|
lucija
|
15.06.2006. 23:55
Oprostite unaprijed na dužini pitanja, htjela sam pojasniti situaciju tako da lakše možete uvidjeti da li i gdje griješim...
Imam divnog sinčića starog 13,5 mjeseci. Još uvijek doji, veseo je, aktivan, jako napredan (hoda od 10 mjeseci), znatiželjan, dobrog karaktera, od rođenja je jako zainteresiran za svijet oko sebe i jako samostalan, rijetko plače, obično kad se naljuti ili kad se udari ili kad je umoran, ima super apetit, rado jede i nema nikakvih problema s hranjenjem... sve bi bilo super da nema uspavljivanja. Pratimo znake kad je umoran (trlja okice, ima smanjen elan u igri, počne bauljati), pokušavali smo uvidjeti pravilnost kad da ide spavati prema satu, odredili smo jednostavnu rutinu uspavljivanja (presvlačenje, pranje zubića, slikovnica, muzikica, u krevetić i spavanje), ali ništa nam nije pomoglo da naše dijete lakše zaspi. Svako uspavljivanje je praćeno plačem, i ma koliko umoran bio, čak i kad se valja po podu od umora (doslovce glavom i tijelom padne na pod) ne želi ići spavati. Namjesti se nekako, pa se počne bijesno premještati po krevetiću (morali smo mu nabaviti krevetić s mekom ogradicom (putni u koji smo stavili pravi madrac) jer bi se doslovce ubio u drvenom krevetiću koliko se rita, baca, pada glavom na iza...), pa ustane, pa padne od umora, pa se naljuti, pa plače i tako sat vremen i više. Brže zaspi s ocem, koji mu ni ne pokušava pomoći, nego samo bude s njim, tu i tamo ga utješi, da mu ruku dok se ovaj rita i plače... Probali smo ga u krevet stavljat ranije, kasnije, ali uvijek isto, s time da što kasnije ide u krevet, to je deračina gora. Koliko ga poznajem, on je prezainiteresiran za svijet i ne želii ići spavati, pa se brani od sna, pa je sve razdraženiji i na kraju to kulminira općim plačem u kojem ništa ne pomaže, ni nošenje, ni draganje, ni pjevanje, ni dojenje... prisiljeni smo pustiti ga da se par minuta tako strašno žali, onda se namjesti pa zaspi... ili se primiri na par minuta, pa onda opet počne s plačem. Usput, kao novorođenče bio je sjajan spavač, zatim je bio period učestalog buđenja (zubi), a zatim više manje dobro spava i lako je zaspivao. Ova situacija je krenula nešto malo nakon što je prohodao, a čini mi se da je svakim danom sve gore.
Nakon što zaspi, spava mirno do pred zoru kad ponekad želi dojiti ili doći k nama u krevet, nakon čega mirno spava do jutra. Preko dana u principu spava dva puta po sat i pol (nekad više, nekad manje), ali je počeo izbacivati jedno spavanje pa sve češće spava oko tri sata u komadu. Nema razlike u odnosu na brzinu uspavljivanja koliko je spavao preko dana.
Jako sam tužna i voljela bih pomoći djetetu da se prije spavanja primiri, ali stvarno više nemam ideje što učiniti.
Usput, mi doma smo prilično ležerni ljudi, često smo kod kuće (imamo kuću na selu s velikim vrtom, dijete može slobodno šetati, nije izložen buci ni stresu), muž i ja imamo dobar odnos, ako se i svađamo, to ne traje dugo i nije pretjerano burno, ja ne konzumiram nikakve stimulirajuće supstance (kava, nikotin, coca-cola, gazirana pića, čajevi) koji bi preko mlijeka mogli utjecat na djetetovo raspoloženje.
U literaturi sam naišla da ponekad djeca odugovlače odlazak na spavanje ako nisu dovoljno vremena bili s roditeljem. Suprug je trenutno doma s njime, ja doduše radim, ali kako imam fleksibilno radno vrijeme pokušavam što je moguće više budnog vremena biti s njime. Puno se igramo, mazimo, još uvijek dojimo. Nisam savršena mama, ali mislim da je naš obiteljski život dobar, prosječan u smislu boljih i lošijih dana, pokušaji da se uskladi poslove, kuću, brak, društvo, majčinstvo kod mene su kao i kod svih drugih i ne mislim da bih mogla znatno više posvetiti se tom djetetu, tako da mislim da nije stvar u tome da on odugovlači jer nije zadovoljan našim odnosom. Možda griješim, ali mislim da to nije tako...
Bila bih zahvalna kada bi mi netko mogao pomoći savjetom jer bih stvarno te večeri htjela učiniti ugodnijima i svome djetetu i cijeloj našoj obitelji
Lijep pozdrav!
|
|
prof. dr. sc. Ana Votava Raić
|
17.06.2006. 06:56
Štovana gospođo Lucija,
postoji mogućnost da dijete ne želi ići spavati, pa se "bori sam sa sobom", kao što se i sami pretpostavili. Moguće je, međutim, da ima i strah od noći, mraka i sl. A možda je u pitanju i kombinacija više faktora. U početku, zaista, netko će od Vas trebati "spavati s njim", uz upaljeno svjetlo; pokušajte ga uspavati na nekom mjestu koje ga ne potsjeća na spavanje, pa ga tek ona odnesite u krevet. Možete i pokušati ostaviti dijete spavati s nekom - njemu dragom - igračkom koja će mu umanjiti eventualni osjećaj samoće. No, ukoliko će ova smetnja potrajati, bilo bi dobro potražiti stručni savjet psihologa.
Uz uvjerenje da će problem proći, srdačno Vas pozdravljam.
|
|
Tejchi07
|
29.01.2018. 15:20
Lijep pozdrav!
Imam bebu od 3,5 mjeseca koja ima poteškoća s uspavljivanjem. Urednog je razvoja i napreduje u rastu. Kad je budna i naspavana, tad je aktivna, vedra, guguće i igra se, ali ima veliku potrebu za snom, izdrži najduže 45-60 minuta budna i onda postaje nervozna, nezainteresirana za igračke i ljude i plače jer joj se spava. Tada se ne može smiriti i zaspati.
Obično se navečer uspavljujemo uz dudu i krpicu te bijeli šum i to traje po sat do sat i pol, ali po danu to ne pomaže. Ako i zaspe preko dana u krevetu to je vrlo kratko oko 10 min i onda je za par minuta opet plačljiva jer joj se spava. Pred noć se dugo uspavljuje ali kad zaspe, spava cijelu noć.
Jedino brže rješenje za dnevno spavanje je nošenje u klokanici jer tada zaspe vrlo brzo nakon što izađemo van i napravim par koraka.
Treba napomenuti da ima grčeve po cijele dane pa joj to sigurno ometa uspavljivanje. Pokušala sam ju staviti na spavanje čim primjetim znakove umora jer znam da je jako umornu bebu teže uspavati, ali ni tada se ne može smiriti. Ponekad si zna trljati okice ali ju onda uhvati grč i opet se uznervozi i ne zaspe. Ako ju pustim da plače i dalje, onda krene vrišteći plač i cijela pocrveni.
Znam da bebe vole ljuljanje jer ih to smiruje, ali ona postaje sve teža i ne mogu po cijele dane šetati s njom da bi spavala.
Je li takvo ponašanje bebe normalno i što da napravim da lakše zaspe, trebam li nastaviti nositi ju u klokanici ili promijeniti rutinu uspavljivanja? Imam osjećaj da radim nešto krivo, ali to nošenje je jedino što ju trenutno smiruje.
Hvala unaprijed na pomoći!
|
|
janina06
|
15.02.2018. 11:20
Poštovani doktore,
imam bebsu staru 10 i pol mjeseci,po rođenju pokupila infekciju i porođajnu traumu glave,12 dana na antibiotiku,dobro napreduju,puza,dize se na nogice,motorika super?aktivna beba,trazi da se radi s njome,izgovara mama,tata,baba,ima neke "rijeci"koje ponavlja njezinog znacaja,za pokazati u slikovnici 3 stvari i po mom laickom misljenu smatram da je to uredu...
E problem nastaje kada ide spavati i spavanje po noci.Znaci moram je uspavati na rukama,uspijevalo je stavljanje u krevetic i uspavljivanje sve dok nije propuzala...od onda je stalno u pokretu i neda se tako uspavati samo na rukama...Uz uspavljivanje ispusta zvukove kao da pjeva "aaaaaeeee,aeeee" i tako dok ne zaspi..po noci u snu isto to radi po nekoliko puta,te se okrece jako i puza.Pedijatrica nas je slala na eeg pretragu.Koji je razlog tog pjevanja i puzanja?da li prozivljava dan?Uz to smo bili kod neurokirurga zbog specificnog oblika glave i zatvaranja fontanele sa 6 mj.Doktor kaze da nije potrebna operacija glave te da ima blazi oblik tzv.ladaste glave
zahvaljujem na odg.
|
