Natasa
|
06.11.2001. 10:30
Imam djevojcicu od 2 i pol godine i u dva mjeseca je imala dvije upale uha. naime, krenula je u vrtić. Pocinje s curenjem vodice iz nosa jedno 4-5 dana i onda odjednom pocne vikati buba, buba. Pitanje je kako da sprijecim da dođe do upale uha. Sto da radim dok jos curi vodica iz nosa. Kapala sam fiziolosku i efedrin kapi ali nismo izbjegli upalu. Cula sam za sprejeve za nos IRS 19 i L'antigen B (koji u sebi sadrže neke bakterije pa se na sluznici stvaraju antitijela)pa me zanima imate li Vi nekih informacijama o nijma.
Hvala.
|
Dr. Darko Richter
|
06.11.2001. 21:01
U dobi vaše djevojčice upale uha nisu rijetkost, a upravo su najčešće u okviru infekcije nosa. Uglavnom sve počinje virusnom upalom nosa sa stvaranjem vodenog iscjetka, no u unutrašnjosti nosa i gornjeg dijela ždrijela nastaje i otok sluznice te se mogu začepiti kanali koji srednje uho povezuju sa područjem iza nosa i kroz koje se srednje uho ventilira. Već samo začepljenje dovodi do osjećaja punoće u uhu, ili čak bolnosti, a osoba slabije čuje na tu stranu, što je teško ispitati u djeteta. Također, istim se putem sama infekcija proširi u srednje uho. Promjene se mogu vidjeti na bubnjiću (uvučen i bez sjaja, a kod akutne infekcije zacrvenjen; katkada se iza bubnjića vidi nivo tekućine u srednjem uhu koja tu ne bi smjela biti). Postupak da se djetetu daju kapi za nos (efedrin) kada počne infekcija nosa u ovom je slučaju ispravan, no činjenica da nije bilo učinka upozorava da možda postoji neki drugi mehanizam koji začepljuje spomenute kanale. Najčešće su to povećani adenoidi, koji se popularno zvu "treća mandula". To treba utvrditi specijalist otorinolaringolog, i ako je to posrijedi, predložit će vam relativno jednostavnu operaciju: adenotomiju. Kadikad su posrijedi stalne upale, tzv. kronični serozni otitis, kojem se ne da stati u kraj niti adenotomijom niti stalnom antibiotskom terapijom niti kapima za nos. Tada otorinolaringolozi pribjegavaju umetanju posebnih sitnih cjevčica kroz bubnjić i na taj način omogućuju urednu ventilaciju srednjeg uha, jer tamo mora za uredan sluh biti zrak, a ne upalna tekućina. S vremenom i rastom taj se problem uglavnom sredi, no važno je da u međuvremenu ne nastane trajno oštećenje sluha. Sprejevi s raznim bakterijskim "miksevima" nemaju nikakvog stručnog opravdanja i makar, najvjerojatnije, nisu sami po sebi štetni, upozorio bih vas da se svakako konzultirate sa specijalistom otorinoloringologom, ne gubeći dragocjeno vrijeme na isprobavanje neprovjerenih terapija.
|
Dr. Darko Richter
|
10.11.2001. 18:38
Jozefina, gledam vašu poruku već par dana, ali je ona pogrešno plasirana pod "upala uha". Izvucite svoju poruku kao zasebnu na ovaj forum, npr. pod temom "prolaps rektuma". Mislim da će vam bolje od mene moći odgovoriti prof. Votava-Raić jer se upravo uže bavi gastroenterologijom. Vjerojatno nije uočila vaše pitanje s obzirom da sam Nataši u svezi s pitanjem upale uha odgovarao ja.
|
prof dr sc Ana Votava-Raić
|
12.11.2001. 21:08
Draga gospođo, kolega me je upozorio na Vaše pitanje koje je zalutalo u “prepisku” oko upale uha, stoga ćete, nadam se, shvatiti zakašnjenje u odgovoru.
Prolaps rektuma nije rijetka pojava, posebno u djece do 3. godine. Nastaje zbog proljeva (naročito ako je jačeg intenziteta i ako se ponavlja), kod napinjanja prilikom pražnjenja stolice i u stanjima jače i kronične iscrpljenosti, bez obzira na uzrok. Postoji i spontani prolaps koji se teško može svrstati u neku od opisanih skupina. Općenito govoreći postoje dva oblika bolesti: djelomični prolaps (prolabira samo sluznica) i potpun prolaps (prolabiraju svi slojevi stijenke rektuma). Prolaps nije teško dijagnosticirati i to već samim pregledom. U neke djece (osobito kod parcijalnog prolapsa) crijevo se spontano vraća u normalu, dok je u drugim slučajevima potrebno liječenje. Važno je ukloniti sve uzročne čimbenike kao što su to npr. upale i poremećaj prehrane s opstipacijom. Pored toga, treba popraviti stanje uhranjenosti djeteta ukoliko je pothranjeno i podići njegovo opće stanje kako bi se podigao tonus mišića lokalnog područja i popunio prostor oko rektuma potpornim masnim tkivom. Repozicija prolabiranog rektuma može se vršiti i ručno, a u tvrdokornim slučajevima treba se obratiti kirurgu koji raspolaže i drugim tehnikama. U posebnim slučajevima vrši se i operacija. Koliko sam shvatila Vi ste se već obratili liječniku u Klaićevoj bolnici, te Vam preporučam da se “držite” njegovih savjeta. Pozdravljam Vas uz još jednu ispriku zbog kašnjenja.
|