Liječenje raka dojke

Liječenje raka dojke zahtjeva multidisciplinaran pristup i timski rad te je u liječenje uključeno više liječnika specijalista i ostalog zdravstvenog osoblja poput kirurga/plastičnog kirurga, onkologa/internističkog onkologa, radioterapeuta, medicinskog genetičara, patologa i nutricioniste.

Odabir načina liječenja raka dojke ovisi o stadiju odnosno proširenosti bolesti, karakteristikama tumora koje nam otkriva patohistološki nalaz i općem stanju bolesnice.

Liječenje raka dojke može biti: lokalno te obuhvaća područje dojke i okolnog tkiva (kirurški zahvat, radioterapija) i sistemsko koje se odnosi na cijeli organizam (kemoterapija, hormonska terapija, biološka i ciljana terapija).

Rak dojke se najčešće liječi različitim kombinacijama više vrsta liječenja.

Kod raka dojke u početnoj fazi bolesti, kad je rak ograničen na dojku i regionalne limfne čvorove cilj liječenja je izlječenje od bolesti.

Najčešće se prvo provede operativni zahvat. On može biti poštedan kad se odstrani samo dio dojke u kojem je tumor ili radikalan kad se odstrani cijela dojka. Istodobno se učini i operacija pazuha. Navedenim zahvatom se tumor u potpunosti odstrani a potom, ovisno o veličini tumora, zahvaćenosti limfnih čvorova, biološkim karakteristikama tumora te općem stanju bolesnice i drugim bolestima od kojih eventualno boluje slijedi dodatno (adjuvantno) liječenje s ciljem sprječavanja povrata bolesti. Ono može uključiti kemoterapiju, hormonsku terapiju, anti-HER2 liječenje te zračenje.

Ukoliko se bolest proširila izvan dojke u druge organe, provodi se palijativno liječenje s ciljem ublažavanja tegoba koje tumor izaziva. Također se primjenjuje kemoterapija, hormonska terapija, anti-HER2 liječenje te zračenje. Primjenjuje se i potporno liječenje kako bi se uz smanjenje tegoba poboljšalo opće stanje organizma.

Određena se liječenja provode istodobno, a neka slijedom, jedno za drugim. Također, važno je naglasiti da se plan liječenja može mijenjati, ovisno o tome koliko je neka od terapija bila uspješna.

Kirurško liječenje

Kirurško liječenje je uobičajeni način liječenja raka dojke. Liječnik će vam izložiti različite oblike operativnog zahvata te vam objasniti pogodnosti i rizike svakog oblika.

Lumpektomija

Poštedna operacija dojke predstavlja uklanjanje zloćudnog tkiva dojke uz malo okolnog, zdravog tkiva. Pri tome se normalan izgled dojke može sačuvati u velikoj mjeri. Različite vrste poštedne operacije dojke su:

• Lumpektomija: Uklanja se tumorsko tkivo i malo područje oko njega. Često se uklanja i nešto limfnih čvorova u pazuhu.
• Segmentna mastektomija (naziva se još i kvadrantektomija): Uklanja se tumorsko tkivo te veliki dio normalnog tkiva koje ga okružuje. Moguće je uklanjanje i nešto limfnih čvorova u pazuhu.

Mastektomija

Mastektomija predstavlja uklanjanje cijele dojke. Postoji nekoliko postupaka mastektomije koje je danas moguće izvesti, a oni uključuju:

• Totalnu (jednostavnu) mastektomiju: Uklanja se dojka u cjelosti. Moguće je i uklanjanje limfnih čvorova u pazuhu.
• Modificirana radikalna mastektomija: Uklanja se dojka u cjelosti i limfni čvorovi u pazuhu. Često se uklanja i sloj iznad prsnih mišića.
• Radikalna mastektomija: Uklanja se dojka u cjelosti, oba prsna mišića, svi limfni čvorovi ispod dojke i nešto dodatnog masnog tkiva i kože. Ovaj se postupak koristi samo u rijetkim slučajevima kada se tumor proširio na prsne mišiće.

Rekonstruktivna kirurgija

Cilj rekonstruktivne plastične kirurgije jest vratiti simetriju između dvije dojke. Postupak se izvodi kako bi se zamijenila koža, tkivo dojke i bradavica uklonjena tijekom mastektomije. Žene koje razmišljaju o rekonstruktivnom zahvatu trebaju se posavjetovati s plastičnim kirurgom prije nego što se obavi zahvat mastektomije.

Terapija zračenjem/brahiterapija

• U terapiji zračenjem koriste se visoke doze zračenja kako bi se uništile tumorske stanice odnosno spriječio njihov daljnji rast i razmnožavanje. Terapija zračenjem umanjuje oštećenja zdravih stanica.
• Terapija zračenjem obično se provodi nakon poštedne operacije dojke, a ponekad i nakon mastektomije kako bi se smanjio rizik od ponovnog lokalnog pojavljivanja raka u dojci.
• Terapija zračenjem (izolirana ili uz kemoterapiju odnosno hormonsku terapiju) ponekad se koristi u svrhu smanjivanja veličine tumora prije operacije.

Kemoterapija

• Kemoterapija predstavlja primjenu lijekova tzv. citostatika, kojima se uništavaju tumorske stanice odnosno usporuje njihov rast. Može se primijenjivati peroralnim putem (u obliku tableta) ili izravno u venu (intravenski). Obično se primjenjuje u nekoliko ciklusa, u intervalima od nekoliko tjedana.
• Iako se može koristiti i samo jedan citostatik, u kemoterapijskim protokolima se obično koristi kombinacija lijekova kako bi se povećala učinkovitost liječenja. Kemoterapijski lijekovi ulaze u krvotok i putuju tijelom te tako dolaze i do tumorskih stanica koje su se možda proširile i izvan osnovnog, izvornog tumora.
• Kemoterapija se može primijeniti nakon lumpektomije ili mastektomije kako bi se smanjila mogućnost ponovne pojave raka dojke.
• Kemoterapija se može primijeniti prije operacije kako bi se smanjila veličina tumora i olakšalo njegovo uklanjanje.

Najčešće nuspojave kemoterapije uključuju: umor, mučninu, povraćanje i privremeni gubitak kose.

Kemoterapijski lijekovi mogu također rezultirati i hematološkom (krvnom) toksičnosti, što se klinički manifestira umorom (zbog nedostatka crvenih krvnih tjelešaca), smanjenom otpornošću na infekcije (zbog nedostatka bijelih krvnih stanica) te lakim nastankom povreda/javljanja krvarenja (zbog nedostatka trombocita). Tijekom liječenja provode se redovite kontrole krvne slike kako bi se utvrdilo je li došlo do smanjenja broja krvnih stanica. Ako je potrebno, može se primijeniti transfuzija ili druge metode da se nadomjesti smanjeni broj crvenih krvnih stanica. Dostupni su i lijekovi kojima se može povećati broj bijelih krvnih stanica, a time povećati i otpornost bolesnika na infekcije. Naposljetku, mogu se primijeniti i druge vrste liječenja da bi se spriječile infekcije.

Hormonska terapija

Hormoni su tvari koje kontroliraju normalne tjelesne funkcije ali neki od njih, poput estrogena, mogu utjecati i na stanice raka dojke. Zato se neke od bolesnica, koje imaju hormonski ovisan oblik tumora tj. pozitivne receptore na tumorskim stanicama, mogu liječiti lijekovima koji sadrže hormone odnosno inhibiraju njihovo djelovanje. Hormonski preparati sigurni su za upotrebu i nuspojave njihova korištenja su rijetko ozbiljne prirode.

Biološka terapija ili terapija monoklonskim antitijelima

Radi se o novom ciljanom pristupu u liječenju raka dojke gdje se koriste tvari koje djeluju na sasvim određene receptore (kao što je HER 2) na tumorskim stanicama onemogućujući njihovu ulogu u poticanju nekontroliranog rasta.

U prosjeku jedna od pet bolesnica s metastatskim rakom dojke ima HER2-pozitivan oblik bolesti, koji je u pravilu vezan uz lošiji prognostički ishod. Zbog toga je određivanje HER2 statusa putem vrlo osjetljivih i pouzdanih testova važan i neophodan čimbenik u odabiru najbolje opcije liječenja metastatskog raka dojke.

Prema rezultatima velikih kliničkih istraživanja, kada se standardnoj kemoterapiji doda monoklonsko antitijelo kao što je trastuzumab, koje djeluje na HER2 pozitivne stanice, dolazi do približno 40-postotnog povećanja stope preživljavanja bolesnica. U monoterapiji, dakle samostalnoj primjeni istog monoklonskog antitijela, također je pokazana njegova dobra efikasnost i podnošljivost te gotovo ništa od uobičajenih nuspojava vezanih uz kemoterapiju.