Pedijatrija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 6660 | Broj poruka: 26488

Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med.

Poliklinika Salvea
Zagreb, Zagrebačka cesta 126


govor


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Rina

03.09.2001. 16:20

javljam vam se u nadi da mozete pomoci meni kao kumi djeteta moje prijateljice koja nema pristip vasim stranicama. Naime u pitanju je dijete od 4,5 godina koje zivi na selu u kojem ima malo djece,a zbog jala se ne smiju druziti.
Djete o kojem je rijec je normalno zdravo djete jedino sto nema socijalizaciju s vanjskim svijetom jer nikuda ne izlazi. Roditelji su siromasni i nemaju priliku mu placati vrtic. Djete ide linijom manjeg otpora pa ne zeli "citati" slikovnice, crtati, uciti boje.....Jednostavno nista sto rade njegovi vrsnjaci u vrticu. Kada dode u posjet (vrlo rijetko) neka osoba i obrati se djetetu, ono pocne motati prstima i pogled uperi prema nebu (kao da gleda avion na nebu). Meni je trebalo puno vremena da se priblizim djetetu ali jos uvijek ako ga ukorim "zatvori" se u sebe i dugo vremena mu treba da se opet opusti. Proslu zimu je bio s svojom mamom tri tjedna kod mene doma s mojim djetetom koji su vrsnjaci. Na moju molbu teta u vrticu ga je pustala po 30-tak min. da se igra s vrsnjacima. Bio je odlican, ali cim se vratio u svoju sredinu gdje zivi - muk i tisina. Sve po starom. Napominjem da isti ima brata koji je 18 mj. star i pocinje poprimati isto ponasanje kao i starije djete.

prof dr sc Ana Votava-Raić

06.09.2001. 19:49

Za svaku je pohvalu Vaša briga za kumče. Bojim se, međutim, da će se za dijete malo učiniti u sredini u kojoj živi, jer – prema Vašem opisu – s djetetom se odrasle osobe ne bave ili njihova pažnja i zadovoljavanje djetetovih interesa nisu odgovarajući (ne postoje podaci o obrazovnom statusu roditelja i šire obitelji). “Vlastiti svijet” za dijete te dobi nije i ne može biti dostatan, tako da se može predvidjeti da će se problemi povećavati, posebno u školi. Nije posve jasno zašto dijete, pa i seosko, u današnje vrijeme nema kontakt s drugom djecom i zašto ne pohađa dječji vrtić, gdje mu pedagoški programi “šire vidike” (da li je to samo slabija materijalna situacija !?!). No, prije definitivnog zaključka da se radi o “zapuštenom” djetetu uslijed loših socijalnih prilika, bilo bi dobro da dijete pogleda pedijatar, ako je potrebno i u specijalističkim ustanovama, kako bi se isključio neki organski uzrok smetnji.
Mlađi brat još je malo dijete, ali je jasno da živi u istoj sredini i ako se okolnosti ne promijene, vjerojatno je da će imitirati starije dijete.
Stoga je svakako preporučljivo da se na ozbiljnost situacije upozore roditelji i drugi članovi obitelji, posebno oni koji bi mogli biti od konkretne pomoći.