HRABRI - forum za zaštitu djece


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 180 | Broj poruka: 672

Savjetodavna linija, za djecu

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Problem s roditeljima


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

trex1981

23.11.2008. 14:25

Imam 27 godina, invalid, nezaposlen. Imam samo završenu OŠ zbog zdravstvenog stanja koje je uslijedilo,
imam tumor na moždanom deblu, napravilo se što se napravilo uz veliki rizik. Bio sam 2-3 godine nepokretan u kolicima (To je bilo 1998 - Invaliditet 90%)). Sada sam polupokretan, uz to mi je lijeva strana oduzeta i desni kapak oka spušten zbog oštećenja živca tijekom operacije otklanjanja tumora. Moji primaju dječji doplatak koji je na oca, a moja invalidnina je na moju majku. Roditelji mi nemaju status skrbnika. Mjesečna primanja su dobra, ali je problem što meni roditelji meni oduzimaju neka prava. Otac radi, a mama je u mirovini. Mogu lagano hodati uz oprez jer mi ravnoteža nije dobra, pa su uvijek iza mojih leđa kad idem negdje po kući. Ja želim imati neka svoja primanja koja glase na MOJE IME. Jer ja ne dobivam ni džeparac od roditelja za svoje potrebe, nego kad mi nešto treba moram pitati, pa 10 ili 20 kn. Kada su moji roditelji tražili invalidninu bio sam maloljetan, pa nije moglo glasiti na moje ime.

Savjetodavna linija, za djecu

25.11.2008. 15:35

Poštovani,

hvala Vam što ste se obratili Hrabrom telefonu za pomoć. Žao mi je što ste prošli teške trenutke vezane uz Vaše zdravstveno stanje, ali mi je drago čuti da se ipak situacija na neki način poboljšala.
Iz Vašeg posta sam shvatila da Vi želite ostvariti neka svoja prava koja su Vam do sada dijelom oduzimali Vaši roditelji. Nažalost nemam dovoljno informacija koje bi Vam bile od pomoći pošto je Hrabri telefon udruga za zlostavljanu i zanemarenu djecu. No, mogu Vas uputiti na neku drugu adekvatnu adresu gdje ćete dobiti informacije koje trebate.
Ne znam da li ste do sada o Vašoj situaciji razgovarali sa svojim roditeljima? Ponekad jasne poruke i iskreni razgovor može puno pomoći. Možete reći roditeljima da niste sretni pošto Vaša primanja ne glase na Vaše ime te da mislite da u skladu s Vašim godinama imate pravo na Vaš vlastiti dohodak.
Konkretno o Vašim pravima bi ste se trebali raspitati u centru za socijalnu skrb prema mjestu Vašeg prebivališta. Ukoliko niste u mogućnosti zbog zdravstvenih pitanja otići osobno tamo, postoji broj telefona na koji možete nazvati (broj centra možete dobiti na informacijama 988 ili ako nazovete na našu besplatnu savjetodavnu liniju 0800-0800).
Također se možete informirati o svojim pravima i načinima ostvarivanja u Hrvatskoj udruzi tjelesnih invalida na broj 01 4812 004 ili putem e-maila savez@hsuti.hr.
Nadam se da će Vam ove informacije biti od koristi te da ćete ostvariti svoja prava.
Srdačan pozdrav
Hrabri telefon

ANITANG

28.02.2009. 16:30

Ovako imam problema i u psihičkoj sam depresiji ...Imam 25 godina.Nezaposlena sam i zivim kod roditelja koji imaju obadvoj njemačku mirovinu i financijski mi je dobro kod nji ali psihički ne.Sve mora biti kako tata kaze.Teske je naravi.On jako manipulirai ponizava mamu negdje priije ju je cak i tukao kao i menei sad se pravi da nije se nista dogodilo.Jako voli prigovarati,Mama mi je normalan zena .Stalno je u kuci ,pere,kuha,čisti...Imam dvije sestre u Rijeci .Znaju za sve to ali one gledaju sebe.On jako kontrolira mamu .To mi smeta jer se ponasa prema mami kao da je sluskinja,Mama je zalosna.Mene uvijek ceka kad dolazim kuci.Imam decka .Ne planiramo se jos zenit jer ja nemam posla.Prihvatili su a ali tata uvjetuje da dodje zivjeti u nas grad .Decko mi iz drugog grada.Jako mi uvjetuju.Ne pustaju me skoro nikud .Sa 25 godina stalno razmialjam kako je smrt jedino rjesenje.Sestre me ne zele prihvatit.Ali ja zelim svoju obitelj i da bude kako ja i moj decko kaze a ne kako oni.Mamam se stalno zamara drugima(Tko je rekao,što je rekao)Tata jako provocira i on je uvijek u pravu.Molim vas pomozite mi.

Savjetodavna linija, za djecu

02.03.2009. 18:35

Poštovana,

hvala Vam što ste se obratili za pomoć na forum Hrabrog telefona. Vidim da Vam je teško zbog obiteljske situacije i da trebate neko rješenje kako biste se bolje osjećali.
Navodite da živite sa roditeljima i da Vam problem radi Vaš otac koji je manipulativan, ponižava Vašu majku, prije ju je i tukao. Vjerujem da je teško svjedočiti takvom ponašanju od strane Vašeg oca. Zanima me koliko dugo takvo ponašanje traje? Kako se tata odnosio prema Vama kada ste bili dijete? Da li ste pokušali razgovarati sa mamom da poduzme neke korake kako bi takvo ponašanje prestalo?
Nažalost, koliko god vi htjeli pomoći majci da ne proživljava svakodnevno maltretiranje, svaka odrasla osoba ima odgovornost za svoj život i ona sama mora odlučiti da određeno ponašanje/odnos treba prestati. Jasno da ste vi poželjni kao podrška njoj, ali bez njene čvrste odluke za promjenu, ona neće biti moguća.
Roditelje nažalost ne možemo birati. Kažem na žalost, jer unatoč velikom broju onih divnih i podržavajućih roditelja, postoje i oni koji zloupotrebljavaju svoja roditeljska prava. Iz Vašeg posta vidim da Vaš tata upravo to i radi i to Vam i danas kada ste punoljetni predstavlja problem.
Zamijetila sam Vašu rečenicu kako razmišljate da je smrt jedino rješenje. Zaista vjerujem da Vam je obiteljska situacija stresna i da trenutno ne znate na koji način izići iz svega toga, ali smrt nije pravilno rješenje, tj. nije rješenje uopće. Mlada ste osoba, prilike tek dolaze pred Vas, sigurno nećete živjeti zajedno sa svojim roditeljima zauvijek. Ukoliko osjetite da Vam se takve misli ponovno javljaju obavezno razgovarajte sa nekim o tome u koga imate povjerenja. Kažete da imate dečka, možete li se njemu povjeriti i razgovarati sa njim kada Vam bude teško? Ukoliko su takve misli učestale, važno je da potražite pomoć stručnjaka mentalnog zdravlja-psihologa/psihijatra. Svatko od nas može doći u životnu situaciju koja je jako stresna i koja nas tjera da razmišljamo o najgorim solucijama. Ukoliko se to dogodi, potrebna nam je pomoć prvenstveno stručne osobe kako bi dobili savjete na koji način nositi se sa stresom te pomoći sebi da iziđemo iz te situacije.Čak i uz podršku cijele obitelji ponekad je teško suočiti se sa problemom, a kako li je tek teško učiniti to bez takve podrške.
Ono na što bih Vam htjela skrenuti pozornost jest manipulacija od strane Vašeg oca da ostanete u njegovoj blizini i da radite ono što on želi. Kažete da Vam otac uvjetuje puno toga. Zanima me što bi se dogodilo kada bi se Vi oglušili na ta uvjetovanja?
Bilo bi dobro za početak da razmislite o tome što Vi želite. Želite li zaista ostati u gradu gdje žive Vaši roditelji? Oni jesu Vaši roditelji, ali Vi kao punoljetna osoba već 7 godina imate pravo odlučiti samostalno što ćete raditi, gdje ćete se vjenčati i gdje ćete živjeti.
Što mislite o tome da razgovarate sa dečkom o Vašim zajedničkim ciljevima te da te ciljeve zajedno predočite Vašim roditeljima?
Bitno je da znate što želite i da se odlučite boriti za to. Svaka odrasla osoba ima odgovornost da živi vlastiti život, tako i vi. Naravno da je uvijek ljepše ukoliko imamo podršku roditelja za naše postupke, no ukoliko su njihove želje u suprotnosti sa našima i njihovo ponašanje nama na štetu, moramo samostalno donijeti odluku što je dobro za nas.
Ukoliko trebate razgovor i podršku možete se obratiti na telefon Centra za psihološku pomoć „Tesa“ na broj telefona 01/48 28 888. Telefon je otvoren svakim radnim danom od 10-22h.
Što se tiče Vaše majke, ukoliko želi više znati o svojim pravima, ukoliko želi stati na kraj ili ublažiti takvo ponašanje supruga, može se obratiti na broj telefona udruge B.a.B.e. 0800 200 144 (svakog utorka i četvrtka od 17-19h te srijedom od 10-12h Vaša majka može dobiti pravni savjet). Sa savjetodavnu pomoć i podršku može se obratiti na telefon Autonomne ženske kuće 0800 55 44, radnim danom od 11-17h.
Želim Vam sreću!
Hrabri telefon

axxxaaa

19.01.2010. 23:15

Imam problema s roditeljima.. imam 19 godina i zavrsio sam srednju skolu, sad sam trenutno bez posla, prijavio sam se za policajca i ostalo mi je jos samo malo da ga dobijem , lijecniki pregled kojeg se ne bojim da necu proc...ali moji roditelji me stalno forsiraju da trazim neki drugi poso, iako vec znaju da mi je ovaj policijski jako vazan, i da ga jako zelim...onda je problem s mojim prijateljima koji dolaze kod mene na druzenje, mama nas uvjek prekida i ulijece u kucu s vikanjem, zasto neradim ono sto mi je rekla, nalazi besmislene poslove samo da nas prekine...ako odem od kuce to uglavnom zavrsava da me svake 2 minute zove na mobitel da dodem kuci, iako nema razloga za to...mama mi prigovara za svaku kunu koju ju trazim, znam da nam je novcana situacija losa i moje potrebe su oko 50kn mjesecno koje od njih trazim, uglavnom se sam snalazim za ostatak, preko ljeta sam uglavnom radio, ali sad mi je to problem jer nemogu nac posao...sad bi uskoro trebao ic na taj lijecniki pregled i ja sam uvjeren da cu ga proc i dobiti posao ali oni nisu i uporno me tjeraju u drugom smjeru, jednostavno imamo drukcija misljenje o svemu, tata to razumije ali mama nikako...molim vas savjet

Savjetodavna linija, za djecu

27.01.2010. 17:20

Dragi axaaa,

zahvaljujem ti što si se obratio Hrabrom telefonu za pomoć.
Vidim da se nalaziš u situaciji koja nije strana mnogim tinejdžerima i mladim ljudima, što ne znači da ona nije teška i stresna, i to za obje sukobljene strane – i djecu i roditelje. Sukob generacija je često neizbježan.
Drago mi je da radiš na ostvarenju svog cilja unatoč nepodržavajućoj okolini. Tvoja ambicioznost i snažna želja za zaposlenjem u struci koja te zanima je za svaku pohvalu, kao i činjenica da si u svojim godinama već sam zarađivao i što razumiješ da financijska situacija nije blistava.

Što se tiče odnosa s mamom, ne znam je li odnos koji opisuješ između vas oduvijek takav, ili postoji neki događaj, tj. razlog zbog kojeg se majka počela ponašati na ovakav način prema tebi. Roditelji se ponekad ne mogu pomiriti s činjenicom da je njihovo dijete odraslo i da ima pravo na vlastite izbore. To ne rade iz zlobe, već upravo suprotno, oni djeci žele samo najbolje. Ne znam da li ti je to možda palo na pamet, ali posao policajca zna zaista biti opasno zanimanje. Da li si razmišljao o tome da je tvoja majka uplašena sa činjenicom što ćeš svaki dan biti u životnoj opasnosti? Bez obzira koliko godina imao, roditelj će uvijek biti roditelj, što znači da će tvoja majka uvijek htjeti da si ti zdrav i siguran.

Ako dosad nisi, preporučujem Ti da otvoreno razgovaraš s majkom o njenom ponašanju i pritisku koji ti stvara. Mami probaj iskreno reći što Te muči i koliko bi Ti značila njena podrška na putu da postaneš policajac. Pitaj ju za njene strahove i osjećaje te joj reci da ćeš se truditi u svakom trenu biti vrlo oprezan te da ćeš joj se javljati na mobitel,posebno u početku rada. Korisno je suzdržati se od optužbi kad želimo s nekim konstruktivno razgovarati, a evo i još par zgodnih smjernica za vođenje što uspješnijeg razgovora i postizanja svog cilja: nikad ne treba osuđivati osobu kao takvu, već njeno ponašanje (jer se ponašanje može promijeniti), i uvijek je važno spomenuti kako se Ti osjećaš zbog toga što Ti osoba čini. Primjerice, umjesto „Grozna si prema meni, mrzim te“, puno je bolje reći: „Ne sviđa mi se kad vičeš na mene pred prijateljima. Tada se osjećam vrlo loše“. Takve poruke će, vjerujem, doprijeti do mame i možda nešto krene nabolje u vašem odnosu.

Također, neke od maminih izljeva ljutnje možda možeš i spriječiti; npr. prije nego što će ti doći prijatelji, upitaj ju možeš li joj kako pomoći, koji su svi Tvoji zadaci za taj dan i to obavi na vrijeme. Vjerujem da će mama tada biti zadovoljna i neće imati čemu prigovarati i nalaziti nove poslove.

Spominješ da tata pokazuje razumijevanje za tebe. Ako mama ipak ne bude pozitivno reagirala na vaš razgovor, možeš se povjeriti tati. On onda može razgovarati s njom i približiti joj neke stvari. Važno je da nađeš neku osobu kojoj se možeš povjeravati i od koje dobivaš podršku. . To može biti tata, netko od rođaka, prijatelj, djevojka… Bilo tko u kog imaš povjerenja, a nadam se da će i mama postati jedna od takvih osoba za tebe.

Jednoga dana, kada postigneš svoje zvanje i zaposliš se, vjerujem da ćeš otići od roditelja i započeti samostalan život, no znam da je važno ovo zajedničko vrijeme pred vama učiniti što ljepšim i podnošljivijim za sve.

Ako imaš još kakvih pitanja, možeš se javiti i na besplatnu liniju Hrabrog telefona svaki radni dan od 9 do 18 sati (0800-0800), ili nastaviti pisati na Forumu.

Želim Ti sreću na liječničkom pregledu!

Srdačan pozdrav,
Tvoj Hrabri telefon

tealC

27.06.2010. 21:40

hej, imam 18 god još malo pa 19. imam problema sa mamom... uopće me ne poštuje, nezanimaju ju moje želje i potrebe. idem u srednju još sad završio 3 razred prolazim sa 4 no mami ništa neodgovara. nikamo me nepušta pa ćak ni s prijateljima u gra a kamoli subotom van. a kada m pusti 1 na 3-4 mjeseca bezobzira na moje ponašanje koje je korektno, neradim gluposti nepijem i ne drogiram se njoj neodgovara... dođem doma kako smo se dogovorili i sve ej dobro do jutra. u jutro poćinje onda svađa... da kako sam si ja to zamislo da bi samo izlazio...( jednom na 3-4 mjeseca) oćuh ponekad stane na moju stranu ali zamolio sam ga ta to ne ćini jer se onda mama i s njim posvađa. ponaša se prema meni kao prema djetetu od 10 godina što god želim napraviti i ocuhu pomoći nije dobro stalno se onda dere da kako ništa ne mislimo da smo glupi i budale da mi se moglo nešto dogoditi, a htio sam pomoći oćuhu cjepati drva jer se on preko dana dosta naradi pa da nemora onda i doma poslje posla raditi a ja u kući sjediti mu ja želim pomoči... sad je vrijeme maturalca i mama mi obećala ako neću na popravni da idem na maturalac... ja sam sve uvjete ispunio škola dobro prošla i sve bilo za 5 no sada došao maturalac i naravno bez mene... imamo mjesećna primanja od oko 8-9000 kuna i u novcima nije problem. jednostavno nitko nerazumije zašto ja nesmijem ići. kada mi je rekla da nejdem bio sam šokiran, 2 godine stalno mi je obeećavala da ću ići i nakraju ne. zna da mi je maturalac bio najvažniji jer nikamo nesmijem ovako ići i maturalac sam želio više od svega. kad god trebam novce za kavu, bilježnicu ili bilo što drugo se dere na mene da kako stalno žicam. htio sam ići u školi pitati psihologa za savjet al nisam skupio hrabrosti. pa bi vas molio da mi vi nekako pomognete. stvarno sam dobar neradim gluposti, uvjek pomažem al kada meni nešto treba onda neda ništa.

Savjetodavna linija, za djecu

30.06.2010. 14:45

Pozdrav,
Prije svega hvala ti što si nam se obratio za savjet. Prema ovim informacijama koje si nam napisao vidim da si razočaran i da su ti ponekad teške ove situacije s mamom iz kojih osjećaš da te ne poštuje i da ne razumije tvoje želje i potrebe.
Ponekad je teško razumjeti zašto se neki odrasli tako ponašaju prema djeci. Često su oni sami u problemima i mogu biti uznemireni zbog novca ili posla ili su se tako i prema njima ponašali u djetinjstvu i naprosto se ne znaju drugačije ponašati. Moguće je da je tvoja mama pod velikim stresom i da se teško nosi sa svakodnevnim problemima, te da puno brine oko tebe ali to pokazuje na krivi način. Ti svi razlozi nisu opravdanje da netko ne poštuje tvoje potrebe.
Pohvalno je što želiš pomoći u kući i što si htio pomoći očuhu, ali iz ovog što si napisao , prema reakciji tvoje mame-koja nija bila u redu baš zbog toga što te vrijeđala, mogu pretpostaviti da je osjećala strah da ti se nešto ne dogodi. Pretpostavljam da je ista situacija i u slučaju sa izlascima a možda i sa maturalcem(osim, ako ipak nisu financije u pitanju). Naravno, to nije opravdanje da se tako ponaša prema tebi, pogotovo ako ste dogovorili uvjete koje si ti ispunio.
Mislim da bi bilo dobro da porazgovaraš jedan dan sa mamom na samo. Da joj kažeš ove stvari koje si nama napisao. Pokušaj joj objasniti da si svaki puta kada bi izašao van ili kada ste se dogovorili oko nečega, ispunio obećanje, a ona nije. Vjerojatno tako postupa iz vlastite nesigurnosti i brige.
Što se tiče novaca za kavu i ostalih tvojih potreba, možda bi bilo dobro da se sa njom dogovoriš da preko ljeta nešto radiš kako bi si zaradio nešto novaca za đeparac, pa tako ne bi morao nju pitati za novce. Možda ona zna nekoga kod koga bi mogao raditi.
Zanima me što je sa tvojim tatom? Ima li on kakva saznanja za ove probleme sa mamom koje imaš? Isto tako, postoji li neka odrasla odgovorna osoba u obitelji u koju imaš povjerenja da razgovara sa tvojom mamom o tome? Zaista vjerujem da ti tvoja mama želi najbolje, ali kao što sam ti gore već navela, često roditelji iz straha za dijete postupaju previše zaštitnički.
Svakako razmisli o ovim prijedlozima i u koliko imaš bilo kakva dodatna pitanja ili ne znaš s kim bi razgovarao, možeš nas nazvati na našu savjetodavnu liniju (0800-0800), svakim radnim danom 9-18h. Linija je besplatna i anonimna.
Sretno!
Tvoj
Hrabri telefon

odbačena123

27.07.2011. 18:10

imam 19 godina i imam veliki problem, tata mi je umro prije 10 godina i tada su nastali problemi, ostala sam živjeti sa mamom i sestrom, sestra studira u rijeci a ja idem u srednju školu u zagreb! svaki puta kad se radi o financijskom problemu mama mene krivi za to, kao da sestra nepostoji, kad se posvađamo mama i ja sestra uvijek kaže mami šta se snjom uopće obračunavaš kad nije ni srednju završila, to me jako povrijedi! nisam ja ništa drugačija od sestre koja je od mene starija 4 godine, ali mama uvijek sestru posluša i snjom stalno priča dok samnom ono bezveze! neznam uopće što da više radim! osjećam se zapuštenom odbačenom...hvala...

Savjetodavna linija, za djecu

02.08.2011. 21:55

Bok!
Najprije ti se moram zahvaliti što si se, sa svojim problemom, obratila Hrabrom telefonu.
Voljela bi ti reći kako mi je žao što si rano izgubila oca te se morala tako mlada suočiti s velikim gubitkom u svom životu. Iz tvoje priče osjećam da si jako tužna zbog smrti oca i da te jako opterećuje i rastužuje odnos majke i sestre prema tebi.
Žao mi je što čujem da te majka krivi za financijske probleme jer smatram da nije u redu da roditelji okrivljuju svoju djecu ni zbog čega, a ponajviše zbog financijskih razloga za koje djeca nikako ne mogu biti kriva jer je na roditelju da djeci osigura život kakav može. Vidim da te takvo ponašanje sestre i majke jako vrijeđa, ali znaj da ti za to nisi kriva. Iako se prema tebi tako ponašaju vjerujem da te majka i sestra isto tako vole. Uostalom, uskoro ćeš i ti završiti školu, tako da ćeš i sama moći preuzeti odgovornost za vlastiti život.
Ne znam koliko se često događa da se tako ponašaju prema tebi. Razgovaraš li s njima ikada? Jesi li im ikada rekla kako se osjećaš kad se tako ponašaju prema tebi? Naime, mislim da je jako bitno da iskreno razgovaraš s njima o tome kako se osjećaš i da pri tome ideš samo iz 'ja pozicije' jer smatram da će se tako spriječiti njihov osjećaj izloženosti i napada. 'Ja pozicija' podrazumijeva da govoriš iz svog iskustva, odnosno kako se osjećaš, da kažeš što ti je potrebno, što bi htjela da se promijeni u vašem odnosu i slično (npr. 'Meni je teško i loše se osjećam te me vrijeđa kada vidim kako se odnosite prema meni'). Uostalom, možeš otići kod neke stručne osobe, kao što je pedagog u školi i s njim popričati o svemu. Također, mislim da ti može pomoći i razgovor s prijateljicom ili s nekom drugom odraslom osobom u koju imaš povjerenja. Bitno je da kad ti je teško razgovaraš s nekim da ti bude lakše jer vidim da se nalaziš u jednoj teškoj situaciji i zbog toga se nadam da imaš nekoga s kime možeš popričati i kome vjeruješ. Mislim da će ti to pomoći bar malo da se bolje osjećaš u toj situaciji jer će ti oni pružiti podršku.
Vjerujem da je svima vama smrt oca bila veliko traumatsko iskustvo nakon čega osobe reagiraju na određeni način. Možda je ponašanje tvoje majke i sestre zaista posljedica smrti oca, ali ako je onda smatram da to predugo traje. Ne znam kakav je odnos tvoje majke i sestre prema tebi bio prije, ali pokušaj se sjetiti i vidjeti je li bio drugačiji i je li njihovo ponašanje uopće posljedica smrti oca. Isto tako, jedna od opcija je da posjetite obiteljsko savjetovalište kako bi se vidjelo u čemu je točno problem, odnosno što dovodi do takvog ponašanja majke i sestre prema tebi. Obzirom da ne znam otkuda si, ne mogu ti dati trenutno adrese nekih savjetovališta, ali svakako bi bilo dobro da se raspitaš i potražiš možda i stručnu pomoć. Ako želiš, možeš nam se javiti opet pa ćemo ti mi preporučiti neko.

Također, uvijek se možeš javiti na chat svaki radni dan od 15-18 sati na www.hrabritelefon.hr ili nazvati besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona svaki radni dan od 9-20 sati gdje će te volonteri rado poslušati.
Isto tako, mislim da bi bilo dobro i da malo razmisliš o tome što ti u cijeloj tvojoj situaciji pomaže da se bolje osjećaš te da to i dalje prakticiraš. Želim ti sreću u rješavanju problema i općenito u životu. Ako osjetiš potrebu za podrškom stojimo ti na raspolaganju.
Srdačan pozdrav,
Tvoj Hrabri telefon

mare8664

25.05.2016. 21:00

Pozdrav! Vidim da već dugoo ovdje nitko nije pisao, pa sad ne znam da li će ovo što ću napisati biti uzalud :/ Pa da krenem.. Imam 21 godinu, nezaposlena sam, i naravno, živim sa roditeljima. Imam dečka sa kojim sam u vezi godinu i pol. Moj problem je što me roditelji ne puštaju nikud izvan mog grada. Prošle godine kada smo dečko i ja htjeli ići na more, jedva su me pustili, i to ne bi da nisu išli i njegovi roditelji. Htjela sam ići još par puta negdje, a tatin odgovor je bio: Možeš ići tamo gdje ćeš se vratiti isti dan. Ubija me u pojam njihova rečenica " Dok si pod našim krovom bit će kako ti mi kažemo!" Pa zar je jedino riješenje da bi ja uistinu bila sretna i mogla ići gdje želim da odem od njih? Kod dečka mi ne daju prespavati, sve cure koje kod dečka spavaju su za nih k****. Totalne su konzerve, da tako moram reći. Imam osjećaj da misle samo na sebe, a na svoje vlastito dijete niti malo. Duša me boli, srce, što su takvi. sad Ne znam šta da radim više!!

Savjetodavna linija, za djecu

31.05.2016. 16:35

Draga mare8664,

hvala ti što si se odlučila podijeliti svoju priču s nama. Iz onoga što čitam, čini mi se da si vrlo nezadovoljna načinom na koji se roditelji odnose prema tebi. Opisuješ da su vrlo kontrolirajući, da imaju stavove koji su različiti od tvojih i da ne poštuju tvoje želje i potrebe. Žao mi je to čuti. U dobi u kojoj si ti sad, neovisnost je vrlo važna i istaknuta potreba koju većina mladih osoba nastoji ispuniti. Na tom putu roditelji se često znaju naći kao prepreka jer im zna biti teško prihvatiti da njihovo dijete odrasta i odvaja se od njih. Svakako bih te voljela potaknuti da razgovaraš s njima o tome što želiš i kako se osjećaš. Čini mi se da je važno da čuju i tvoje osjećaje i želje pa tako i počnu polako prihvaćati da odrastaš. S druge strane, moguće je da ni nakon toga neće biti promjena u njihovom odnosu prema tebi. Stoga je i na tebi da izabereš kakav odnos bi htjela imati s njima – onaj u kojemu će možda postojati konflikti jer si ti odlučila postupiti drugačije od onoga što oni žele ili onaj u kojem ćeš se ponašati kako bi htjeli, a biti nezadovoljna. Možda postoji i treća opcija, koja je nešto između. U svakom slučaju, želim da znaš da i ti imaš pravo izraziti svoje mišljenje i osjećaje.

S obzirom na to da je Hrabri telefon namijenjen djeci do 18 godina i njihovim roditeljima, voljela bih te uputiti na još jedno mjesto na kojem možeš dobiti podršku. To je Psihološki centar Tesa koji ima i savjetovalište za mlade, a nude i telefonsko savjetovanje od ponedjeljka do petka od 10 do 22 sata na broju 01 48 28 888 te na e-mailu psiho.pomoc@tesa.hr.

Koliko god je odrastanje težak proces, sigurna sam da postoje načini da ostvariš ono što želiš. Želim ti puno sreće i uspjeha na tom putu!

Puno pozdrava,
tvoj Hrabri telefon

Mel2000

12.05.2018. 22:25

Pozdrav.Dugo sam razmisljala da li da se obratim za savjet,misleci da nisam u tako losoj situaciji da bi mi pomoc ili savjet bili potrebni.No uza sve sto mi se dogada,odlucila sam da je to najbolje rjesenje.Naime,idem u srednju skolu,zivim sa roditeljima koji su uistinu dobri roditelji koji bi dali i ucinili sve za mene sto uistinu cijenim i postujem.No s druge strane na neki me nacin i pomalo zlostavljaju.Najstarije sam dijete i od mene se ocekuje da radim sve tj.da i ucim dobro i pomazem u kucanskim poslovima...Na prvu to ne zvuci tako strasno,ali zapravo iza toga se krije mnogo toga.Za sve lose sto se dogodi u kuci,za sve sto je netko drugi od ukucana prouzrokovao i ucinio krive mene,kada ja primjerice ne stignem obaviti neku svoju duznost(pospremanje kreveta,svoje sobe i sl.)obruse se na mene i usporeduju me s drugim djevojkama, ako kazem da nesto nisam stigla uciniti vezano uz kucanske poslove jer sam ucila govore mi kako mi je ucenje stalno izlika,da sam lijena,beskorisna...a u isto vrijeme ocekuju od mene dobre ocjene.Tijekom svakog njihovog odlaska iz kuce,zahtijevaju da kuca bude cista kada se vrate,a zna se dogoditi da vise puta dnevno izbivaju iz kuce,sto znaci da je par puta dnevno moja obveza pocistiti kucu bez prava na ikakvu ispriku.Mozda ne zvuci kao nesto strasno,ali to me uzasno smeta,pogotovo uz cinjenicu da imam godinu dana mladu sestru od koje ne zahtijevaju isto sto i od mene.Mislim da to ne zasluzujem jer sam vrijedna,dobra sam ucenica,ne izlazim cesto,ne pijem,ne pusim,pa me zbog toga uistinu boli kad me usporeduju s drugim curama iz moga razreda govoreci da one rade mnogo vise nego ja,da su vrijednije da bolje uce...Da napomenem,kao i napocetku,da su stvarno dobri roditelji,sve bi dali za mene nikada me u zivotu fizicki nisu zlostavljali,ali imaju samo tu jednu manu koja lose utjece na mene.Trebam hitan savjet u vezi toga i opomena ako sam umislila da je to zlostavljanje,jer ponekad to i pomislim,mozda sve krivo shvacam i krivo vidim
Hvala.

Savjetodavna linija, za djecu

16.05.2018. 19:00

Draga djevojko,
hvala ti što si se obratila Hrabrom telefonu i poklonila nam svoje povjerenje. Velik je korak odlučiti se obratiti nekome za pomoć, pogotovo u situaciji kada nismo sigurni koja su naša prava i mogućnosti, pa te želim pohvaliti što si učinila taj korak za svoju dobrobit. To je vrlo hrabro i zrelo od tebe!
U svom si upitu napisala da smatraš da roditelji puno očekuju od tebe. Ako sam te dobro shvatila, očekuju da je kuća čista kada dođu, a dužnost čišćenja onda „padne“ na tebe. Također si napisala da ti, ako ne počistiš, nekada govore da si lijena i beskorisna. Pitam se čitajući ovo što sve spada u tvoje dužnosti i koliko ti slobodnog vremena onda ostaje. Zanima me i imaš li vremena raditi za školu i opustiti se kad završiš sa svim obavezama. Žao mi je što čujem da te ovo rastužuje i da si pod stresom. Po ovome što kažeš vidim da si savjesna i odgovorna djevojka i drago mi je da u ostalim aspektima svog života to pokazuješ – kako u ocjenama, tako i u zdravim životnim navikama. Iako je uobičajeno da djeca pomažu roditeljima u kućanskim poslovima, nije dobro da im to previše opterećuje život. Svaka osoba ima pravo na nešto vremena za sebe i vremena da uskladi ostale obaveze. Dogovor oko kućanskih poslova je stvar dogovora u obitelji. U nekim obiteljima sve rade roditelji, dok u nekima djeca sudjeluju na način koji je primjeren njihovoj dobi. Što se tiče samih kućanskih poslova, to samo po sebi nije zlostavljanje dok ne počne utjecati na tebe i sprječavati te da vodiš uobičajen i primjeren život za svoju dob. Međutim, u svakom slučaju mi je drago da si nam se odlučila obratiti i pitati za savjet. Spomenula si da imaš godinu dana mlađu sestru od koje roditelji nemaju slična očekivanja. Pitam se što ti misliš koji je razlog za to i jesi li pokušala s roditeljima o tome razgovarati. Ako se prepoznaješ u ovom opisu – nemaš vremena za školu niti se stigneš zabaviti, i poslovi koje ti daju su preteški za tvoju dob i mogućnosti, onda bih voljela da potražiš pomoć nekog u svojoj okolini ili da nam se opet obratiš i da nam ispričaš što se točno događa kako bismo mogli zajedno poduzeti daljnje korake. Svako dijete zaslužuje vrijeme za sebe i mogućnost da vodi primjeren život te se posveti školi i drugim obavezama. Zabrinulo me to što čujem da ti roditelji govore da si lijena i beskorisna ako ne obaviš svoje dužnosti. Vrijeđanje i omalovažavanje spada u emocionalno zlostavljanje i nije primjeren način da ti roditelji daju do znanja da su nezadovoljni. Voljela bih da znaš da nijedno dijete ne zaslužuje da ga se vrijeđa bez obzira na to obavlja li svoje obaveze ili ne. Nisi spomenula razgovaraju li s tobom i inače na taj način, što bi mi bilo korisno znati. Pitam se znaju li tvoji roditelji kako se osjećaš i jesi li im to pokušala reći. Ako sam te dobro shvatila, kažeš da ti je odnos s njima inače dobar, pa me zanima bi li bilo moguće s njima popričaš o tome da te povrjeđuje način na koji razgovaraju s tobom. Najbolje bi bilo pokrenuti taj razgovor dok ste i ti i tvoji roditelji smireni i po mogućnosti dobre volje. Opisat ću ti jedan način na koji možeš s njima popričati koji se zove asertivna komunikacija. Riječ je o načinu izražavanja koji se provodi u četiri dijela: prvo, spomenemo konkretno ponašanje/ponašanja (npr. „Mama, kad mi govoriš da sam...“) zatim navedemo svoje osjećaje („...osjećam se tužno i povrijeđeno...“) i posljedice toga što se događa (npr. „pa mi to uništi cijeli dan i ne mogu ni o čemu drugom razmišljati“ ili „onda imam osjećaj da ti nije stalo do mene“) te predložimo osobi neku promjenu ili kompromis („pa bih radije da pokušaš sa mnom smireno pričati“). To je način na koji možeš pokušati promijeniti komunikaciju svojih roditelja. Postoji šansa da te oni ne saslušaju i željela bih da znaš da ti nisi za to kriva. Kako smo sami odgovorni za poruke koje šaljemo drugima, tako su i drugi odgovorni za to da ih prime i saslušaju. Ako te roditelji ne saslušaju, možda bi bilo dobro da se obratiš nekoj drugoj odrasloj osobi u svojoj okolini i ispričaš joj što te brine. Pokušaj se sjetiti neke odrasle osobe kojoj vjeruješ – člana obitelji, nekog u školi i slično. S tom osobom možeš napraviti plan kako pristupiti tvojim roditeljima i dati im do znanja da to što rade nije u redu. Ako niti to ne pokaže rezultate, postoje daljnji koraci koje možeš poduzeti ako bude potrebno, poput kontaktiranja Centra za socijalnu skrb. Centar može poduzeti mjere nadzora i praćenja roditeljske skrbi ako djelatnici zaključe da je to potrebno. Ako misliš da bi se tvoji roditelji složili, također možete otići i na savjetovanje u neki od Obiteljskih centara i sličnih institucija koje se nude u tvom okruženju, koje bi vam mogle pomoći da popričate o tome što vam smeta i nađete neko primjereno rješenje. Također, možeš se obratiti ponovno Hrabrom telefonu na e-mail adresu savjet@hrabritelefon.hr, na savjetodavnu liniju za djecu na telefonski broj 116 111 svakim radnim danom od 9 do 20 sati ili na chat svakim radnim danom od 17 do 20 sati. Rado ćemo te saslušati i voljeli bismo znati kako se situacija razvija, pa se nemoj ustručavati javiti ponovno ako želiš.
Za kraj, želim te još jednom pohvaliti što si poduzela ovaj korak da se pobrineš za sebe. Spomenula si da trebaš opomenu ako si u krivu oko toga je li to zlostavljanje, ali smatram da je zrelo i odgovorno što si odlučila provjeriti svoja prava i potražiti savjet, bez obzira na to kakav odgovor dobila. Ako te nešto smeta i rastužuje, uvijek imaš pravo povjeriti nekome što se događa i pobrinuti se za sebe (čak i u situacijama kad trebaš i sama nešto promijeniti u svojem ponašanju). Želim ti sreću u rješavanju ove situacije i vjerujem da će odgovorna djevojka poput tebe nastaviti činiti najbolje za sebe i svoju dobrobit.
Puno pozdrava šalje ti,
tvoj Hrabri telefon.