Autor
|
Poruka
|
Lucija22
|
14.11.2008. 05:10
Poštovani doktore,
imam dvoje djece, jedno ima 3.5 godina, bebi je šest mjeseci. Oboje se slično ponašaju u vrijeme početka dohrane - jako pokazuju da žele jesti, a kad im se hrana da, jedu uredno, ništa ne pljuju, ne bacaju, oblizuju se, mljackaju, očito uživaju. Oboje su bili isključivo dojeni. Idealna situacija, i ja sam sretna jer imam djecu koja su zdrava i s dobrim apetitom, ali sam istodobno u nedoumici s ovom bebom - jer ne znam mogu li dopusitti djeci da na samom početku jedu baš koliko bi željeli, posebno kad uvodim novu namirnicu. Ima li uopće neka mjera koliko dati tako malom djetetu u obroku? Sin je rado jeo, i u dobi od sedam mjeseci već sam mu davala više obroka dohrane dnevno, i količine koje je pojeo bile su stvarno znatne, ali malena ga je već sada namašila.
Smijem li joj, dakle, namirnicu koju je probala davati sve dok želi jesti - ma koliko to bilo, iako smo na samom početku dohrane?
I trebam li novu namirnicu dati u dozi od par žličica, ili i to mogu dati djetetu da jede koliko želi? I koliko dana treba davati istu namirnicu za redom kad se tek uvede?
Hvala na razumijevanju!
Lijepi pozdrav!
|
Darko Richter, dr. med.
|
14.11.2008. 14:10
Ne znam odgovor skori niti na jedno vaše pitanje, osim da u svemu treba biti mjere.
|
Lucija22
|
15.11.2008. 20:05
Hm... okej. Malo sam se opustila od prvotnog šoka i počela kuhati bebi više. Pojede puno - začuđujuće - npr. dva decilitra hrane (jede desetak dana dohranu), pa doji. Za doručak uredno pojede pola banane - i to prvi dan kad je uopće dobila doručak, pa dojenje, pa ručak (opet dva decilitra ili malo više), pa doji... i večera izdašno i veselo. No dobro... pitala sam se smije li uopće jesti više od par žličica. Očito smije, i može i treba.
Hvala!
|
Darko Richter, dr. med.
|
15.11.2008. 22:25
Recite vi meni zbog čega toliko sumnjate u prirodu. Možete li mački uvaliti nešto što neće, i možete li joj uskratiti nešto što voli, a da vam ne skoči u krilo, i i pandžama vas ne uhvati za ruke u kojima držite ono što ona voli?
Danas skoro nitko istinski ne vjeruje u Boga, i takvi si umišljaju da su potpuno odvojeni od sve stvorene prirode. Unatoč tome, što, za potrebe ideološkog nadmetanja, nipošto ne odustaju od znanstveno poražene teorije evolucije (čime ne tvrdim da je neko suprotstavljeno gledanje automatski istinito, samo kažem da u molekularnoj biologiji i genetici danas nema niti jednog dokaza u prilog evoluciji kakvu je zamišljao Darwin, i pogotovo komunistički ideolozi). Pa mi nije jasno ovo: ako ste ipak evolucionist, kako to da niste u stanju shvatiti da je biologija jedna i jedinstvena, a, ako ste kreacionist, kako to da mislite da bi Bog mački dao veće sposobnosti nego vašem dojenčetu?
|
Lucija22
|
16.11.2008. 13:00
A doktore! Moj sin bi se ubio u slatkom, i jeo bi junk food dok se ne uništi načisto. Pa mu ja ne dam ništa od toga (slatko da, umjereno). Isto tako, uza sve sposobnosti i nagone, podletio bi pod auto, i ubio se mikserom - da ga se ikako uspije dočepati. Nismo, dakle, ipak baš toliko sposobni kao mačke održati se na životu. Mi smo vjernici, i vjerujemo Bogu, ali i priči o padu čovjeka. Takvi smo kakvi jesmo - znamo bit anoreksični, i pretili, i znamo si žlicom iskopat grob, i uništavat se na sto načina. Kako odrasli - tako i djeca. Zato imamo liječnike, i pravnike, i sve te struke koje krpaju naše nesavršenosti.
Ja znam da je ludilo bit preskrupulozan, i sve mjerit milimetrom, i to nastojim ne radit. A opet - razmišljam, trudim se bit djeci majka koja brine o njihovu dobru - ne nužno uvijek o prolaznoj ugodi.
Svi mi u svojim strukama moramo podnijeti glupava pitanja, i banalna, i moramo braniti ponekad nama očito - ali zato smo ti stručnjaci. I frigaj svo naše znanje ako nemamo ljubavi za ljude kojima služimo.
A zašto me brinu količine hrane koju moja beba pokazuje da bi jela - pa zato što nikad nisam na svoje oči vidjela da bebe tako jedu. U svoj rodbini i među prijateljima se uvijek smatra uspjehom da dijete pojede tri žličice nečega. Da, znam da i roditelji mogu pobrkati djetetu nagon, ali shvatite me - nisam stručnjak, i sve bebe koje sam vidjela neće baš jesti.
Moja pojede pol, pa još pol, pa traži više nego što sam spremila. Pa spremim još, i još se obilzuje i viri preko stolice u zdjelicu ima li možda negdje još. Pobojala sam se da joj ne nanesem štetu... Sad se više ne bojim. Eto.
ps I sin mi je imao sjajan apetit, al ne odmah na početku. Nisam se s time susrela...
|
Darko Richter, dr. med.
|
16.11.2008. 14:25
Dajte mu raznovrsno, i ukupna količina na da da je oko 1000 ml, uključujući i tekuću hranu, a vode uz to koliko hoće. Sokovi, čajevi i juha NISU voda za potrebe ovog računjanja.
|