Što je migrena?

Migrena je kronična, epizodna primarna glavobolja. Simptomi u pravilu traju 4 do 72 sata i mogu biti jaki. Bol je često jednostrana, no ne uvijek, pulsirajuća, pogoršava se s fizičkom aktivnošću i praćena je autonomnim simptomima (npr. mučnina, osjetljivost na svijetlo, zvuk i mirise).

Pojava uzoraka koji podsjećaju na fortifikacije u vidnom polju i ostali prolazni žarišni neurološki ispadi mogu se naći u pojedinih bolesnika, obično neposredno prije glavobolje.

Inače migrena je najduže poznata i jedna od najčešćih vrsta glavobolje koja se javlja periodično. Prema različitim istraživanjima od nje pati od 8 do 20% pučanstva. Učestalost je različita u različitim klimatskim područjima, a ovisi i o dobi, spolu te načinu života. Češća je u gradskim nego u seoskim sredinama, ili se barem u gradu bolesnici češće javljaju liječniku. U djetinjstvu i u osoba treće životne dobi je rjeđa. Kod žena se migrena javlja 2 do 3 puta češće nego kod muškaraca i većina istraživanja nalazi uzrok u povezanosti djelovanja hormona i pojave napadaja migrene, naime migrenski se napadaj najčešće javlja u svezi s menstruacijom, bilo na početku, u sredini ili na kraju ciklusa.

U Europi od migrene boluje najmanje 65 milijuna ljudi, što uzrokuje milijune izgubljenih radnih dana, te osim zdravstvene, migrena ima i jasne društveno-ekonomske implikacije.

Prvi opisi migrene sežu duboko u prošlost i u povijesti medicine prve opise migrene, kao sindroma koji se povremeno javlja, nalazimo 3000 godina prije Krista u jednoj poemi u Mezopotamiji, gdje zli duh Tiu uzrokuje bol u glavi koji je poput vjetra u pustinji, blještav poput jakog svjetla i obuhvaća žrtvu koja mu se odupire, sa svih strana. Otac moderne medicine, Hipokrat, koji je živio na otoku Kosu u Grčkoj između 460. i 370. godine prije Krista opisuje migrenu slično kasnijim modernim opisima kao poremećaj vida, bol u jednoj strani glave, povraćanje. Nalazimo dalje poučne opise Celzijusa 30 godina poslije Krista, koji opisuje migrenoznu glavobolju kao kronično stanje, za cijeli život. U isto vrijeme, oko 80. godine poslije Krista Aretej iz Kapadokije prvi spominje riječ "hemikranija", koja označava javljanje bola u jednoj strani glave, no tek je Galen opisom (131. do 201. godine poslije Krista) jasno razlikovao prirodu migrene od ostalih vrsta glavobolje i upotrebljavao izraz hemikranija da opiše vrlo bolni poremećaj koji zahvaća otprilike polovicu glave, bilo lijevu, bilo desnu. Iz riječi hemikranija - bol u polovici glave - izvedeno je kasnije ime migrena.

Za bolesnike kojima migrena upropaštava život nije neka posebna utjeha, no puno je slavnih ljudi iz javnog života, umjetnosti, znanosti patilo od migrene - Julije Cezar, Edgar Allan Poe, Tolstoj, Chopin, Čajkovski, Madame de Pompadour, Karl Marx, Alfred Nobel, Nietsche, Thomas Jefferson, Sigmund Freud...

Neke astrološke knjige povezuju osobe rođene u znaku Raka i Jarca s češćim javljanjem migrene, dok neke spominju one rođene u znaku Ovna kao posebno osjetljive. Tu ipak nema pravila, s obzirom na to da je npr. Julije Cezar bio Lav, Tolstoj Djevica, Poe Riba, a Marx i Freud bili su rođeni u znaku Bika.

Od vremena Mezopotamije i poeme u kojoj je zli duh Tiu bio odgovoran, za nastanak migrene, rasla je naša imaginacija o tom misterioznom poremećaju, ali isto tako i znanstvena znatiželja, što je urodilo brojnim istraživanjima, koja su posebno nedavno, s razvojem medicinske tehnologije i brojnih dijagnostičkih i laboratorijskih metoda, omogućila detaljnije razotkrivanje uzroka nastanka kao i mogućnosti liječenja migrene. No ipak, definitivni uzrok nastanka migrene još uvijek nije sasvim jasan. Još je Harold Wolff, koristeći tehnološke mogućnosti svojega doba pokušao dati jedinstvenu teoriju nastanka glavobolje. Smatrao je da je aura u migreni posljedica sužavanja krvnih žila (vazokonstrikcije), a sama glavobolja rezultat pojačanog širenja krvnih žila (vazodilatacije). Bol se pojačava izlučivanjem tvari nađenih u okolici bolnih žila koje snizuju prag njezina podražaja.

Također je smatrao da je tenzijska glavobolja rezultat prekomjerne mišićne kontrakcije.

I vaskularna teorija migrene i teorija pojačane mišićne kontrakcije u glavobolji tenzijskog tipa zamijenjene su novim pristupom nastajanju bolnih stimulusa i njihovim odašiljanjem iz mozga, uz upalni nadražaj živaca, te posljedično djelovanje na stijenku krvnih žila. Opisuje se i važnost neurotransmitera 5-hidroksitriptamina (kemijska tvar koja posreduje u prijenosu podražaja u mozgu), čija se količina smanjuje u napadaju migrene. Istraživanja su stalno u tijeku i svakim danom možemo očekivati nova saznanja.