|
Autor
|
Poruka
|
|
bright_star
|
27.03.2011. 22:49
Ima m 19 godina. Od rastave roditelja, prije 2 godine, živim s ocem koji mi financira faks i sve što mi je potrebno. U početku smo se odlično slagali, zajedno obavljali kućanske poslove, razmišljali o predivnoj budućnosti. Tada sam s ponosom mogla reći da imam najboljeg tatu. Jedino što mi je zamjerao tada je bio moj tadašnji dečko, ali to je s vremenom prihvatio.
No stvari su se promjenile. Sve je počelo kada sam završila srednju školu i započela novu ljubavnu vezu. Njegovo se mišljenje totalno promjenilo. Prije je samo govorio kako se moram zabavljati i uživati i sve mi je pružao, a onda se to ljeto promjenio i mislio da mi je mjesto cijelo ljeto u njegovom dućanu. Radila sam cijelo ljeto kao i do sada svake godine, ali sam neko vrijeme htjela provesti i s dečkom, no to mi nije htio priuštiti.
Zatim je došao moj upis na faks. Za njega je to bila čista glupost, on si je tada zamislio da bih ja mogla ostati raditi u njegovom dućanu za stalno. Ja sam naravno ambicioznija i svjesna da sa završenom gimnazijom nemogu ništa osim na faks. Krenula sam na faks i tada je postajao sve gori. Svaki slobodan trenututak kada nisam bila na faksu, morala sam raditi. Prijatelje nisam nikada ni viđala. Kada bih se vratila s faksa derao bi se na mene da ja sigurno nisam bila na faksu nego da sam se kurvala uokolo, a zbilja mu nijedno moje ponašanje nebi trebalo dati povoda za takvo razmišljanje jer sam uvijek bila pristojna i u dobrom društvu. Od stresa koji sam proživljavala jer sam sve kolokvije htjela napisati s odličnim što mi je i uspjelo, udebljala sam se. Mene i nije previše smetalo jer sam znala da nije od hrane jer nisam ni jela, nego od stresa, i znala sam da ću kad tada opet doći na svoju težinu. No njega je očito smetalo, kada god bih prolazila pored televizora u koji bi on buljio samo bi prokomentirao na glas:“Koja krava debela. Celulitaša jedna.“. a što je najgore to bi prokomentirao mom bratu koji ide u šesti razred. Kada bih se tuširala njemu nitko ne bi mogao oduzeti pravo da on uđe, nikada ga to nije sprječavalo, a ja nemogu ni zamisliti da mene moj tata sa mojih 18 godina gleda golu.
Uzvici poput:“Kravetino jedna! Krmačo!“ postajali su sve učestaliji, te kada je shvatio da mene uopće ne diraju (iako jesu, samo sam glumila da ne) počeo je vikati ono što me najviše vrijeđalo „Ista si mater!“ to me najviše smetalo jer sam znala što misli o mojoj majci i što sve priča protiv nje, tako da me to jako pogađalo i noćima nebih spavala.
Rezala sam žile dosta puta, ali uvijek bi me našao ili dečko ili prijatelj pa se to uspjelo zatajiti od oca. On nije ni bio svjestan koliko sam nesretna.
Ovo sve je trajalo do nedavno, ali ja sam se odlučila promjeniti. Trčim svaku večer, treniram, pazim na prehranu i vratila sam se na svoju donekle realnu težinu te mi sada više nemože vikati ružne stvari vezane uz debljinu. Ali ipak postoji problem, a to je da trčim s mamom što ga očito jako pogađa i od tada me tjera iz kuće neprestalno, nemože me vidjeti.
Sve je to postalo preteško, a ovo danas me dotuklo do kraja: išla sam na ručak s mamom i usput smo otišle malo do šoping centra pogledati šta ima. Znala sam da do tri mram doći kući jer moram ići raditi u njegov dućan, veoma sam odgovorna pa sam tako i došla 10 do 3 taman da preuzmem smjenu. Kada sam ušla u kuću on je počeo vrištati da ja nisam normalna, da se on spremao jer nije znao dali ću doći, na što sam ga ja upitala“Dali se ikada dogodilo da nisam došla?“ nije znao što bi odgovorio pa se nastavio derati da se selim iz kuće, što moram učiniti do večeras, ali bojim se da me večeras više neće biti.
|
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
30.03.2011. 22:35
Pozdrav!
Hvala što si se obratila Hrabrom telefonu. Rastužio me je tvoj post i vjerujem da ti zaista vrlo teško slušati uvrede svoga oca i raditi mnogo više nego ostale djevojke tvojih godina.
Rekla si da si se ranije dobro slagala s ocem, no situacija se izmijenila kada si neko vrijeme željela provesti s dečkom. Rekla si da si upisala faks, no tvoj otac zahtijeva da vrijeme provodiš radeći u dućanu. Vjerujem da ti je ovakva situacija zaista stresna, a to si mi i napisala kada si rekla da si se zbog stresa udebljala. Uvrede koje si zbog toga dobivaš zaista nisu opravdane.
No ono što me je najviše uznemirilo je to što kažeš da se bojiš da te možda večeras više neće biti. Pretpostavljam da pod time misliš na suicid i moram ti odmah reći da to nije najbolje rješenje. Mlada si djevojka koja pred sobom ima još cijeli život i puno lijepih situacija. Mnoge od njih jako su daleko od situacije u kojoj se sada nalaziš, tvog oca, dućana u kome sad radiš i stresa kog sad proživljavaš. Stekla sam dojam da si izrazito snažna djevojka i da si mnogo toga postigla unatoč teškoj situaciji u kojoj se trenutno nalaziš. Samim time što si se javila Hrabrom telefonu za pomoć govori puno o tome da zapravo želiš pomoć i podršku i da si zapravo vrlo hrabra u cijeloj ovoj situaciji. Vjerujem da je vrlo teško nositi se s cjelokupnom situacijom i čini ti se da nema nikakvog rješenja. Ali sam iz tvog mail-a sam stekla dojam da si vrlo pametna i savjesna osoba koja vrlo odgovorno izvršava svoje obaveze. Postižeš mnoge uspjehe u životu. Upisala si faks, čini mi se da prolaziš s odličnim ocjenama, pomažeš ocu u svim poslovima, uspjela si postignuti željenu težinu... sve su to stvari kojima se trebaš ponositi. Imaš puno kvaliteta i trebaš ih biti svjesna. Uvrede koje tvoj otac tebi govori su neopravdane. Bilo kakvo vrijeđanje je psihičko zlostavljanje i ti imaš pravo na zaštitu od toga. Također, kao što sam već rekla, jako je lijepo što pomažeš svome ocu, no ne bi trebali zbog toga biti zanemareni prijatelji. Jeli si pokušala razgovarati s ocem o tome? Ulazak u kupaonicu dok se tušira također nije nešto što bismo trebali tolerirati. Jesi li ga pokušala na to upozoriti?
Spominjala si da si išla trčati s majkom. No nisi puno pisala o tome kakav je tvoj odnos s njom? Možeš li se njoj katkad požaliti o tome što te muči? Može li ti ona bit podrška? Jesi li još uvijek u vezi s dečkom kog si spominjala na početku mail-a? Možeš li s njim razgovarati o tome kako se osjećaš?
S obzirom na situaciju u kojoj se sada nalaziš, bilo jako dobro ako bi mogla s nekim uživo razgovarati. Na nekoliko fakulteta postoje studentska savjetovališta koja su besplatna, a psiholozi koji u njima rade su zaista susretljivi i spremni porazgovarati. Obzirom da ne znam na kome si faksu ne mogu ti ponuditi konkretno savjetovalište, ali predlažem da se svakako raspitaš.
Isto tako, u Zagrebu postoji studentsko savjetovalište Hrabrog telefona. Nalazi se u Studentskom domu Cvjetno naselje u Paviljonu 7, sobi 122. Radno vrijeme je ponedjeljkom i četvrtkom od 15 do 20 sati, uz prethodni telefonski dogovor na broj 099 694 56 72 ili na mail student@hrabritelefon.hr.
Također možeš nazvati našu savjetodavnu liniju na broj 0800 – 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Linija je besplatna i anonimna, a naši volonteri će te rado saslušati. Oni ti mogu ponuditi i detaljnije informacije o pojedinim savjetovalištima. Postoji mogućnost i da nam se javiš preko chat-a na stranici www.hrabritelefon.hr svakim radnim danom od 15 do 18 sati.
Želim ti da ostaneš i dalje snažna i iskreno se nadam rješenju svih problema koji te trenutno opterećuju.
Tvoj Hrabri telefon
|
|
kokobolo
|
28.06.2011. 17:31
postovani imam 17 godina udata sam i imam sina od 1 godinu naime dok sam zivjela sa roditeljima moj otac je pio i nastavio tako da maltretira moju majku sve sam to gledala i pokusala sam to zaustavit ali bez uspjeha i tako je se nastavilo i sad kada sam udata isto se desava sa mojim ocem i dalje je maltretira i tako ali u zadnje sam i ja vrijeme posla se povlacit u sebe i zanemarivat svoju porodicu i moj muz je u zadnje vrijeme agresivan istukao me je cak 4 puta jednom kada sam bila trudna i sada jos 3 puta naj gore od svega toga je sto je to sve moj sin gledao znaci zlostavljana sam sa strane oca i sada muza rastajala sma se 3 puta zadni put sam bila u centru za socijalni rad gdje bih se obratila za pomoc nakon cega su pozvali mg muza koj je izazavao sve neke bljuvotine kao moji roditelji nemaju sta jest kako moj otac tuce majku i tako ali kad sam ja rekla da i on tuce mene i moje djete centar nije pduzeo nista kada sam otisla drugi put da pitam ka kao samohrana majka dali imam ikakka prava rekli su mi da nemam cak ni ravo na djeci doplatak jer nisam sucki razvedena i onda sam se morala vratit muz da bih trpila njegova maltretiranja sada mene zanima kako mogu zaustavit svoje maltretiranje i maltretiranje svoje makke i sta da ja radim jer psihicki vise nisma u moguccnosti to trpiti hvala unaprijed
|
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
01.07.2011. 17:10
Draga djevojko,
za svaku je pohvalu što si uz sve probleme koje si opisala skupila hrabrosti i obratila se Hrabrom telefonu za pomoć. Zlostavljanje od strane osoba koje bi ti trebale biti podrška, nemoć da se izađe iz takve situacije te uz to odgovornost majčinstva, sve su to preveliki problemi za jednu 17godišnjakinju. Tvoje snalaženje u toj teškoj situaciji, traženje pomoći više puta i na više strana te uz to snažna briga za svoju majku i dijete, zaslužuju iskreno divljenje. Činiš se kao vrlo hrabra i snažna djevojka.
Važno je da se i dalje hrabro boriš za sebe i svoje dijete te da iskoristiš svu svoju snagu kako bi se maknula iz nasilne i opasne sredine u kojoj se nalaziš. Vjerujem da ti je sada, nakon svega što si prošla i svih razačarenja koja si doživjela od svojih bližnjih i od institucija, teško vjerovati da postoji izlaz iz ove situacije. Ipak, važno je da znaš da ne postoji baš nikakvo opravdanje za život u nasilju. Baš nitko, ni pod kakvim uvjetima, nema pravo na tebe dignuti ruku. I koliko god se nekada čini teško maknuti se od nasilja, uvijek postoji neka mogućnost, jer zaslužuješ siguran život bez nasilja. Hrabri telefon će ti u tome pomoći koliko god može.
Iz tvog posta vidljivo je da si se već obratila za pomoć Centru za socijalnu skrb, ali kako navodiš, bez uspjeha. Centar je dužan nakon saznanja da se u obitelji događa nasilje o tome obavijestiti policiju te informirati žrtvu o svim njenim pravima. Iz tvog posta nisam dobro shvatila jesi li djelatnicima u Centru za socijalnu skrb izričito navela da si zlostavljana I da trebaš pomoć? Jako je važno da informacije koje imaš i sva svoja iskustva u vezi nasilja podijeliti sa zaposlenicima centra za socijalnu skrb. Ono što još možeš učiniti jest prijaviti nasilje policiji, I to možeš učiniti telefonski ili direknim odlaskom u policijsku postaju. Nakon prijave, policija je dužna izaći na teren i obaviti razgovore sa žrtvom i nasilnikom te na temelju dobivenih informacija dalje postupati s nasilnikom. Pri tome je nažalost nemoguće jamčiti hoće li i koliko nasilnik biti zadržan u pritvoru te kako će točno kasnije sud postupiti, ali važno je da znaš da je policija dužna zaštititi tebe kao žrtvu te da od policije. Od centra za socijalnu skrb možeš tražiti pomoć oko smještaja u neko sklonište za žrtve obiteljskog nasilja. Takva skloništa nude žrtvama nasilja u obitelji i njihovoj djeci besplatan i siguran smještaj na tajnoj lokaciji te besplatnu psihosocijalnu pomoć što je tebi svakako važno pošto se nalaziš u teškoj emocionalnoj i financijskoj situaciji. U nastavku ću ti navesti više takvih skloništa u različitim dijelovima Hrvatske (ne znam u kojem gradu živiš) i njihove brojeve telefona. Preporučam ti da prije i osobno nazoveš neko od skloništa i na taj način dobiješ još informacija o smještaju.
Skloništa i njihovi brojevi su:
Zagreb
Autonomna ženska kuća - 0800 55 44 (svaki dan 11-17h)
Ženska pomoć sada - 01 4655 222
Dom Duga Zagreb - 0800 8898 (pon, sri, pet, 16:30-19)
Istra - Sigurna kuća Istra - 052 500 148 (radni dan 9-13, pon i pet 17-19)
Slavonski brod - Sigurna kuća - 031 449 726 (radni dan, 12-16)
Osijek - 031 215 199
Bjelovar "Iris" - 043 252 114
Varaždin - 042 234 050
Zadar "Duga" - 023 332 059
Vukovarsko-Srijemska županija - 032 414 910
Rijeka "U.z.o.r" - 0800 333 883 (0-24)
Za početak, možeš i samo nazvati neku od besplatnih savjetodavnih linija i pitati što god te još zanima, preporučam liniju Autonomne ženske kuće koje sam već spomenula (0800 55 44) ili savjetodavnu liniju Hrabrog telefona čiji je broj 0800 0800 i otvorena je svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Kroz razgovor preko telefona moći ćeš detaljnije opisati situaciju u kojoj se nalaziš te također dobiti više informacija od druga strane pa bi ti možda razgovor preko telefona bio korisniji od posta. Iskreno se nadam da ćeš iskoristiti neki od ovih savjeta i na taj nečin napraviti još jedan hrabri korak prema izlasku iz ove teške situacije u kojoj si sada. Naravno, sve ove informacije prenesi i majci jer si na jednak način i ona može pomoći. Pošto se nalazite u sličnoj situaciji, vas dvije možete biti podrška jedna drugoj i međusobno se ohrabrivati.
Kao mladu majku koja sigurno ima brojna pitanja o novoj ulozi u kojoj se našla šaljem ti i broj Savjetovališta za maloljetne trudnice i majke gdje možeš pitati sve što te zanima o majčinstvu. Broj je 01 2442 061 i dostupan je radnim danom od 12 do 14h.
Za kraj ti želim naglasiti da možeš biti jako ponosna na sebe jer si divna majka i kćer te dobra i hrabra osoba. Ti i tvoje dijete zaslužujete puno ljepši i sretniji život od ovakvog kakav je sada, život daleko od nasilja. Želim ti da iskoristiš svu tu ogromnu snagu koju kriješ u sebi, poduzmeš neki od predloženih koraka i kreneš u potragu za tim boljim životom. Težak je to zadatak za samo 17 godina, ali ti si već pokazala da možeš puno više od onog što se očekuje od tako mlade i nezaštićene osobe i zato ćeš uspjeti.
Ako imaš još bilo kakvih pitanja javi nam se, putem ovog foruma ili na besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Također, možeš nam se obratiti i putem chat-a svakim radnim danom od 15 do 18 sati.
Želim ti puno sreće u što bržem i što sretnijem razriješenju ove situacije!
Tvoj Hrabri telefon
|
|
kokobolo
|
02.07.2011. 13:00
postovani zivim u BIH u centru za socijalni rad sam opisala sve svoje probleme ali oni ama bas nisu nista poduzeli uvezi svega toga i kako da se rastanem od cega da hranim djete kad nemam nikaka prava ni za sta ni za djeci doplatak ni nista jer nisam sa njim sicki rastavljena a sto se tice moje majke prijavljivale smo oca ali nista ni to samo bi prinocijo jednu noc u pritvoru i opet nista ja sam sada na izmogu snage posla sam ici psihijatru na razgovore gdje mi je dosta bolje i gjdje mi pomazu ali kad me moja majka nazove i kaze da oca nema i da sva strepi dode mi da odem doma i ubijem ga ali ne vrijedi radi budala ici u zatvor ali taka sam da cu jednom stvarno da ga ubijem na smrt i gotvovo samo mi je zao mog djeta sto bi kasnije mu rekli tvoja majka ubica to nebih mogla dozvolitit nikada ali i ja strepim kada ce moj ludi otac da ubije moju majku ali i vas odgovor mi je puno pomogao
|
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
04.07.2011. 18:35
Poštovana,
izrazito mi je žao za čuti da u Centru za socijalnu skrb ništa ne poduzimaju po pitanju situacije u kojoj se nalazite. Obzirom da se nalazite u BiH, mi nažalost ne možemo ništa konkretno poduzeti. Međutim, možemo Vam dati kontaktne nekih udruga u BiH koji bi Vam možda mogli pomoći. Prvi kontakt je SOS telefon Udruženja žena BiH koji je na raspolaganju ne samo žrtvama nasilja nego i svakom građaninu kojem je potrebna informacija ili savjet na ovu temu, a broj im je 1265. Oni se nalaze na adresi Udruženje "Žena BiH", Trg Ivana Krndelja 3, 88104 Mostar; radno vrijeme ureda je: od ponedjeljka do petaka od 8:00 do 15:00. U njihovom sklopu se nalazi i 'Sigurna kuća', a o svemu malo više možete saznati ako nazovete njihov broj ili posjetite stranicu http://www.zenabih.ba/vijesti.php. Također, postoji i Centar za žene 'Breza', oni se nalaze na adresi Ul. Šehidska 14, 71370 Breza, a broj telefona im je +387 (0) 32 783 767.
Drago mi je za vidjeti da su Vam razgovori sa psihijatrom pomogli i ja bi Vas ohrabrila da i dalje nastavite ići jer će Vam zasigurno biti od velike pomoći i podrške jer ukoliko se Vi budete osjećali bolje, tada će se i Vaše dijete osjećati bolje. Smatram da su odlasci psihijatru korisni za oboje.
Kažete da Vam ponekad dođe da ubijete oca. Razumijem da ste ljuti, frustrirani i povrijeđeni te da Vam nije nimalo lako gledati oca zlostavljača kako i dalje radi po svome, a da nema sankcija. Međutim, vjerujem da ste i sami svjesni kako ubojstvo nije pravo rješenje. Malo razmislite o tome jer takvim činom ne samo da ćete sebi upropastiti život, već će i Vaše dijete izgubiti majku. Mislim da ste i previše ispaštali zbog stvari koje Vam je učinio otac i bilo bi mi žao da tim postupkom i dalje ispaštate. Mislim da postoje puno bolji načini kojima bi mogli zaštiti sebe, Vaše dijete i majku. Prvi, i to veliki korak, koji ste napravili je da ste potražili pomoć. Sada bi Vas ohrabrila, da se zajedno s majkom obratite Udruženju žena BiH na kontakt koji sam Vam dala iznad u tekstu. Vjerujem da bi Vas oni mogli savjetovati i pomoći Vam na neke konkretnije načine obzirom da se nalaze u istoj zemlji kao i Vi. Nadam se da će dati sve od sebe kako bi Vas, Vaše dijete i majku zaštitili na najbolji način od nezdrave okoline u kojoj se nalazite.
Nadam se da će Vam kontakti koje smo Vam dali biti od pomoći i da će rješavanje nimalo zahvalne situacije u kojoj se nalazite krenuti na bolje.
Srdačan pozdrav!
Vaš Hrabri telefon!
|
