Rani znakovi upozorenja mogu pomoći u sprječavanju sindroma iznenadne aritmičke smrti
Prepoznavanje i otkrivanje znakova koji obično prethode sindromu iznenadne aritmičke smrti (SADS) može pomoći u sprječavanju prerane smrti, ukazuju rezultati nove studije.
Inače, sindrom iznenadne aritmičke smrti (SADS) odgovoran je za 22% svih iznenadnih srčanih smrti. Gotovo dvije trećine slučajeva SADS-a (64%) bili su muškarci, a srednja dob smrti bila je 23 godine.
Prethodna hospitalizacija ili ambulantni posjet unutar 180 dana od smrti prijavljeni su u 33% slučajeva sindroma iznenadne aritmičke smrti (SADS) naspram 24% kod kontrolnih bolesnika. Među slučajevima SADS-a, 4,2% je prethodno bilo hospitalizirano s dijagnozom sinkope naspram 0,41% u kontrolnoj skupini, dok se hospitalizacija zbog konvulzije dogodila u 3,5% slučajeva SADS-a naspram 0,14% u kontrolnoj skupini. Ukupno je 11% imalo od ranije poznatu aritmiju, a 18% imalo je patološki EKG, pri čemu je preekscitacija (prerana aktivacija ventrikula) bila najčešći nalaz.
Otprilike polovica (52%) slučajeva imala je simptome prije smrti, osobito lupanje srca, sinkopu, mučninu/povraćanje i znakove povezane s infekcijom. Ukupno je 17% slučajeva imalo prethodnu psihijatrijsku dijagnozu, a 11% je primalo psihotropne lijekove.
Uz povećano znanje o znakovima i simptomima koji mogu prethoditi sindromu iznenadne aritmičke smrti (SADS), kao što su sinkopa, epizode slične napadajima i predekscitacija, možda će se moći identificirati mlade ljude koji su izloženi riziku tijekom posjeta liječniku.
