Povijest dijalize

Stanje akutnog i kroničnog zatajenja bubrega koje ako se ne liječi dovodi do smrti, bolest je stara koliko i samo čovječanstvo. U Starom Rimu, a kasnije i u Srednjem vijeku kao terapije za uremiju (grčka riječ za trovanje urinom, doslovno "urin u krvi") korištene su tople kupelji, terapije znojenja, puštanje krvi i eneme (klistir).

Današnja terapija za zatajenje bubrega uključuje fizikalne procese kao što su osmoza i difuzija koji omogućuju transport tekućina i otopljenih tvari. Prvi znanstveni opis takve procedure dao je 50-ih godina 19. stoljeća škotski kemičar Tomas Graham. U to vrijeme osmoza i dijaliza su postale popularne metode za odjeljivanje vode iz otopina kroz polupropusne (semipermeabilne) membrane. Daleko ispred svog vremena Graham je u svom opisu nagovijestio potencijalnu upotrebu takve procedure u medicini.

Smatra se da su engleski liječnici Hales i Warrick 1744. godine postavili temelje suvremene peritonejske dijalize. Oni su 50-godišnjoj bolesnici s ascitesom ispirali trbušnu šupljinu mješavinom vode i vina u omjeru 50:50.

Prvi povijesni opis dijalize kao medicinske tehnike publiciran je 1913. Abel, Rowntree i Turner sa Sveučilišta u Baltimoreu "dijalizirali" su anestezirane životinje usmjerujući njihovu krv izvan tijela kroz cjevčice sa polupropusnim membranama.

Prvu peritonejsku dijalizu na uremičnim bolesnicima izveo je njemački liječnik Georg Ganter 1923. godine na Sveučilištu u Wurtzburgu. Između 1924. i 1938. medicinski timovi iz Njemačke i SAD-a izvodili su redovno ponavljane ili intermitentne peritonejske dijalize dokazujući kako takva procedura može poslužiti kao zamjena za normalnu bubrežnu funkciju.

Njemački liječnik Georg Hass izveo je prve hemodijalize na ljudima. Vjeruje se da je Hass dijalizirao prve bolesnike u ljeti 1924.

Prvu uspješnu hemodijalizu izveo je 1945. nizozemski liječnik Willem Kolff koristeći rotirajući bubanj kod 67-godišnje bolesnice koja je bila primljena u bolnicu zbog akutnog zatajenja bubrega. Taj postupak omogućio je da bolesnica bude otpuštena iz bolnice sa normalnom bubrežnom funkcijom.

Nakon tog uspjeha započinje era kontinuiranog razvoja sve boljih i učinkovitijih dijalizatora, a hemodijaliza se širom svijeta etablira kao terapija izbora za akutno i kronično zatajenje bubrega.

Peritonejska dijaliza je također u zadnjih 50-ak godina doživjela ogroman napredak i danas je kao dijalizna tehnika u značajnoj mjeri zastupljena.