|
Balaš
|
22.10.2011. 22:50
Danas sam shvatila da više nemogu,nekome se moram povjeriti.Na internetu sam pronašla ovaj forum i odlučih da mi Vi date neki savjet.
Imam 17 godina,odlična sam učenica opče gimnazije.Na izgled sam djete koje ima sve u životu što poželi,novac,društvo,ljubav,a najprije od svega sretno i normalno okruženje u kojem odrastam.Shvatila sam da odlično "glumim" sretnu i zadovoljnu mladu osobu,ali više ne mogu.Živim s mamom,sestrom i našim mučiteljom-mojim rodjenim ocem.Imam brata koji se oženio i za kojeg mogu reći da ga naša situacija nezanima.Moj otac je čovjek sa "100 lica".U društvu je uvijek taj koji sve plača,koji je uvijek najglasniji,najpametniji..Za društvo je on osoba bez mane,medjutim čim se ostane s nama u kući skida masku zadovoljnog čovjeka i pretvara se u monstruma,čudovište,neznam kako bi ga više nazvala.On je čovjek koji je odrastao bez ljubavi i to ispoljava na najgori moguči način.Moju mamu koja mi je sve na svjetu zlostavlja od samog početka braka (prvo je to bilo fizičko zlostavljanje,koje je jednom za posljedicu imalo smrt moga brata kojeg je mama nosila),ali danas je to psihička tortura.Znam sada ste se zapitali zašto to nije prekinula u startu,jednostavno nezna ni ona sama,strah.Zna se desiti da s nama nepriča po 6 mjeseci i to bez razloga.Danas je mjesec dana kako nepriča i ja to nemogu podnijeti više.Iako nepriča on očekuje gotov ručak,sve čisto,spremljeno i ispeglano.Mama nas finansira od svoje penzije(minimalne),plača sve režije,kupije hranu,školuje mene isestru.On nedaje ništa nikada.Danas mi je mama čak rekla da je moj fax upitan,jer ona nezna kako me školovati.Moja želja je da završim medicinu,ali sada.....
Kome god da smo se požalile od prijatelje svi su nam rekli da izmišljamo i lažemo,jer je nemoguče da je to taj čovjek,njihov prijatelj.Ružno je reči da oca nevolim,čak ga prezirem ali protiv sebe nemogu.
Molim Vas pomozite mi! 
|
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
26.10.2011. 16:55
Bok!
Hvala ti što si se obratila Hrabrom telefonu za pomoć. Često je teško potražiti pomoć kada nam je teško i osjećamo se bespomoćno i drago mi je da si se odvažila na taj korak.
Vjerujem da je teško naći se u situaciji gdje bi trebala planirati svoj život, studiranje i raditi ono što voliš, a umjesto toga sada strepiš hoćeš li uopće moći upisati faks i gledaš svog oca kako danima ne priča s Vama. Također, vrlo sam ponosna što si odlučila progovoriti o problemu umjesto da si držala sve u sebi, sve 'pretvaranje' tvojih roditelja i činjenicu da zapravo neke stvari postoje i konstantno 'vise u zraku'.
U svom postu navodiš da ti i tvoja obitelj već dugo imate problema s tvojim ocem koji je nasilan i financijski zanemaruje obitelj. Vjerujem da je jako teško kada se jedna bliska osoba koja bi ti trebala biti podrška i koja bi ti trebala pružiti sigurnost tako odnosi prema tebi i tvojoj obitelji. Razumijem da iz tog razloga možeš biti ljuta na tatu i to je s obzirom na situaciju sasvim normalna pojava. Iako ti je tata, ipak je on čovjek sa svim svojim manama, a ovo što radi vidiš da nije ispravno, stoga, ne trebaš sama sebi zamjerati ako ga, kao što sama kažeš, 'prezireš'. Spomenula si da dobro glumiš sretnu i zadovoljnu djevojku. Iako ponekad osoba misli da će sebe zaštiti s maskom koju nosi i misli da će manje boljeti, da ljudi neće primijetiti, zapravo samim time ponekad ide sebi na štetu. Možda bi ti bilo lakše kada bi se povjerila nekoj bliskoj osobi, na primjer nekome od prijatelja. Razgovor s vršnjacima možda neće riješiti tvoje probleme, ali ti može pomoći da se osjećaš bolje i manje usamljeno. Također, vjerujem da bi bilo dobro da se povjeriš nekoj odrasloj osobi u školi, razrednici/ku ili psihologu/ici, možda nekom profesoru koji ti je drag. Isto tako, ako imaš neku stariju osobu iz obitelji s kojom si bliska i misliš da bi mogla podijeliti sve ono što te muči. Obzirom da stariji imaju malo više iskustva, od njih bi možda mogla dobiti savjete kojih se sama možda ne bi mogla dosjetiti, ali što je još važnije, podršku i razumijevanje.
Zbog ponašanja svog oca koje si opisala, činjenice da takvo ponašanje već dugo traje i da je malo vjerojatno da će se ono skoro promijeniti, mislim da je važno da se ti, tvoja sestra i tvoja mama zaštitite od tate. Vjerujem da je tvoju majku strah njegove reakcije i toga što bi se moglo dogoditi da na primjer odluči otići od njega, ali jako je važno da mama nađe načina da se osnaži. Koliko god se možda tvoja majka osjeća bespomoćno, trpljenje zlostavljanja nikako nije rješenje. Vjerujem da je tebi kao mlađoj kćerki teško biti ta koja nešto želi poduzeti kada bi zapravo to tvoja majka trebala učiniti za vas. Međutim, možda bi ti mogla pričati s njom, objasniti situaciju iz svog viđenja i reći kako se ti osjećaš radi toga i kako ti želiš da se stvari promijene i da bi se trebale promijeniti jer je njezina briga da prvenstveno zaštiti vas, a onda i sebe. Kako bi se tvoja majka ohrabrila za taj korak možeš je i potaknuti da se javi nekoj od udruga za žene žrtve zlostavljanja kao što je na primjer Autonomna ženska kuća čiji je besplatni broj 0800 55 44. Na taj način može se informirati o postupku razvoda, dobiti korisne savjete o tome kako se zaštititi te podršku i ohrabrenje za daljnje korake. Također, mislim da je za nju važno da dobije podršku od uže obitelji i prijatelja. Spomenula si da tvoj brat koji se oženio i više ne živi s vama nije zainteresiran za vašu situaciju. Moguće je da je on započeo novi život sa svojom novom obitelji i zbog toga se udaljio od vas, ali mislim da biste majka, sestra i ti trebale zajednički ozbiljno porazgovarati s njim, objasniti mu koliko vam je teško živjeti s ocem i tražiti podršku i od njega. Možda bi bilo dobro i da potražite pomoć od nekoga iz ostatka obitelji ako imate, posebno s majčine strane. Bilo bi dobro da se ne izolirate od okoline i glumite da je u obitelji sve u redu jer na taj način samo olakšavate ocu da se ponaša kao do sada. Potrudite se ne ustručavati povjeriti drugima i zatražiti pomoć.
Iz onoga što si napisala vidim da jako voliš svoju majku te osjećaš veliku zahvalnost za sve što ona čini za tebe i tvoju sestru. Istovremeno, tvoja briga, velika snaga, odgovornost i više nego uspješno izvršavanje obaveza u školi usprkos situaciji u kojoj si se našla pokazuju da si ti jedna iznadprosječna 17godišnjakinja i da tvoja majka treba biti zahvalna na takvoj kćeri i vrlo ponosna na tebe. Kao takva, naravno da zaslužuješ ostvariti svoju želju da završiš medicinu te živjeti u toplom i sretnom okružju. Nadam se da ćeš uspjeti prenijeti dio svoje snage na majku i potaknuti je na to da se zauzme za vas i odvaži se stvoriti novi, ugodniji i zdraviji život dalje od oca. Potičem te ponovno da podijeliš svoj problem s prijateljima i posebno s nekim od nastavnika ili stručnih suradnika u školi.
Također, potaknula bi te i da nazoveš besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona na broj 0800 0800 gdje ćeš moći razgovarati s volonterom za kojeg sam sigurna da će te saslušati, podržati i naći s tobom možda neka dodatna rješenja. Linija je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Također, možeš nam se i obratiti putem chat-a na www.hrabrotelefon.hr svakim radnim danom od 15 do 18 sati.
Isto tako, uvijek nam se možeš opet obratiti ovim putem. Štoviše, bilo bi nam izrazito drago da zajedno s tobom, pružajući ti podršku, vidimo kako se situacija razvija.
Nadam se da će ti neki od ovih savjeta pomoći i da uskoro više nećeš imati potrebu glumiti sreću i zadovoljstvo jer zaslužuješ živjeti ih, a ne glumiti.
Stoga, želim ti puno sreće u daljnjim koracima koje ćeš poduzimati.
Tvoj Hrabri telefon!
|
