Majmunske boginje

Majmunske boginje su bolest koja je uzrokovana virusom majmunskih boginja. One su virusna zoonoza, što znači da se mogu prenijeti sa zaražene životinje na ljude. Također se mogu prenijeti i s čovjeka na čovjeka. Virus majmunskih boginja je dvolančani DNK virus iz roda Orthopoxovirus u Poxviridae porodici virusa. Postoje dvije različite genetske vrste virusa majmunskih boginja -  virus majmunskih boginja središnje Afrike i virus majmunskih boginja zapadne Afrike. Središnjoafrička vrsta virusa uzrokuje težu kliničku sliku i lakše se prenosi.

Prvi slučaj majmunskih boginja kod ljudi zabilježen je 1970. godine u Demokratskoj Republici Kongo. Bolest majmunskih boginja endemična je u regijama zapadne i središnje Afrike. Raniji slučajevi majmunskih boginja kod ljudi izvan Afrike bili su povezani s međunarodnim putovanjem u zemlje u kojima se bolest uobičajeno pojavljuje ili preko uvezenih životinja.

Znakovi i simptomi majmunskih boginja

Majmunske boginje mogu izazvati niz znakova i simptoma. Dok neki ljudi imaju blage simptome, drugi mogu razviti ozbiljnije simptome i trebati skrb u zdravstvenoj ustanovi. Osobe s većim rizikom od ozbiljne bolesti ili komplikacija uključuju trudnice, djecu i imunokompromitirane osobe.

Najčešći simptomi majmunskih boginja uključuju vrućicu, glavobolju, bolove u mišićima, bolove u leđima, nedostatak energije i povećane limfne čvorove. To je praćeno razvojem osipa koji može trajati dva do tri tjedna. Osip se može pojaviti na licu, dlanovima, tabanima, očima, ustima, grlu, preponama i u genitalnom i/ili analnom području. Broj lezija može varirati od jedne do nekoliko tisuća. Lezije se pojavljuju kao mrlje koje se pretvaraju u mjehuriće ispunjene tekućinom i na kraju se pretvaraju u kraste koje se osuše i otpadnu, sa svježim slojem kože koji se formira ispod.

Simptomi obično traju dva do tri tjedna i obično nestaju sami od sebe ili uz potpornu njegu, poput lijekova protiv bolova ili vrućice. Ljudi ostaju zarazni sve dok se sve lezije ne prekriju krastama, kraste ne otpadnu i ispod se formira novi sloj kože.

Komplikacije majmunskih boginja

U većini slučajeva, simptomi majmunskih boginja nestaju sami od sebe unutar nekoliko tjedana. Međutim, kod nekih ljudi infekcija može dovesti do medicinskih komplikacija, pa čak i smrti. Novorođenčad, djeca i ljudi sa slabijim imunitetom mogu biti izloženi riziku od ozbiljnijih simptoma i smrti od majmunskih boginja.

Komplikacije majmunskih boginja uključuju sekundarne infekcije kože, upalu pluća, smetenost i probleme s očima. U prošlosti je između 1 i 10 posto ljudi s majmunskim boginjama umrlo. Važno je napomenuti da se stope smrtnosti u različitim područjima mogu razlikovati zbog niza čimbenika, kao što je pristup zdravstvenoj skrbi. 

Kako se majmunske boginje prenose s čovjeka na čovjeka

Majmunske boginje se šire s osobe na osobu bliskim kontaktom s nekim tko ima osip od majmunskih boginja, uključujući kontakt licem u lice, kožom na kožu, usta na usta ili usta na kožu, uključujući i seksualni kontakt. Zaražene osobe se općenito smatraju zaraznima sve dok im sve lezije ne nestanu.

Do zaraze također može doći kada zaražena osoba dotakne odjeću, posteljinu, ručnike, predmete i druge površine te netko drugi zatim dotakne te predmete. Također je moguće zaraziti se udisanjem ljuskica kože ili virusa s odjeće, posteljine ili ručnika. Ovo je poznato kao prijenos putem fomita.

Čirevi, lezije ili ranice u ustima mogu biti zarazne, što znači da se virus može širiti izravnim kontaktom s ustima, respiratornim kapljicama i moguće aerosolima kratkog dometa. Mogući mehanizmi prijenosa majmunskih boginja putem zraka još nisu dobro razjašnjeni i provode se studije kako bi se saznalo više.

Virus se također može prenijeti s nekoga tko je trudan na fetus, nakon rođenja kontaktom koža na kožu ili s roditelja oboljelog od majmunskih boginja na dojenče ili dijete tijekom bliskog kontakta.

Iako je zabilježena asimptomatska infekcija, nije jasno mogu li ljudi bez ikakvih simptoma prenijeti bolest i može li se infekcija širiti drugim tjelesnim tekućinama. Inače, dijelovi DNK virusa majmunskih boginja pronađeni su u spermi, no još nije poznato može li se infekcija proširiti putem sperme, vaginalne tekućine, amnionske tekućine, majčinog mlijeka ili krvi. U tijeku je istraživanje kako bi se saznalo više o tome mogu li ljudi prenijeti majmunske boginje izmjenom ovih tekućina tijekom i nakon simptomatske infekcije.

Kako se majmunske boginje prenose s životinja na čovjeka

Majmunske boginje se mogu prenijeti na ljude kada dođu u fizički kontakt sa zaraženom životinjom. Životinjski domaćini uključuju glodavce i primate. Rizik od zaraze majmunskim boginjama od životinja može se smanjiti izbjegavanjem nezaštićenog kontakta s divljim životinjama, osobito onima koje su bolesne ili mrtve (uključujući njihovo meso i krv). U endemskim zemljama gdje su životinje nosioci majmunskih boginja, svu hranu koja sadrži životinjsko meso ili dijelove treba temeljito skuhati prije jela.

Kako zaštititi sebe i druge od majmunskih boginja

Rizik od zaraze majmunskim boginjama može se smanjiti ograničavanjem bliskog kontakta s ljudima za koje postoji sumnja ili je potvrđena pojava majmunskih boginja ili sa životinjama koje bi mogle biti zaražene. Također, rizik se smanjuje  čišćenjem i dezinfekcijom okoline i površina koje bi mogle biti kontaminirane virusom od nekoga tko je zarazan. 

Ako sumnjate da biste mogli imati majmunske boginje, možete djelovati kako biste zaštitili druge traženjem savjeta liječnika i izolacijom od drugih dok ne budete pregledani i testirani. Ukoliko imate vjerojatne ili potvrđene majmunske boginje, trebali biste se izolirati od drugih dok se sve vaše lezije ne zacijele. To će vas spriječiti u prenošenju virusa na druge. Zatražite savjet od svog zdravstvenog radnika o tome trebate li se izolirati kod kuće ili u zdravstvenoj ustanovi. Dok se ne sazna više o prijenosu putem spolnih tekućina, koristite kondome kao mjeru opreza tijekom seksualnog kontakta 12 tjedana nakon oporavka.

Dijagnosticiranje majmunskih boginja

Dijagnoza u fazi osipa bolesti lako se postavlja procjenom strugotina iz lezije osipa ili kraste iz lezije osipa koja zacjeljuje. Visoke razine virusa mogu se pronaći i mogu se otkriti putem PCR analize primarnog materijala ili kultura dobivenih iz strugotina ili krasta.

Postoji li cjepivo protiv majmunskih boginja?

Nedavno je odobreno cjepivo za prevenciju majmunskih boginja. Neke zemlje preporučuju cijepljenje za rizične osobe. Dugogodišnja istraživanja dovela su do razvoja novijih i sigurnijih cjepiva za iskorijenjenu bolest zvanu velike boginje, a koja također mogu biti korisna za majmunske boginje. Jedno od njih odobreno je za prevenciju majmunskih boginja. Samo osobe koje su u opasnosti (na primjer netko tko je bio u bliskom kontaktu s nekim tko ima majmunske boginje) treba uzeti u obzir za cijepljenje. Trenutno se ne preporučuje masovno cijepljenje.

Liječenje majmunskih boginja

Osobe s majmunskim boginjama trebaju slijediti savjete svog liječnika. Simptomi obično nestaju sami od sebe bez potrebe za liječenjem. Ako je potrebno, lijekovi protiv bolova (analgetici) i vrućice (antipiretici) mogu se koristiti za ublažavanje nekih simptoma. Za sve osobe s majmunskim boginjama važno je da ostanu hidrirani, dobro jedu i dovoljno spavaju. Osobe koje su u samoizolaciji trebale bi se pobrinuti za svoje mentalno zdravlje radeći stvari koje smatraju opuštajućim i ugodnim, te ostati povezane s voljenima osobama.

Osobe s majmunskim boginjama trebale bi izbjegavati češanje/grebanje kože i pobrinuti se za osip pranjem ruku prije i nakon dodirivanja lezija i održavanjem kože suhom i nepokrivenom. Osip se može čistiti steriliziranom vodom ili antiseptikom. Ispiranje slanom vodom može se koristiti za lezije u ustima, a tople kupke sa sodom bikarbonom mogu pomoći kod lezija na tijelu. Lidokain se može primijeniti kod oralnih i perianalnih lezija za ublažavanje boli.

Mnogo godina istraživanja o terapiji velikih boginja dovelo je do razvoja proizvoda koji također mogu biti korisni za liječenje majmunskih boginja. Antivirusno sredstvo koje je razvijeno za liječenje malih boginja (tecovirimat) odobreno je u siječnju 2022. od strane Europske agencije za lijekove za liječenje majmunskih boginja. 

Literatura:

1. WHO. Monkeypox. Pristupljeno: 16.07.2022. Dostupno na: https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/monkeypox
2. WHO. Monkeypox Q&A. Pristupljeno: 16.07.2022. Dostupno na: https://www.who.int/news-room/questions-and-answers/item/monkeypox
3. CDC. About Monkeypox. Pristupljeno: 16.07.2022. Dostupno na: https://www.cdc.gov/poxvirus/monkeypox/about.html