|
Mara 82
|
15.10.2018. 19:50
Neznam šta da radim i kako da pomognem svom sinu.Djete iz prvog braka,rastali se kad se rodio. On kontak s biološkim ocem nema,jer to njegov otac nije nikad želio. Od 11 godine živimo s mojim drugim mužem,koji ga je prihvatio kao da je njegov sin,a i on njega zove tata. Kad je sin krenio u 1. Srednje počeli su problemi,loše ocijene,bježanje sa nastave..Počeo se rezat po rukama,govorit da će se ubit. Pao je prvi razred. Krenili smo kod dj.psihijatra na terapije dijagnoza Depresija. To ljeto me je fizički napao jer sam ga budila da se digne jer smo trebali ići na terapije.Prijavila sam ga na policiju.2 puta smo ga hitno vozili na psihijatriju jer je otišao u šumu i napisao da se ode ubiti.Obavio je sve pretrage na psihijatriji ,iznad prosječno inteligentno djete. Nije bio za nikakve ljekove. 1. Razred je ponovio i završio. Drugi razred pao,upisao se u drugi smjer u drugu školu i sad opet ne ide 2 dana u školu pa ide,agresivan je prema meni,strašno neuredan soba ni pas ne bi spavo tamo,moram ga tjerat da se kupa.. Molim ga da idemo kod doktora neće,kaže oni mi nemogu pomoć jer im ja neću reč šta mi je. Kad bi im rekao zatvorili bi me u ludnicu. Ima problem sa spavanjem,nema apetit. Neznam više šta da radim,pokušavam s njim razgovarat i nekad kaže da shvaća i ok. I onda opet po starom. Molim Vas pomoć!
|
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
17.10.2018. 18:15
Draga mama,
za početak Vam želim zahvaliti što ste se obratili i povjerili svoje brige Hrabrom telefonu. Napisali ste kako tražite pomoć za svog sina, koji već neko vrijeme doživljava različite teškoće. Ako sam Vas dobro razumjela, neke od aktualnih teškoća s kojima se Vaš sin nosi su nedostatak motivacije za školu, agresivnost, smanjen interes za održavanje osobne higijene, smanjen apetit i teškoće sa spavanjem, no spomenuli ste i ranije teškoće poput samoozljeđivanja i suicidalnosti, te ste naveli kako je dječji psihijatar ranije postavio dijagnozu depresivnog poremećaja. Unatoč uključenosti u psihijatrijski tretman, iz Vašeg sam upita dobila dojam da smatrate da navedeno nije dovelo do značajnog pomaka i da tražite dodatne načine na koje mu možete pomoći te olakšati i njemu i sebi sve što se trenutno događa. Drago mi je da ste ustrajni u traženju rješenja i da tražite nove načine na koje biste mogli dobiti pomoć koja vam je oboma potrebna u ovoj situaciji.
Teškoće koje ste mi naveli zvuče ozbiljno, a svakodnevni život ispunjen borbom s tim teškoćama zvuči iscrpljujuće. Vjerujem da se ponekad osjećate preplavljeno, te da ni Vama niti Vašem sinu pritom nije lako. S obzirom na to da je dijagnoza Vašem sinu postavljena prije nekoliko godina, vjerujem da već mnogo znate o depresiji i različitim načinima na koje se ona manifestira, no svejedno bih voljela ponešto istaknuti. Iako glavne karakteristike depresije jesu sniženo raspoloženje, gubitak interesa i zadovoljstva u svakodnevnim aktivnostima te smanjena razina energije, navedene trenutne teškoće Vašeg sina također predstavljaju neke od čestih simptoma depresije. Tako se kao simptomi depresije često spominju promjene apetita, teškoće spavanja i smanjena motivacija za različite aktivnosti u svakodnevnom životu, poput učenja ili održavanja osobne higijene. S obzirom na to da je Vaš sin ranije bio uključen u neki oblik liječenja, odnosno terapije, kod dječjeg psihijatra, pitam se jeste li svoju zabrinutost oko aktualnih simptoma iznijeli njegovom liječniku i što ste dogovorili kao daljnje korake u liječenju. S obzirom na to da je Vaš sin ranije psihijatrijski liječen od strane stručnjaka mentalnog zdravlja koji raspolaže većom količinom resursa te je posebno stručan za rad s osobama s psihičkim poremećajima, voljela bih kada biste se prvenstveno oko daljnjeg liječenja konzultirali s psihijatrom koji će Vam u ovoj situaciji moći konkretnije pomoći te bih voljela kada biste i s liječnikom razgovarali o daljnjem liječenju.
Također, važno mi je napomenuti da su oscilacije u procesu liječenja od depresivnog poremećaja uobičajene. Kod većine psihičkih poremećaja, oporavak nije linearan proces, već se tijekom liječenja isprepliću različite faze poboljšanja i pogoršanja stanja. Nakon kraćih ili duljih faza poboljšanja ponovo mogu nastupiti periodi pogoršanja bolesti. To nipošto ne mora značiti da trenutno liječenje nije dobro i da ne postoji opće poboljšanje stanja, no razumijem da Vas lošije faze mogu dodatno zabrinjavati. Voljela bih kad biste razmislili o tijeku liječenja i različitim fazama oporavka kroz koje je Vaš sin prolazio, te kad bi sve brige oko liječenja povjerili psihijatru kod kojega se Vaš sin liječi.
U Vašem upitu ste napisali kako sa sinom pokušavate razgovarati o teškoćama s kojima se nosi i da ga nastojite motivirati za daljnje liječenje. Drago mi je čuti da imate razumijevanja za njega i da se trudite dati mu do znanja da s Vama može razgovarati o svojim teškoćama. Važan faktor oporavka predstavlja u blizini imati osobu od povjerenja, nekoga kome se može požaliti kad mu je teško ili kad se loše osjeća. Iz Vaših riječi mi se čini da se ponekad u tome osjećate kao da se vrtite u krug, bez pomaka. Mislim da je, čak i kad se osjećate beznadno, važno ustrajati u razgovoru i nastaviti usmjeravati Vašeg sina na daljnje liječenje. Prilikom razgovora sa sinom, možete pokušati ostvariti ugodnu atmosferu te bez pritiska pokušati objasniti zašto je važno da nastavi ići kod liječnika i da liječniku otvoreno kaže sve što ga muči. Posao liječnika i drugih stručnjaka mentalnog zdravlja je da pomognu svakome tko se nosi s određenim psihičkim smetnjama ili teškoćama. Cilj im je saslušati, razumjeti i pomoći osobi da se osjeća bolje. Ne mogu niti zamisliti koliko je Vašem sinu teško i kakve mu misli prolaze kroz glavu kad se boji da bi ga „zatvorili u ludnicu“ kad bi nekome to rekao. No, zaista je važno da s liječnikom razgovara o tome, posebno o takvim mislima, kako bi mogao dobiti pomoć. Upravo o tome možete pokušati razgovarati s njim. Možete mu objasniti kako vjerujete da nije lako kada ti takve misli prolaze kroz glavu, no da je upravo zato važno da s liječnikom iskreno i otvoreno razgovara, kako mu se takve misli više ne bi javljale i kako bi se mogao osjećati sretnije i bolje.
Nakon svega, još bih voljela istaknuti jednu bitnu stavku oporavka, a to je Vaša snaga. Čitajući Vaš upit, dobila sam dojam da je na Vašim leđima većina briga oko zdravlja Vašeg sina. Vaš angažman i trud je pohvalan, no nitko se s ovako ozbiljnim stvarima ne bi trebao nositi sam, bez obzira na to koliko je jak. Pitam se imate li Vi dovoljno podrške od strane drugih članova obitelji i prijatelja te brinete li dovoljno za sebe. Lijepo je brinuti za druge i odgovarati na njihove potrebe, no važno je pritom brinuti i o sebi. Voljela bih znati da imate nekoga s kime možete dijeliti svoje brige i teškoće, ili nekoga kome se možete požaliti kad Vam se čini da je sve besmisleno. Ako takvu osobu ne možete pronaći u okolini, važno mi je da znate da se uvijek možete obratiti Hrabrom telefonu. Možete ponovno pisati ovim putem ili se javiti na savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800, svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Linija besplatna, anonimna i povjerljiva, a kroz razgovor s volonterima možete dobiti razumijevanje, podršku i pomoć u nošenju s teškim situacijama. Osim toga, voljela bih kad biste i Vašem sinu ponudili da nam se javi na liniju za djecu na broj 116 111. Anonimnost linije često zna bit olakšavajući čimbenik za razgovor o teškoćama naših korisnika. Za kraj, još jednom Vas želim pohvaliti za ustrajnost u traženju pomoći za Vašeg sina. Želim Vam puno snage i strpljenja tijekom procesa oporavka i nadam se da će Vašoj obitelji uskoro doći mirniji dani.
Puno pozdrava Vam šalje,
Hrabri telefon
|
