|
Antonija
|
04.04.2006. 16:32
Ovako, bilo je to prije pet godina, sa mojih nepunih 18 g. Kraj škole, tulum, tipično, puno se popilo, ja sam puno popila. Uglavnom u potrazi za nježnosti našao se tu prikladni dečko, ja sam htjela samo brijati. Bilo je kratko, on se zadovoljio, ja sam izustila dvaput ne i to je bilo to-jadno! Danas studiram, volim to što radim. Imam samo jedan problem, od tog tuluma nisam imala dečka, niti mogu zamisliti da sam si ikim bliska na taj način. Kažu mi da se to zove silovanje, ja neznam. Al znam da se jako ružno osječam na spomen toga i uvijek kažem da meni ne treba dečko, ja sam samostalna. Kad se to dogodilo bilo mi je jako teško, mojima doma nisam mogla išta reći jer bi nastao urnebes, a i ovako nije neka situacija kod kuće. Dugo nisam mislila da će mi to predstavljati problem u životu, al sada ne mislim tako. Želim živjeti normalno, volim djecu, volim smijeh, kako da to i ostvarim??? Beskrajno zahvalna
|
|
sony
|
01.02.2008. 09:40
draga antonija,
nazalost imbecili (poput decka kojeg spominjes) su svuda oko nas.
zalosno je to sto si morala proci... i divim ti se kako si organizirala trenutni zivot.
post si poslala davno, tako da si mozda vec i rijesila svoj tzv "problem", no usprkos tome, saljem ti svoj post podrske sa rijecima da - iako su imbecili dio nase svakodnevnice , ima i onih koji nisu, i dapace, jedan od takvih "koji cuju rijec ne" i "postuju svako zivo bice" ceka samo tebe, samo je tvoj i nitko ne mozes zamjeniti "tvoje" mjesto u njegovom "srcu". hrabro otvori oci, nije bitno kada, jer onaj koji je za tebe-te ceka.
usprkos slikovitosti ovoga posta, nadam se da shvacas.
hrabro naprijed. kao i do sad!
puno pozdrava
|
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
05.02.2008. 19:10
Draga Antonija,
Zbilja je dosta vremena prošlo od kako si poslala ovaj post, ali sam imala potrebu reći ti nekoliko riječi. Nadam se da si u ove dvije godine već našla neki način uspostaviš osjećaj povjerenja u drugi spol. Ako nisi, želim da znaš da to sigurno nije ni lako učiniti.
Moram ti potvrditi ono što su ti drugi rekli da ono što ti se dogodilo zbilja jest silovanje. U tvom postu pročitala sam dio u kojem si napisala da si izrazila protivljenje tom činu. To uvijek treba biti dovoljno da se taj čin prekine. U protivnom riječ je o kršenju ljudskih prava te kaznenom djelu.
Ono što je jako, jako važno jest da se taj događaj ne smije stavljati iza sebe kao da se nije dogodio. Od iznimne je važnosti što više razgovarati o zlostavljanju. Htjela sam ti preporučiti roditelje, ali kažeš da nisi zadovoljna sa situacijom kod kuće. U tom slučaju to također može biti prijatelj u kojeg imaš povjerenja.
Bilo bi dobro kada bi razgovarala i sa nekim stručnjakom, psihologom ili psihoterapeutom. Takva te osoba usmjerava i pomaže ti da se suočiš se sa stresnim događajem te nađeš načine predvladavanja istog odnosno da naučiš živjeti s tim događajem, a da te ne sprječava u stvaranju novih odnosa. Do psihologa možeš doći preko svog liječnika opće prakse.
Vidim da si pozitivna i trudiš se nastaviti živjeti normalno, mislim da je to tvoja najveća snaga.
Ako ti treba razgovor ili savjet možeš nazvati našu savjetodavnu liniju na broj 0800-0800. Linija je otvorena radnim danom od 9-18h, besplatna je i anonimna. Također možeš poslati i e-mail na savjet@hrabritelefon.hr.
Želim ti svu sreću!
Tvoj
Hrabri telefon
|
|
SpongeBob
|
11.05.2010. 14:30
Imam jedan veliki problem!! Prije mjesec dana umrla mi je majka, još danas ne mogu doći sebi od toga. Imam 21 godinu i prisiljena sam uz redoviti studij brinuti se za ostatak svoje obitelji od koje mlađi brat sada završava školu i potrebno ga je izvesti na pravi put. Kao dodatni šok na sve to saznala sam da imam oca pedofila koji je napao moje dvije jako bliske prijateljice. Pri tome mislim na seksualno uznemiravanje. Prijateljice su sada dobro ali problem je što starija sestra i ja živimo u strahu kad će nas napasti. Često ostajem sama s njim kod kuće i neprestano sam izvan sebe jer on nije dobro. Ne vjerujem da to ima neke posebne veze s maminom smrću nego smatram da je on i prije bio takav samo je sada to došlo do izražaja. Otac treba stručnu pomoć a ja se bojim njegove reakcije jer mu se trebamo suprotstaviti i zastiditi ga da se to više ne ponovi. Cure ga ne mogu tužiti jer od toga nema nikakve koristi a ne mogu ni otići od kuće jer ne mogu ostaviti svoja dva brata i sestru a i nemamo gdje otići, ne želimo živjeti na tuđi račun. Užasno se bojim da bi nam na neki način pokušao nauditi, rana od mamine smrti je jako svježa i polako padamo u depresiju. Uza sve to otac također i pije, a kada se napije izgubi se skroz. Molim Vas dajte mi neki savjet što napraviti dalje, na koji način da izađemo iz ove situacije, ne možemo živjeti u strahu!!!!
|
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
18.05.2010. 12:50
Hvala ti što si se odlučila obratiti Hrabrom telefonu za pomoć, vjerujem da ti nije bilo lako.
Jako mi je žao što ti je mama umrla, nitko ju ne bi trebao tako rano izgubiti. Vjerujem da nema riječi koje bi te sada mogle utješiti, ali ponekad nam one nisu niti potrebne. Dovoljno je znati da je netko uz nas, da nismo sami. Tvoja braća i sestra znaju da nisu sami, jer imaju tebe. Čini mi se kao di si ti njihova stijena, što nije laka uloga. Vidim da nastojiš biti jaka za svoju obitelj, i znam da je veliki teret na tebi, ali ne zaboravi da si i ti dijete koje je izgubilo majku, te da i ti imaš pravo da ti bude teško, imaš pravo plakati.
Mjesec dana je zapravo jako kratko razdoblje kada je u pitanju smrt bliske osobe, a posebno majke. Dozvolite si ti i tvoja braća i sestra tugovati. Situacija je trenutno jako teška i vjerojatno će takva biti još neko vrijeme, ali važno je da znate da je to u redu i da se ne čudite ako će vam biti teško dulje nego što ste očekivali. Osjećaji koji prolaze kroz vas se ne mogu ograničiti vremenom. Bilo bi dobro da potražiš pomoć stručnjaka mentalnog zdravlja (psiholog/psihoterapeut), jer sam iz tvoj posta shvatila da ti je jako teško zbog svega što proživljavaš.
Vidim da bi htjela razgovarati sa svojim ocem, ali da te je strah. U ovakvim situacijama ponekad pomaže odabrati pravi trenutak - npr., kada ti je tata trijezan i dobre volje. Ne mogu ti reći što da mu točno kažeš, ali mogu te ohrabriti da mu probaš reći ono što osjećaš. I ti i tvoja braća. Ne znam u kakvom ste odnosu bili s ocem prije nego što vam je mama umrla, ali čini mi se da su sad odnosi lošiji. Njegov problem s pićem i neprimjerenim ponašanjem je ozbiljan, i svakako ga treba što prije početi rješavati, ali to ne možete sami. Vi ste njegova djeca, a ne njegov terapeut. I vi, kao njegova djeca, biste se trebali osjećati sigurnima i zaštićenima u njegovoj blizini, a on vam to ne pruža. Vratite mu tu odgovornost natrag.
Spominješ da ti je otac seksualno uznemiravao prijateljice - iz posta ne razaznajem o čemu se točno radilo, ali vjerujem da ni njima ni tebi nije bilo ugodno zbog toga. Također navodiš da ti otac pije, te da živite u strahu - znam da pomisao na to može biti uznemirujuća, ali ukoliko se nađete u situaciji u kojoj se zaista bojite, savjetujem vam da nazovete policiju. Isto tako, jako je važno da se što prije obratite za pomoć u centar za socijalnu skrb prema mjestu vašeg prebivališta gdje ćete razgovarati sa socijalnim radnicama. Sigurna sam da to nije lako za učiniti, ali pošto situacija zbilja zvuči jako ozbiljno, ohrabrujem te da se zaista i obratite za pomoć. Bilo kakav vid nasilja nad djecom je ozbiljan, a kada govorimo o seksualnom nasilju i uznemiravanju posebno smo oprezni jer takav čin često ostavlja dugotrajne posljedice na djecu.
Ukoliko imaš još neka pitanja, ili jednostavno želiš malo više porazgovarati o svojoj situaciji, slobodno nazovi našu savjetodavnu liniju na besplatan broj 0800-0800. Linija je otvorena svakim radnim danom od 9 do 18 sati, anonimna je i na na njoj rade volonterke koje će te spremno saslušati, te koja te mogu uputiti i u neke druge institucije gdje bi eventualno mogla potražiti pomoć, ovisno o mjestu prebivanja. Također, Hrabri telefon može poslati i obavijest o zlostavljanju koje proživljavate nadležnim institucijama za zaštitu djece (policija, centar za socijalnu skrb), a da u toj obavijesti nije vidljivo da si ti osoba koja nas je obavijestila o tome. Za to je potrebno da nazoveš našu besplatnu savjetodavnu liniju jer nam je potrebno što više informacija o onome što ti se događa. Razmisli o tome.
Zaista mi je žao što vam se to događa i iskreno te pohvaljujem zbog snage i brige za sebe i svoju obitelj.
Sretno!
Srdačan pozdrav,
tvoj Hrabri telefon
|
