Bjesnoća

Bjesnoća je akutni i fatalni encefalomijelitis izazvan neurotropnim virusom, a gotovo uvijek se širi ugrizom zaražene životinje, no može se u rijetkim slučajevima prenijeti inficiranom slinom na sluznicu ili ogrebotinu kože. ostali rijetki slučajevi respiracijskih infekcija nastaju izlaganjem u laboratoriju ili zraku u špiljama naseljenim šišmišima.

Prijenosnici bolesti mogu biti sve vrste sisavaca, ali mesojedi (najčešće psi i lisice) te šišmiši su rezervoari virusa.

Bjesnoće je u nekim područjima endemičnija nego drugdje (Afganistan, Bangladeš, Brazil, Bolivija, Kina, Kolumbija, Ekvador, Salvador, Gvatemala, Haiti, Indija, Indonezija, Meksiko, Mianmar, Nepal, Pakistan, Peru, Filipini, Šri Lanka, Tajland, Vijetnam i Jemen).

Rizik za putnike je velik ako se u navedenim zemljama neko vrijeme kreću po ruralnim područjima i u prirodi (kampiranje i sl.).

Bolest se očituje nespecifičnim simptomima nakon kojih slijede pareza i paraliza mišića koja je pojačana svjetlom, zvukom i drugim podražajima, česte su konvulzije (grčenje, kočenje i/ili trzanje dijelova tijela) nakon kojih može uslijediti koma i na kraju smrt.

Protiv bjesnoće se može cijepiti i preporučeno je za one osobe koje će boraviti u tim područjima dulje vrijeme, a ostali trebaju prijaviti liječniku svaku ozljedu koju je izazvala nepoznata životinja, a liječnik će procijeniti je li potrebna neka vrsta terapije.