Pedijatrija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 6662 | Broj poruka: 26490

Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med.

Poliklinika Salvea
Zagreb, Zagrebačka cesta 126


Hodanje / puzanje / upala srednjeg uha ?


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

NiN

18.12.2007. 16:55

Postovani,

Nasa devojcica od 11.5 meseci, napravila je prvih nekoliko samostalnih koraka. Nekoliko dana "hodala" je sve vise i vise, setali smo po parkicu drzeci je za jednu rucicu i veselila se tome. Onda se dogodilo da joj se iz naizgled obicne prehlade razvila upala srednjeg uha, i ona je prestala pokazivati interesovanje za hodanje, i "vratila" se na puzanje ( u kome je jeako brza i sigurna, penje se uz stepenice u kuci i slicno ). Jos uvek je na terapiji antibioticima zbog upale srednjeg uha. Zanima me da li ove dve stvari mugu biti povezane, tj. da li je zbog trenutne bolesti izgubila interesovanje za "hodanje". Sada samo zeli da puzi, i da se u uspravnom polozaju krece uz namestaj. Sve mi ovo ne bi bilo cudno da uopste nije ni "prohodavala", ali mi je sada neobicno da posle dve nedelje "hodanja" odjednom izgubi interesovanje i vrati se na staro. What's up ?

Darko Richter, dr. med.

18.12.2007. 23:05

Za nju je hodanje, koliko god neupitno dostignuće i predmet novog osvajanja, ipak napor. Zamislite da vas boli uho: ležali biste cijelo vrijeme na jastuku s termoform na njemu. No, osim općeg utjecaja infektivne bolesti na raspoloženje i kapacitete organizma, može postojati i specifični razlog: to da je upala srednjeg uha bila jaka i žestoka i da je dotaknula i unutrašnje uho u kojem je organ za ravnotežu. To isto može biti uzrokom da se ugodnije osjeća pri zemlji. Vjerujem da je antibiotik pogođen, i da će, i jedna i druga varijanta, bez obzira koja je prouzročila ovaj regres, biti terapijom riješene.

NiN

20.12.2007. 10:55

Postovani,

Pretpopstavljam da ste u pravu, nije ona u potpunsti prestala da ustaje, veoma je zivahna, stoji i krece se drzeci se za namestaj, ali kao da je izgubila hrabrost ili volju da se "pusti" ili da seta drzeci se za ruku. Odmah pokusava da se spusti na sve cetri.

Pozdrav.

NiN

28.12.2007. 15:55

Postovani,

NIsam zeleo da budem dosadan, ali i dalje imam neke ( verovatno neopravdane ) nedoumice u vezi ovog pitanja. Naime, upala srednjeg uha je brzo i uspesno izlecena, ali je "regres" po pitanju hodanja ostao. Dete je nastavilo motoricki da napreduje u svakom smislu, puzi brzinom svetlosti, naucila je da sama sidje sa kreveta, penje se izuzetno vesto na svaki komad namestaja, uz stepenice, cak i silazi niz stepenice unatraske puzeci. Stoji i krece se sa lakocom pridrzavajuci se za raznorazne objekte ( kreveti, fotelje, stolovi ). Medjutim, i dalje se izuzetno nevoljno seta uz pridrzavanje za ruku, i ne pusta se sama vise od dva koraka. Ponavljam da mi sve ovo ne bi bilo cudno da se dete pre mesec dana nije samo pustalo i prelazilo po pet-sest koraka, i setalo uz blago pridrzavanje za jednu ruku. Sa druge strane izuzetno je spretna u svemu i potpuno samostalna i stabilna, "crta" pravilno drzeci olovku, zna desetak reci, penje na "konjica" za ljuljanje i sama silazi sa njega vesto kao dzokej. Sveg ovog pisanja ne bi ni bilo da nije u jednom trenutku sama "prohodala", a sada apsolutno ne zeli, odnosno stoji i hoda po ceo dan ali iskljucivo drzeci se za predmete ( ne za zive ljude blunk ). Ona sada ima 12.5 meseci, teska je 10.5 kg i visoka 80 cm. Na pregledu kod ortopeda nalaz kukova, stopala i svega ostalog je savrsen.
Pitanje: Moze li se ovo smatrati "regresom", a samim tim i problemom, ili jednostavno trebamo sacekati ?
Pozdrav.

Darko Richter, dr. med.

28.12.2007. 19:35

Ne radi se ni o kakvom regresu. Progres nije uvijek uzlazno pravocrtan. Dva koraka naprijed, jedan nazad, to je ipak napredak za cijeli korak. Ljeti djeca nešto brže nauče hodati i "tjeraju" same sebe da hodaju, jer su više vani, gdje su udaljenosti bitno veće nego u sobi. Hod ovisi o pogledu, i procjeni distance, i, ako je obzor sužen (kao u sobi) pa ocjenjuju da će puzanjem brže i bez kočenja doći do cilja, onda pužu, ili se daju nositi, a netko je obično uvijek pri ruci da ih uslužno nanaša po kući. Iako ih hod zanima, zakon inercije je vrlo jak, i ne treba mu još pomagati.