|
Tamelie
|
17.10.2007. 19:25
Ovako, nikada nisam nikoga tražila za pomoć što se tiče toga moga problema. Nikada ni s kim razgovarala niti mi je ikad padalo na pamet da se ovdje javim.Ali osjećam se užasno i ne znam više što da radim.
Prvo da vas malo više uputim u cijelu situaciju. Imam 19 godina, živim u maloj sredini s roditeljima, imam jednu stariju od mene šest godina sestru, ali je ona u inozemstvu i tamo će živjeti još tri godine. Roditelji su oboje zaposleni, srednji smo stalež, ali više nemamo novaca nego što imamo.
Ugl, konkretno, moj problem je neslaganje s roditeljima što me ubija jako jer oni me jednostavno ne shvaćaju i ne znaju sa mnom pričati. Mi nemamo normalnu komunikaciju međusobnu, svaki naš pokušaj komunikacije bilo kakve završi svađom i dernjavom.
Svaki dan plačem i užasno mi je teško i nemam nikoga s kim bih to podijelila.
Roditelji su recimo ljuti na mene zato što nisam upisala novinarstvo, kako sam htjela, nego upravno pravo vanredno i sad čekam da to počne, a dok čekam jednostavno lijenčarim po doma i ništa ne radim. Općenito sam lijena osoba i dosta neuredna, jedno kad me baš pukne, onda znam i pospremati i svašta. Nebitno je, to pišem samo da dobijete neku bolju predodžbu i da bolje shvatite.
Jutro mi je najdraži dio dana jer njih tada nema doma, onda ja mogu sama sa sobom biti i uživati u miru i tišini. Kada oni dođu odmah se oko nečega posvađamo i uvijek ja završim u sobi plačući ko kišna godina.
To se sve događa zadnje dvije-tri godine, s time da je zadnjih godinu dana najgore, baš su počeli pretjerivati u tome. Shvaćala sam ih prije, okej, roditelji su, moraju biti takvi-prigovarati,derati se nekad,zabranjivati i slično, ali... Psuju mi često, tata me bar puta nazvao droljom, narkomankom(samo zato što sam jako blijeda prirodno i mršava, i ne volim se baš šminkati pa se vide podočnjaci koje dobijem kad ne mogu spavati po noći nikada)...i tako, izderavaju se na mene radi ama baš svega.
Tu je i seka upletena. Naime, ona je od prvog osnovne do kraja faksa bila 5.0 učenik, sve super, divna krasna, još starija, svi ju vole... Ja sam vrlo dobar učenik bila, lijena, neodgovorna pomalo, ali simpatična, društvena jako, voljeli su i mene.Uvijek je to bilo ovako: Zašto ti ne možeš biti više kao seka.?
I ovo ljeto je počelo ukidanje džeparca od strane roditelja. Želim otići sa prijateljicama van na kavu, piće, svejedno, oni mi ne daju ni šugavih pet kuna. Pa se i oko toga posvađamo...
Ne znam, nadam se da sam vam dovoljno opisala. Ima tu još nekih problemčića u mom životu koji me čine nesretnom, npr. ljubav naravno, ne mogu se zaljubiti, ne mogu imati dečka iako ga želim, patim na izgled jako, smatram da sam poprilično nelijepa osoba, ne želim reći ružna, ali imam previše nedostataka na licu pa me to čini nedovljno zgodnom, iskompleksirana sam zbog toga i ne mogu to promijeniti.
Također, nedostaje mi seka jako,nisam je vidjela godinu dana ,s njom sam lijepo uvijek mogla pričati,znamo komunicirati preko interneta i nekada joj krenem objasniti ovo, ali ona se smije na to i govori da lažem.
Takođeer, u depresiji sam zato što su svi moji prijatelji iz gimnazije u Zagrebu na faksu, a ja nisam, ja moram čamiti u svom gradu koji je mali i ne volim ga baš i nikako se dobro ne osjećam ovdje.
Dalje, roditeljima nekako moram reći i prijateljima također,da sam biseksualka. To mi je jako teško priznati zna par osoba, a to me guši jako i htjela bih da se zna samo ne znam kako će ljudi reagirati.... Strah me reakcija.
I ne znam, kad sam u depresiji, najlakše mi je popiti 3-4 Persena i zaliti s nečim alkoholnim, to radim zadnjih godinu dana, osjećam se bolje od toga odmah...
Eto, to vam je moj problem bio, ako ne dobijem odgovor, nema veze, ja sam si ako ništa drugo olakšala dušu, kako bi se reklo.
Pitanje moje vezano uz ovo sve je: kakva bi meni pomoć trebala.?
Da li bi mi uopće trebala.?
Jel ima kakav dobar psiholog/psihijatar u Petrinji ili Sisku.?
Što da radim.?
Pomozite, molim vas.
Tanja.
Hvala.
|
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
04.01.2008. 10:15
Draga Tanja,
Hvala ti što si se obratila za pomoć na forumu Hrabrog telefona i zbilja mi je žao što si ovako dugo čekala na odgovor.
Čini mi se da si trenutno nesretna i nezadovoljna sa svojim životom. Kažeš da se često svađaš sa roditeljima, da ti prigovaraju i uspoređuju te sa sestrom. Nije lako slušati kritike na svoj račun, naravno. Roditelji ponekad iz najbolje želje i ljubavi kritikama pokušavaju usmjeriti i pokrenuti svoju djecu, a ne razmišljaju kako je djeci slušati stalne kritike i kako se oni osjećaju. Kažeš da je vaš odnos najgori u zadnjih godinu dana. Vjerujem da ti je teško i da želiš da ti se popravi odnos sa roditeljima. Možda bi mogla razgovarati sa njima o tome da posjetite obiteljsko savjetovalište. To je mjesto gdje pod stručnim vodstvom razgovarate o problemima, neizraženim osjećajima i konfliktima U Sisku postoji Centar za žene Adela gdje pružaju psihosicijalnu pomoć obiteljima srijedom od 18 do 19 sati. Potrebna je prethodna najava telefonom na broj 091/881-3309.Također se možeš obratiti za pomoć u CZSS prema mjestu svog prebivališta. U Petrinji broj telefona CZSS je 044/815-272, a smješteni su na adresi Turkulinova 7. U Sisku broj telefona CZSS je 044/545-243, a njihova adresa je Ulica lipa 11.
Vjerujem da se osjećaš izgubljeno, jer su ti prijatelji u Zagrebu na fakultetu i jer nisi upisala fakultet koji si željela. Međutim, ponekad se nešto dogodi baš s razlogom. Često osjećaj beznađa prođe kada se prekupiramo obavezama. Ono što je bitno jest da iskoristiš ovo slobodno vrijeme što više. U redu je izlaziti vani i zabavljati se, ali nije u redu da piješ alkohol i tablete da bi pobjegla od loših osjećaja i misli. Trebaš nešto raditi što te veseli i u čemu možeš biti korisna, kreativna i sl. Bilo da je riječ o zaposlenju dok studiraš ovu godinu izvanredno, volontiranju, nekom hobiju? Također, piti tablete bez nadzora liječnika nije dobro. Kako si vjerojatno prijemjetila, dok popiješ tabletu ti je trenutno lakše, ali osjećaj nezadovoljstva se potom vrati. Stoga bi bilo dobro da potražiš stručnu pomoć. Sa psihologom također možeš razgovarati i o drugim problemima što te muče. Tvoj liječnik opće prakse može te uputiti na psihologa u mjestu u kojem živiš. Također ti liječnik može pripisati tablete ukoliko bude smatrao da ti trebaju. Ali alkohol nikada ne miješaj s tabletama.
Kažeš da si lijena i neuredna. Ne moraš nešto napraviti savršeno, ali sami pokazatelj da se trudiš oko nečega će možda imati pozitivan utjecaj na tvoj odnos sa roditeljima. Npr. da pospremiš sobu, da usisaš kuću, možda mami pomogneš u nečemu...
Spominješ i nezadovoljstvo vlastitim izgledom. Kao što vjerojatno znaš da su ukusi različiti. I iako ti nisi zadovoljna, vjerujem da se mnogima sviđaš. Također, postoje mnogi načini na koje si možeš proljepšati izgled. Možda bi ti neka od prijateljica tu mogla pomoć. Ali često, kada nas muče mnogi problemi postajemo nezadovoljniji raznim stvarima nego smo inače. Zato je bitno polako rješavati probleme koji te najviše muče, a neki manji će se usput sami počet rješavati.
Vjerujem ti da ti je teško priopćiti roditeljima da si biseksualka, posebno jer vam odnos sada nije najbolji. Možda bi bilo u redu da razgovaraš sa psihologom u vezi tvojih strahova od okoline i roditelja, te da ti pomogne naći način kako to priopćiti roditeljima. Možeš nazvati i Hrabri telefon, svaki radni dan 9-18h na besplatan broj 0800-0800. Hrabri telefon je savjetodavna linija na kojoj rade volonteri posebno educirani za telefonske savjetodavne razgovore. Kada zoveš, možeš ostati anonimna.
Želim ti sreću!!!
Hrabri telefon
|
