Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) je poremećaj koji po suvremenim klasifikacijama spada u skupinu anksioznih poremećaja. Etimološki naziv poremećaja dolazi od latinskih riječi obsessio što znači opsjedanje, salijetanje, navaljivanje, dosađivanje, opsjednutost, obuzetost nečim te compulsio što znači primoravanje, prisiljavanje, prisila.
Dakle temeljne značajke opsesivno-kompulzivnog poremećaja su ponavljajuće opsesivne misli i/ ili kompulzivne (prisilne) radnje te intenzivan osjećaj anksioznosti.
Opsesivne misli nisu uobičajeno briganje stvarnih životnih tegoba. To su intenzivne misli, poticaji ili predodžbe koje neprestano ulaze u bolesnikovu svijest stalno se ponavljajući. Gotovo uvijek su uznemirujućeg karaktera jer ih odrasli bolesnik za razliku od djece sa opsesivno-kompulzivnim poremećajem većinom doživljava kao besmislene, a vrlo često su i nasilne i bestidne. Premda su nametnute, često protuslovne, sa nepotrebnim, stranim sadržajima koji nisu pod kontrolom, bolesnik opsesivne misli doživljava kao vlastite, a ne kao nametnute izvana.
Prisilne radnje ili rituali su stereotipna ponašanja koja se stalno ponavljaju. Važno je naglasiti da te radnje nemaju svrhu rješavanja konkretnih problema niti doživljavanja zadovoljstva nego ih bolesnici često smatraju prevenirajućim načinom kojim se može spriječiti neki objektivno neugodni događaj za bolesnika ili kako bi se oslobodili napetosti i nelagode koju osjećaju. Najčešće su to radnje brojenja, prebrojavanja, pranja ruku, provjeravanja brave, ponavljanje određenih riječi i slično. Bolesnik je u većini slučajeva svjestan da je takvo ponašanje besmisleno i pokušava mu se oduprijeti no bez uspjeha. On se osjeća primoranim da izvrši određenu radnju i ritual kako bi spriječio određeni opasni događaj ili smanjio nelagodu.
Tekst priredio:
Ljubomir Glamuzina, dr. med.
Zadnja izmjena: 21.08.2019.
Nova studija pokazala je da su kronična i nova anksioznost povezane s povećanim rizikom od demencije. Također, tamo gdje je anksioznost uspješno uklonjena, nije bilo povezanosti s rizikom od demencije.
Problemi sa spavanjem i unutarnjim tjelesnim satom mogu potaknuti ili pogoršati niz psihijatrijskih poremećaja, ukazuje pregled nedavnih istraživanja. Smatra se, da bi stjecanje boljeg razumijevanja odnosa između spavanja, cirkadijalnog ritma i mentalnog zdravlja moglo otključati nove holističke tretmane za ublažavanje problema mentalnog zdravlja.
