Otkrivanjem raka dojke u ranijoj fazi bolesti mogućnosti izlječenja su daleko veće. Za postavljanje dijagnoze raka dojke potrebno je učiniti više dijagnostičkih pretraga kao što su fizikalni pregled od strane liječnika, radiološki pregled (mamografija, ultrazvuk, magnetska rezonancija), citološka punkcija, biopsija i laboratorijske pretrage kojima se određuju biološke karakteristike tumora: HER2 receptori, hormonski receptori i potencijal tumora za širenje. Nalazi navedenih pretraga nisu samo bitni za točno utvrđivanje vrste tumora, nego su također i važni prediktivni čimbenici na temelju kojih se planira daljnje liječenje raka dojke.
Pregled dojki
Pregledom dojki želi se ustanoviti postojanje palpabilne tvorbe (kvržice) u dojci, odrediti njezinu veličinu, pomičnost, promjene na koži i slično.
Mamografija
Mamografija je rendgenska pretraga dojki koja se koristi radi preciznijeg utvrđivanja različitih promjena u tkivu dojke te detekciju onih promjena koje zbog svoje neznatne veličine nisu dostupne palpabilnom pregledu.
Biopsija dojke i patohistološki nalaz
Tkivo dojke s uočenim promjenama uzima se za patohistološku analizu kako bi se pod mikroskopom ustanovio pravi karakter promjenjenog područja tj. da li se radi o dobroćudnoj ili zloćudnoj promjeni.
Magnetska rezonancija (MR)
MR je vrsta pretrage kojom se pomoću velikog magneta, radiovalova i računala dobivaju jasne slike ljudskog tijela. U bolesnica s rakom dojke, MR se koristi kako bi se odredilo je li kvržica tj. promijenjeno tkivo dojke dobroćudno ili zloćudno. Ovom pretragom može se smanjiti broj biopsija dojke.
Podaci velikih studija sugeriraju da obrasci prehrane s naglaskom na biljkama i određeni mikronutrijenti mogu biti povezani s nižim rizikom od raka dojke i poboljšanim preživljavanjem, ističući prehranu kao potencijalno promjenjiv faktor vrijedan daljnjeg istraživanja.
06.02.2026. 12:3206.02.2026. 12:20
| Journal of Clinical Investigation | Mr. sc. Dean Delić, dr. med.
U SAD-u će jedna od osam žena oboljeti od raka dojke tijekom života, a otprilike polovica njih će imati mastektomiju. Mnoge od tih žena odlučuju se za kiruršku rekonstrukciju dojki, najčešće implantatima, ali relativno visok postotak razvija infekcije nakon operacije, što zahtijeva intravenske antibiotike i često uklanjanje implantata. To može dovesti do dodatnih operacija, kašnjenja u liječenju raka i povećanih troškova, kao i dodatne emocionalne nevolje za žene koje su već pod pritiskom dijagnoze i liječenja raka.
