|
tamara
|
08.03.2003. 21:42
Obraćam Vam se s molbom da me savjetujete što i kako dalje.
Naime, između mojeg brata i njegove supruge u tijeku je brakorazvodna parnica. Oni su roditelji 2,5 godišnjeg djeteta a majka djeteta se inati preko djeteta i ocu djeteta svim sredstvima nastoji uskratiti susrete s istim. Čak je išla tako daleko da je psihologici rekla da njezino dijete odbija oca i da se histerično baca po podu nakon susreta s istim iako je dijete u očevoj sredini dobro funkcioniralo. Centar za socijalnu skrb ne obavlja svoj posao uopće, krši zakonske propise, ne utvrđuje činjenice niti izjave oca unosi u zapisnik jer ih smatra nebitnim.
Napominjem u braku nije bilo fizičkog obračunavanja ali zaista smatram da majka djeteta nije najnormalnija osoba (ona se o djetetu brine u smislu da je isto obučeno i nahranjeno ali se bojim da će u dužem vremenskom periodu u emocionalnom smislu i dijete biti itekako zakinuto). Nakon niza neuspjelih pokušaja, prijava i prigovora na rad i Centra isto donosi rješenje o određivanju kontakata. Prilikom tih susreta dijete je uspostavilo dobar kontakt s ocem ali majka djeteta uvjetuje kontakte samo pod određenim uvjetima za što ne postoji ni jedan valjani razlog te je prilikom jednog takvog susreta unatoč činjenici da je dijete željelo ostati s ocem i igrati se s njim , jednostavno uzela dijete i otišla. To se dogodilo pred prisutnim psihologom koji je nazočan prilikom tih susreta.
Ovakva prepucavanja preko djeteta samo mogu naštetiti istom jer koliko god je ista majka djeteta toliko je i moj brat otac tog djeteta i voli ga jednako kao i majka.
Napominjem da Centar ni u jednom trenutku nije utvrdilo ni jedan razlog zbog kojeg djete ne bi moglo kontaktirati s ocem bez prisutnosti majke jer su odnosi između djeteta i oca skladni (što može posvjedočiti psiholog iz Centra koji prisustvuje takvim susretima) ali cijelo vrijeme postupa na način kako odluči majka i tolerira njezine hirove.
Moram priznati da su i moj brat i moji roditelji već umorni od ovakve "borbe" za kontakte s djetetom pa se ponekad pitamo vrijedi li to sve našeg zdravlja ili je najbolje pustiti sve i čekati da sud donese
odluku o određivanju kontakata iako takvo odugovlačenje može samo stetno utjecati na dijete jer nam djelatnici Centra uvijek govore jedno a zatim postupaju drukčije.
Molim da mi odgovor pošaljete ne e-mail.
|
|
u prolazu
|
20.04.2004. 09:36
Draga Tamara,
Vjerujem da je sve to iscrpljujuće i za majku i za oca. Eto ja sam jedna majka možda pred razvodom jer drukčije nevidim kako možemo dalje. Ja sam majka djeteta i sva briga je na meni - kao što ti kažeš oblačenje, kupanje, pospremanje, pranje, peglanje, kuhanje ručka, hranjenje djeteta, odlasci kod doktora, uza sve to radim 8 sati dnevno i naravno imam i svakodnevni stres na poslu, nakon posla i stres kad suprug dođe doma, da mi se više i neide kući. Ali moram radi djeteta koje obožavam. Moj suprug ništa ne radi na tome da nam brak uspije, na svaki moj pokušaj razgovora dobivam uvrede i otužbe da sam ja kriva što je naš brak takav kakav je (da ne spominjem avanturu mog supruga kad je djete bilo staro 6 mjeseci) No dobro, to sam prevazišla, stisnula zube i krenula dalje .... no niti to mu nije bilo dovoljno, on je uvijek namrgođen, bojim ga se bilo što pitati, isfrustrirana sam izbunjena time što se on NE ŽELI rastati ali i dalje ne poduzima ništa da uspijemo spasiti brak. Eto i kakva ja mogu biti majka djetetu??? Koji noramlan muškarac ili žena bi mogli ostati 100% prisebni u takvim situacijama. Ja se trudim koliko mogu...pa čak sam i zbog svog supruga završila na psiho terapijama i antidepresivima (koje nevoljko uzimam ali uzimam radi djeteta) i njega držim za glavnog i odgovornog krivca (bez imalo grižnje savjesti). S obzriom da je on taj koji je neopterečen ničime pa čak niti brigom za naše djete, več samo svojim poslom (koji priznajem je stresan), od njega čak niti ne tražim da samnom i s malim ide kod doktora (djete je staro 2 godine i svaka majka zna što znači odlazak k doktoru s djetetom te dobi: u jednoj ruci papiri, u drugoj torba sa njegovim stvarima, u trečoj ruci moja torba, u četvrtoj kolica u kojim ne želi biti, u petoj djete, u šesto dudica koju je bacio na pod, - samo ja imam samo jednu manu a to su samo DVIJE RUKE). I opet - nezlonamjerno pitam te: dali u tom trenutku mogu biti koliko god da se trudim adekvatna majka po svim pravilima napisanim u knjigama o dječjem odgoju - naravno da nemogu.
A što se dešava sa malim i njegovim tatom? Njih dvoje super funkcioniraju jer mu otac nije opeterečen ovozemaljskim stvarima i čak da dođe do rastave ja vjerujem da bi on u toj situaciji funkcionirao isto kao i tvoj brat - kojeg zamara ta borba i pita se dali se uopće treba boriti??!! Zašto uopće takvo pitanje dali se on "bori" za sebe pa da digne ruke ako neide ili se "bori" za djete??? oprosti bez uvrede ali meni se tvoj brat čini kao nesiguran u sebe (a vidim da i majka nije ništa bolja) pa i on isto tako frustracije ispoljava preko djeteta (jer za nastavak ovakvih prepucavanja potrebne su dvje osobe, ako jedna prestane onda ona druga nema kome više prigovarati . Vjeruj mi nema teže za majku (i oca) kad vidi da joj djete pati (napisala si da se mali histerično baca po podu - što vjerovatno i je jer doma ga čeka majka frustrirana, a djeca su izvrsni čitači između redova.)
Ovo gore sam napisala da malo pokušate razumijeti i onu drugu stranu, možda koju toplu rijeć uputiti i majci (ili ona njemu) i možda, možda djete se neće osječati isfrustrirano, jer vidim da vaš mali jako dobro osječa vibre između roditelja i ne miriši mi na dobro....
Što bih ja napravila u ovoj situaciji (a vjerujem nažalost da me to vrlo uskoro čeka.....pustila kvragu i ustanove, dopustila neko normalno viđenje, ali neka bude kao ritual (jer poznato je da se djeca jedino pod ritualima osječaju sigurno - pa koliko toliko i u takvim odnosima) naprimjer dva puta tjedno po 2 sata i svaki drugi vikend (mislim da tako i CZS određuje). Ovo je strašno što si napisala - susreti pod nadzorom psihologa...to nikako nebih dopustila...jer to mi je nezamislivo da mi djete promatra netko treći...kako bi se ono osječalo.
Savjet tvom bratu: neka pusti jedno vrijeme, majka će se smiriti (očito još uvijek majka osječa nešto prema njemu), a za to vrijeme neka joj NE UZVRAČA UDARCE - jer ni to neće potrajati neznam koliko dugo sve je to još friško, tenzije će se vremenom smiriti a ovakva kakva je sad napetost među njima može ostaviti zauvijek psihičke posljedice na djete, a tvoj brat neka bude malo sigurniji u sebe - djete će ga uvijek voljeti ma kakav bio, samo neka bude normalan, pažljiv i pravedan otac - nepitaj me kako znam ali znam i sigurna sam u djetetovu ljubav prema ocu jer takve stvari su "u krvi" što li zbog ljudske potrebe za osječajem pripadnosti, što li iz same činjenice "ON JE MOJ TATA". Prastara poslovica kaže "krv nije voda" - i nije se zabadava održala do današnjih dana kroz sve etape razvoja čovječanstva i čovjeka.
Hvala
|
|
Ana Š., Hrabri telefon
|
23.04.2004. 15:44
Poštovana,
iz ovog što ste napisali naočigled je vidljivo da je u cjelokupnoj situaciji najveća žrtva ponovno dijete. To je nešto što se nažalost dosta često događa kod nekvalitetnih razvoda.
Kada se roditelji rastaju dijete treba biti zaštićeno od sukoba odraslih i njihove svađe, znati unaprijed što će se dogoditi, imati kontakt s oba roditelja.
Sasvim je razumljivo da ste ogorčeni na cjelokupnu situaciju jer, kao što i sami znate djetetu su potrebna oba roditelja, te njihova roditeljska povezanost ne prestaje unatoč tome što emocionalno i formalno više nisu vezani.
Kao i borba za pojedine predmete, tako i borba za dijete često predstavlja borbu za samoga sebe - roditelj koji dobiva dijete na odgoj i čuvanje može se osjećati kao lošiji roditelj, koji je kriv za nesređeni brak i razvod. Rješenje o skrbništvu nad djetetom mu može izgledati kao dokaz njegove vlastite vrijednosti. Roditelji koji upotrebljavaju djecu kao "oružje protiv drugog roditelja", žrtvuju dječje dobro za vlastito trenutno zadovoljstvo. Za dobrobit djece od vitalnog je značaja da se roditelji potrude odvojiti odnos s partnerom od uloge roditelja.
Vrste pomoći koje su dostupne za djecu i roditelje koji se razvode:
Individualna terapija - razgovor sa stručnom osobom, koja nije emocionalno vezana za dijete i roditelja omogućuje da dijete adekvatno i slobodno izrazi emocije i razgovara otvorenije s roditeljem.
Partnerska terapija - terapeuti mogu pomoći u preoblikovanju odnosa i utvrđivanju odgovornosti i potreba pojedinih članova obitelji, odnosno roditelja koji će još danas ostati partneri u odgoju djeteta iako više nisu bračni partneri.
Grupna terapija - U grupi vršnjaka djeca počinju prihvatiti činjenicu da ona nisu odgovorna za razvod roditelja te uče da nisu sama i počinju jačati samopouzdanje.
Ako imate još nekih pitanja pišite nam pomovno na ovaj način, na naš direktni mail info@hrabritelefon.hr ili nas nazovite na besplatni broj 0800 0800.
S poštovanjem
Ana
|
|
anita
|
04.05.2004. 14:22
po svemu pročitanome mogu zaključiti samo jedno: sve što poduzimate koliko Vaši roditelji i brat s jedne strane, a majka djeteta s druge strane, šteti djetetu. Kao prvo u jednoj rastavi braka između dvoje ljudi, nema mjesta za bake, djedove, šogore i stričeve. Dvoje odraslih ljudi, kad se odluće rastati, bez obzira koji razlozi bili, neka to učine sami s dostojanstvom i ponosom - ljudski. Ako se u takve probleme mješaju treće osobe stvar koja je sama po sebi stresna, postaje još teža i izaziva u nama ljudima samo ono zločesto. Pustite brata i šogoricu da riješe svoje probleme na način koji znaju i nastojte se ne mješati u to. Eventualno pokušajte mirno i prijateljski razgovarati sa šogoricom te joj sugerirati da izmjeni neke svoje stavove za dobrobit svojeg djeteta. Ne za Vašeg brata, roditelje, već samo radi djeteta, jer sve ostalo nije Vaša briga. Ako primjetite, gledajući postrance da je sve prešlo granice ljudkosti i morala, te eventualno zlostavljanje djeteta, onda se obrtatite adekvatnim ljudima ili udrugama za zaštitu djece.
Srdačan pozdrav.
|
