Krvožilni pristup omogućava bolesniku da se "priključi" na aparat za dijalizu. Tijekom vremena taj pristup postaje uži i na kraju se blokira zbog ožiljnog tkiva koje se normalno formira tijekom vremena.
Nedostatak krvožilnog pristupa može nastupiti i puno prije početka dijalize. Arterije i vene mogu biti sužene, začepljene ili ozlijeđene zbog različitih vrsta ozlijeda. Uobičajeni postupci kao što su vađenje krvi, intravenske injekcije ili učestale kompresije zbog povišenog krvnog tlaka mogu tijekom vremena dovesti do ozlijeda krvnih žila te ih učiniti manje pogodnima za dugotrajni krvožilni pristup.
Ne. Postupak dijalize nastoji zamijeniti funkciju zdravih bubrega, ali ne liječi bubrežnu bolest. Dijalizu je potrebno provoditi cijeli život ili do trenutka transplantacije bubrega.
Možete iskusiti određenu neugodu prilikom uvođenja igle u vašu fistulu ili graft, ali većina bolesnika nema drugih problema. Sama dijaliza je potpuno bezbolna. Kod nekih bolesnika moguć je pad krvnog tlaka što rezultira mučninom, povraćanjem, glavoboljom ili grčevima. Tijekom vremena takvi problemi najčešće nestaju.
Nije poznat točan podatak koliko dugo žive bolesnicina dijalizi. Vjeruje se kako dobar dio dijaliznih bolesnika uz odgovarajuću prehranu i medikaciju može živjeti dugo kao i ljudi bez bubrežnog zatajenja.
Da. Bolesnicina dijalizi trebaju poseban način ishrane. Vjerojatno je da nećete moći jesti sve što želite i svakako je potrebno ograničiti unos tekućine. Također, način ishrane može se razlikovati ovisno o vrsti primjenjene dijalize.
Mnogi dijalizirani bolesnici mogu se vratiti na posao nakon što se naviknu na dijalizu. Svakako, to se ne odnosi na teške fizičke poslove.
Hemodijaliza je potrebna u slučaju akutnog zatajenja bubrega ili završnog stadija kronične bubrežne bolesti. Najčešće je to u slučaju kada bubrezi rade na manje od 10% uobičajenog kapaciteta. Potrebno je svakako pravovremeno uvođenje bolesnika na dijalizu jer nakupljena tekućina i otpadne tvari mogu dovesti do smrti
3 do 5 sati.
Zadnja izmjena: 03.05.2024.
Najveća i najopsežnija analiza agonista receptora glukagonu sličnog peptida-1 (GLP-1) na bubrežne i kardiovaskularne ishode pokazuje da imaju značajne prednosti kod ljudi sa i bez dijabetesa.
Osobe s dijabetesom tipa 2 i kroničnom bubrežnom bolešću suočavaju se s dvostrukim problemom za zdravlje svojeg srca, ukazuju rezultati nove studije.
