuspojave. Inhibitori imunoloških kontrolnih točaka revolucionirali su terapiju raka, no njihova upotreba može izazvati rijetku, ali smrtonosnu nuspojavu koja utječe na srce: miokarditis. Miokarditis povezan sa spomenutom terapijom ima smrtnost do 40%.
