03.01.2008. 16:20

Draga Barbara,

Drago mi je što si se obratila Hrabrom telefonu za pomoć. Rastužio me je tvoj e-mail i zbilja vjerujem da ti nije lako doživljavati i slušati takve uvrede od strane svog oca.
Roditelji ponekad pretjeruju u očekivanjima od svoje djece. Vjerujem da je u tvojoj situaciji to još potencirano tatinom ambicioznošću te njegovim neispunjenim snovima. Ponekad se dogodi da roditelji onda te svoje neispunjene snove prenose na svoju djecu te uspjehe i neuspjehe djece doživljavaju preburno i preosobno. Naravno da tada osjećaš kao da ti je „slomljeno srce“. Kažeš da ti pada na pamet da si oduzmeš život... Vjerujem da ti je teško i da proživljavaš teške trenutke. Od roditelja očekujemo podršku i ljubav, a nikako uvrede poput „kurvo“ i „gaduro“. Ali oduzimanje života i fizičko ozljeđivanje sebe samog nije dobro rješenje.
Vjerujem da je teže gradivo u srednjoj školi i da nije lako prolaziti sa peticom. Postoje predmeti koje ćeš lakše savladavati a neke malo teže, naravno. Bitno je da se trudiš dati maksimum od sebe.
U tvom e-mailu nisam nigdje vidjela da spominješ mamu. Da li i mama živi sa vama? Voljela bih više znati o njenom ponašanju i stavu u vezi tatinih dugogodišnjih reakcija na tvoj školski uspjeh. Mama je dužna zaštititi te od takvih tatinih reakcija.
Imaš li braće ili sestara? Kako se tata ponaša prema njima?
Bilo bi u redu da razgovaraš sa nekom odraslom i odgovornom osobom o svojim iskustvima s tatom. Možda u školi sa nekim? Psiholog, pedagog, razrednik... Mislim da bi bilo dobro da razgovaraš sa psihologom o svojim osjećajima i razmišljanjima! Možeš se obratiti i nekome u obitelji, susjedi, roditeljima od prijateljice... Vrlo je bitno da to ne zadržavaš samo za sebe već da potražiš pomoć. To što si mi navela zbilja jest psihičko zlostavljanje i potrebno ga je zaustaviti. Tvoj tata mora promijeniti svoje ponašanje prema tebi, a za to mu je potrebna pomoć psihologa. Pretpostavljam da on neće htjeti svojevoljno otići kod psihologa, ali ako se obavijesti socijalna služba o tome, oni će ga prisiliti. Možeš nazvati našu savjetodavnu liniju na broj 0800-0800 te ostaviti nam potrebne podatke da mi obavijestimo Centar za socijalnu skrb. Prijava može biti poslana anonimno, tako da tvoj tata ne zna da si ga prijavila. . Linija je otvorena radnim danom od 9-18 sati, besplatna je i anonimna.
Želim ti sreću!!!!
Tvoj
Hrabri telefon

27.11.2013. 20:25

Draga korisničkoime666,

hvala ti što si nam se javila i poklonila nam svoje povjerenje. Vjerujem da nije bilo lako ispisati ove retke svojih najintimnijih razmišljanja i osjećaja. Žao mi je što si se našla u ovakvoj životnoj situaciji. Kažeš da tvoj otac boluje od jednog psihičkog poremećaja gotovo cijeli tvoj život i da je čak jednom prilikom pokušao ubiti tvoju majku i sebe. To je zaista strašan događaj i ne mogu ni zamisliti kako je to proživjeti takvo iskustvo. Osim toga, čujem da je tvoje djetinjstvo prošlo u strahu od toga da nešto ne napraviš i tako pogoršaš očevo stanje. Vjerujem da je taj osjećaj vrlo iscrpljujući za svaku osobu, a posebno dijete koje ne može i ne mora razumjeti što odrasli čine, kako razmišljaju i kako se osjećaju. Kažeš i da te odmak od tvoje obitelji zbog fakultetskog školovanja doveo do toga da više ne osjećaš žaljenje, ljubav i suosjećanje prema ocu, ali i da se brineš da bi opet nešto mogao napraviti majci.

Voljela bih napisati da imam dojam da ovaj odgovor pišem jednoj zreloj mladoj djevojci koja je prvenstveno hrabra i samosvjesna. Iz svega što si nam napisala vidim i da ti je teško i da imaš grižnju savjesti. Prošla si kroz mnogo toga u svom mladom životu i to vrlo hrabro i ustrajno. Svakom djetetu je potrebna sigurnost i stabilnost dok odrasta, a čini mi se da ti je toga nedostajalo u tvojoj okolini. Roditelji su odgovorni za svoju djecu i njihovu dobrobit i zaštitu. To je velika i važna odgovornost, a neki roditelji je nažalost ne ispunjavaju. Djeca bi trebala rasti u bezuvjetnoj ljubavi, povjerenju i mogućnosti da budu u centru pozornosti svojih roditelja. Svako odstupanje od ovih značajki odrastanja može utjecati na djecu i ostaviti dugoročne posljedice, bez obzira što je uzrok tih odstupanja. Po ovome što si mi opisala, čini mi se da tvoj otac ima psihičke smetnje iz anksioznog spektra poremećaja (što može, ali i ne mora biti istina) i vjerujem da su ga njegovi psihički problemi u velikoj mjeri okupirali cijelo tvoje odrastanje. Sasvim mi je prirodno da zbog toga osjećaš ljutnju, bijes, gađenje, otpor, bespomoćnost i strah koje iščitavam iz tvojih redaka. Ti imaš pravo na sve te emocije. Vjerujem da je bilo teško odrastati u tim turbulentnim i nejasnim uvjetima, kao i da ti je teško sada kada pogledaš unazad. Ono što ipak vidim je da se ti hrabro i strpljivo nosiš sa svojim životom i preuzimaš ga u svoje ruke i čestitam ti na tome. Mislim da je velika stvar zagledati se u sebe, razmišljati o svojoj prošlosti i njenim utjecajima na sadašnjost i budućnost, brinuti za sebe, ali i za svoje roditelje.

Čini mi se da osjećaš krivnju zbog toga što sada imaš drugačiji pogled na tatino ponašanje nego što si ga imala prije i koje sada u tebi izaziva neugodne emocije. Vjerujem da se s jedne strane osjećaš kao da izdaješ svoje roditelje, ali važno mi je da ti kažem da ti nisi kriva zbog načina na koji se osjećaš. Situacije koje proživimo jednostavno ostavljaju traga na nama i izazivaju određene osjećaje. Prirodno je imati potrebu, posebice kao dijete, svoje roditelje „uzvisiti“, često i opravdati njihove postupke jer ipak su to naši roditelji koji bi nam u prvome redu trebali pružati samo ljubav i koji su nam uzori. Vjerujem da saznanje da stvari ipak nisu kakve su se činile može biti uznemirujuće za osobu bilo koje dobi, posebice kada se mišljenje koje smo imali godinama o ljudima koji su nam bliski počinje drastično mijenjati. Činjenica jest da psihički poremećaji nisu stvar izbora, jednako kao što čovjek ne bira da dobije dijabetes. Osobe koje proživljavaju takve psihičke teškoće generalno osjećaju određeni stupanj osobne patnje i u određenoj su mjeri onemogućeni u normalnom svakodnevnom funkcioniranju. Ne poznajem tvog oca i nemam dovoljno informacija o njegovim psihičkim teškoćama da bih mogla zaključivati o njegovim sposobnostima da bude roditelj. Svejedno bih ti voljela naglasiti da se imaš pravo osjećati kako se god osjećaš i da imaš pravo na to da ti tvoja sjećanja utječu na današnji život i poglede na tatu. Bez obzira na činjenicu da tvoj otac je ili nije mogao utjecati na svoje stanje, ti jesi proživjela teške i stresne situacije zbog njegovog stanja i sasvim je prirodno da ih ne možeš samo tako izbrisati i staviti sa strane. Preporuka kod proživljenih dugotrajnih i teških stresnih situacija može biti razgovor sa psihologom u cilju prorađivanja ovih iskustava i njihove integracije u životna iskustva osobe. Ovo nikako ne znači da si „luda“ ili da imaš neki psihički poremećaj, kako ljudi često misle kad se spomene psiholog. Psiholozi rade s osobama koje imaju različite teškoće u životu koje ponekad nisu u stanju sami uspješno razriješiti. Tu spadaju različite stvari, od treme od javnih nastupa do nošenja s teškim i neugodnim osjećajima zbog različitih događaja. Ako ti se ova ideja čini prikladnom, možeš mi napisati odakle dolaziš pa ti mogu potražiti neki oblik stručne pomoći u tvome ili obližnjemu gradu.
Pitala si me može li tvoj otac fizički napraviti nešto tvojoj majci s obzirom na veću količinu lijekova koje pije. Nažalost, na to pitanje nemam jednoznačan odgovor. Ako se lijekovi piju redovito i u propisanim količinama, trebali bi povoljno djelovati na osobu, ali nažalost ne znam ti reći specifično za tvoga oca. Pretpostavljam da on ima svog psihijatra/icu. Možda možeš i s tom osobom razgovarati o svojim strahovima i dobiti bolji uvid u stanje tvog oca. Kao kći pacijenta, imaš pravo na to da dobiješ više informacija, posebno s obzirom na dugotrajno stanje tvog tate i na moguću ugroženost tvoje majke.

Postavit ću ti i neka pitanja koja me zanimaju u cilju boljeg razumijevanja tvog stanja i situacije. Bit će mi drago ako odgovoriš na neka od njih. Brine me što si napisala da stalno razmišljaš o konfliktu između gađenja prema ocu i krivnje. Stvara li ti to poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju? Primjećuješ li neke poteškoće s koncentracijom i pamćenjem? Imaš li teškoća u učenju i praćenju nastave? Spomenula si da imaš brata, kakav odnos imate? Razgovarate li o ovoj situaciji? Vjerujem da ti je teško pričati o ovome problemu, ali jesi li se povjerila nekome od svojih prijatelja? Istina je da bliski ljudi u našim životima ponekad ne znaju reagirati kad nam je teško, da su možda ponekad skloni umanjivati naš problem, tješiti i govoriti da će sve proći; najčešće jer im je teško što je nama teško. Zato mi je očekivano kada ljudi dugo ne govore o svojim teškim problemima drugim ljudima. Ipak, smatram da je sve lakše kada se podijeli i da upravo povezanost među ljudima može donijeti najljepše stvari u našim životima. Postoje li neke stvari koje radiš u slobodno vrijeme i koje te vesele, u smislu hobija? Kako se opuštaš? Što ti pomaže u stresnim situacijama? Voliš li izlaziti van i družiti se? Nadam se da ti ova pitanja nisu napadna. Ne moraš odgovoriti ni na jedno na koje ne želiš. Njihova poanta je zapravo da te potaknem na razmišljanje o stvarima koje predstavljaju tvoje snage, pozitivnosti iz kojih možeš crpiti pozitivnu energiju i snagu.

Malo elektroničko pismo ponekad krije puno ljudske snage i želje za promjenom i radom na sebi. Čini mi se da je takvo i ovo tvoje i jako mi je drago da si nam se javila i da svjedočim tako velikoj iskrenosti neke osobe prema samoj sebi. Mlada odrasla dob također nosi velike izazove, kao i prethodna adolescencija. Mnogi kažu da je znak ljudske zrelosti spremnost osobe da pogleda svoje roditelje kao i sva druga ljudska bića – s njihovim vrlinama i manama. Ali nitko uz to ne kaže koliko je to ujedno i teško iskustvo, puno velikih osjećaja, od olakšanja zbog konačne iskrenosti prema sebi, do krivnje i srama što navodno izdajemo najbliže osobe. Ne bih rekla da je to izdaja, rekla bih da je to odrastanje i promjena, kao sastavni dio svakog odnosa.

Pitala si nas za preporuku literature koja se tiče psihičkih poremećaja. Takva uistinu postoji i šarolika je. Vjerujem da tebe specifično zanima ona koja se tiče poremećaja od kojega boluje tvoj otac i stoga ti ne mogu pružiti konkretan odgovor jer ne znam o kojemu je poremećaju točno riječ. Ono što mislim da bi ti moglo pomoći u boljem razumijevanju poremećaja, njegovih simptoma, a time i postupaka svojega oca jest direktan razgovor sa nekom stručnom osobom, primjerice psihijatrom svojega oca koji bi ti mogao pružiti najkonkretnije odgovore.

Za kraj bih voljela reći da se nadam da ćeš u ovom odgovoru pronaći neke korisne informacije za sebe. Bit će nam drago da nam se ponovno javiš, bilo s odgovorima na pitanja ili ako poželiš porazgovarati s nekim kad ti bude teško. Hrabri telefon je tu za tebe, bilo opet ovim putem ili na besplatnoj anonimnoj liniji svaki radni dan od 9.00 do 20.00 sati na broju 116 111 ili pak putem e-maila savjet@hrabritelefon.hr.

Želim ti puno sreće i nadam se tvom ponovnom javljanju!

Veliki pozdrav,

Hrabri telefon

16.01.2014. 16:30

Draga korisničkoime666,

Jako mi je drago što si nam se ponovno javila. Sve što si mi napisala mi je pomoglo da bolje razumijem tvoju situaciju i hvala ti što si to podijelila sa mnom.

Po ovome što si mi napisala, čini mi se da jako puno razmišljaš i pratiš sebe i svoje misli, osjećaje i ponašanje. To mi je jako drago. Na taj način lakše možeš pratiti promjene koje ti se događaju i shvatiti kako one utječu na tebe, te na taj način si i lakše pomoći. Čujem da se tvoje misli, osjećaji i ponašanje prema tati mijenjaju ovisno o vremenu, udaljenosti od tate i stresnim događajima u tvom životu. Moram priznati da me brine tvoj opis ponašanja u situacijama kada si kući, poput plakanja, otežanog disanja, poteškoća spavanja… Ako ti je tako lakše, u redu je smanjiti odlaske kući, ali bih ti voljela napomenuti da to ne znači da će tvoje poteškoće u funkcioniranju nestati. Kako si i sama rekla, one se često pojačaju uslijed drugih stresnih događaja. Zbog toga mislim kako bi bilo važno da potražiš neku stručnu pomoć, ali i da nastaviš raditi stvari koje te vesele i pomažu ti kada ti je teško. Primjerice, bavljenje nekom fizičkom aktivnosti poput aerobika dokazano može pomoći kod preplavljenosti neugodnim osjećajima i stresnim situacijom. Vjerujem da si to i sama primijetila. Osim toga, činjenica da postoje bliski ljudi u tvome životu poput dečka, brata i prijateljica, također može biti odličan način opuštanja i zaštite od štetnog utjecaja teških događaja.

Dojam koji sam dobila iz tvog pisma je da imaš potrebu da te netko razumije i bude tu za tebe. Hrabri telefon ti uvijek stoji na raspolaganju, ali mislim da je uistinu korisno i pohvalno što želiš potražiti pomoć stručnjaka uživo. Ponekad nam je zbog straha ili neugode teško potražiti izravnu pomoć stručnjaka. Vjerujem da nije lako izreći na glas svoje najdublje misli i osjećaje, no težina tih misli i osjećaja može ostaviti posljedice na tvoje funkcioniranje i tako ti još više naštetiti. Ponekad nam i sam razgovor sa stručnjakom može dati veliki osjećaj olakšanja jer znamo da postoji osoba koja je u tom trenutku tu samo za nas. To je tvoja odluka, samo ti imaš pravo na nju, ali i imaš i odgovornost da preuzmeš svoj život u svoje ruke i pobijediš probleme koji ti se javljaju. Ja zaista vjerujem da ti to možeš da ćeš i iz ovog životnog perioda, kao i iz prijašnjih, izaći kao pobjednik.

Pitala si za radionice u Osijeku na kojima bi se mogla družiti s ljudima sa sličnim problemima. Voljela bih te uputiti u Društvo za psihološku pomoć Sunce u Osijeku. Tamo postoji savjetovalište za psihološku pomoć koje radi utorkom i četvrtkom od 17.00 do 19.00 sati. Dolazak u Savjetovalište potrebno je prethodno dogovoriti putem telefona na broj 031 368 888 ili putem e-maila na sunce@os.t-com.hr. Nisam sigurna postoje li radionice u tvome gradu, no mislim da bi na to pitanje odgovor mogla potražiti u navedenom savjetovalištu.

Na kraju želim ti reći da se za dodatne informacije možeš javiti ovime putem, ali i nazvati našu savjetodavnu liniju na besplatan broj 116 111. Linija je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati.

Želim ti puno snage i strpljenja u suočavanju s teškoćama!

Veliki pozdrav,

Tvoj Hrabri telefon

01.11.2014. 15:40

Draga josipa111,

vjerujem da je za pisanje ovog pisma trebalo snage, zato ti se želim zahvaliti na povjerenju i prilici da budemo uz tebe na ovom dijelu tvog puta. Čini mi se da imaš veliku potrebu ući dublje u rješavanje problema koji te, koliko sam razumjela, prati cijeli život. Primjećujem da si nam se sa svojom pričom na ovaj forum javila i prije gotovo dvije godine te mi je žao što se, prema onome što čitam, tvoj odnos s mamom u međuvremenu nije promijenio na bolje.

U svojim javljanjima si opisala dio svog djetinjstva koji je obilježen proživljavanjem fizičkog i psihičkog zlostavljanja. Neki od detalja nasilja koje si pretrpjela mi djeluju zaista potresno i znam da takva iskustva u djetinjstvu najčešće kao trag za sobom stvore traume, s kojima se treba boriti dugo i ustrajno. Rastužile su me sve te ružne stvari koje si proživjela. Kao što si i sama rekla u jednom dijelu svoga pisma, nijedno dijete ne zaslužuje uvrede, kao ni batine ili ponižavanje. Važno mi je to ponoviti jer želim da znaš da je to potpuna istina – ti ne zaslužuješ ni uvrede, ni udarce, ni odrastanje gledajući roditelje kako su nasilni jedno prema drugome. Zadaća odraslih je brinuti o dobrobiti djece, štititi ih, paziti na njihove potrebe i činiti ono što je u najboljem interesu djeteta. Ponašanja koja si opisala daleko su od toga.

Kada si nam se zadnji put javila, rekla si da si s mamom išla kod psihologinje, ali da to nije pomoglo poboljšanju Vašeg odnosa. Pitam se jesi li i kasnije potražila neku pomoć za sebe ili se javila na neki od kontakata koji smo ti ostavili u svojim odgovorima? U slučajevima zlostavljanja, stručna psihološka pomoć je nešto što uvijek preporučujemo. Ono što sigurno može pomoći u tom procesu je ljubav i podrška bliskih osoba – zato mi je drago čuti da imaš prijateljice i dečka koji su uz tebe. Ali vrlo je važno u takvim situacijama obratiti se za stručnu pomoć i podršku. U slučajevima kada djeca i mladi dugi niz godina trpe zlostavljanje, može se javiti osjećaj da im nitko ne može pomoći, međutim, stručnjaci, koji rade s djecom i mladim ljudima koji su prošli slične situacije, mogu lakše razumjeti sva previranja emocija koja su normalna u tako teškim situacijama. Neizgovorene emocije i neispričane istine mogu biti teret za svakoga jer za ljude je univerzalno da imaju potrebu podijeliti svoju priču. Kada je priča posebno teška i posebno tužna, onda „podijeliti svoju priču“ često nije tako jednostavno, protkano je košmarom emocija i mnoštvom pitanja u glavi. Ono što trenutno razlikuje tvoju situaciju od one prije dvije godine jest to da si punoljetna i da imaš pravo pobrinuti se za sebe i obratiti se stručnjaku bez mame. Stoga bih voljela da nam se javiš da bismo ti dali kontakte na koje se možeš javiti, savjetovališta i psihoterapeute. Možeš nam poslati e-mail na savjet@hrabritelefon.hr s informacijom o svom mjestu stanovanja da bismo ti mogli pronaći stručnjake u tvojoj okolini, ako ti je to ugodnije s obzirom da je ovo javni forum.

Ako sam dobro razumjela, problem koji te trenutno najviše zaokuplja jest loš odnos s majkom, i suživot koji nikako ne funkcionira tijekom zadnje dvije godine. Vjerujem da je vrlo frustrirajuće živjeti u konstantnim svađama, slušati prijetnje i uvrede i iskreno mi je žao što je tako. Pa ipak, unatoč svemu, vidim da imaš i dalje razumijevanja za svoju majku i situaciju u kojoj se ona nalazi. Imam dojam da dijelom osjećaš i krivnju zbog želje za odvajanjem, možda baš zato što vidiš da tvoja mama također nije u najboljem stanju. To mi govori da si osjećajna djevojka koja voli svoju majku i, unatoč svim nesuglasicama, želi joj samo dobro i brine za nju. Vidim da te brine majčino zdravstveno stanje. Napisala si da, uz zdravstvene probleme (pretpostavljam fizičke), ona govori da je najbolje da se ubije i da nema više volje za životom. Vjerujem da je to teško i bolno za čuti i slažem se s tobom da nije u redu da ti majka govori ovakve stvari. Jesi li pokušala razgovarati s njom o situaciji u kojoj se obje nalazite? Kako ti se čini opcija da pokušaš razgovarati s njom o tome da se i ona obrati nekome za pomoć? Vjerujem da bi to moglo biti od velike koristi. Stanje beznađa i depresivnog raspoloženja ponekad je do te mjere izraženo da postaje medicinski problem – u tom slučaju ključno je potražiti pomoć. Mislim da bi bilo dobro pokušati o svemu razgovarati na miran način, osvijestiti ono što se događa jer to uglavnom dovodi do preuzimanja barem malo više kontrole nad situacijom i poduzimanje daljnjih koraka.

Kažeš da u toj kući jednostavno više nisi sretna. Iz ovoga naslućujem da razmišljaš o odvojenom životu, stambeno i financijski, neovisno od majke. Drago mi je čuti da studiraš i da ti dobro ide, to sigurno nije jednostavno uz napetu situaciju kod kuće. Također vjerujem da nije nimalo lako jer kažeš da je najveći motiv zapravo strah od dodatnih konflikta i od mogućnosti iseljavanja iz stana. Imam dojam da si već i sama razmišljala o tome da odseliš od majke i da ti odlučivanje o tome predstavlja teškoću zbog brige za majku.. Pa ipak, to je odluka koju možeš samo ti donijeti i želim da znaš da imaš na nju potpuno pravo, koliko god to bilo teško. Sada si u dobi kada možeš potpuno samostalno odlučivati o svom životu – ti imaš pravo na to i imaš pravo odabrati put kojim ćeš potražiti svoje sretnije sutra. Težnja za osamostaljenjem mi je sasvim razumljiva, mnogi mladi ljudi tvojih godina nalaze se u sličnoj životnoj fazi.Htjela bih napomenuti da u slučaju da živiš zasebno, to naravno ne znači nužno prekidanje svih veza s majkom. Štoviše, možda je to prilika za uspostavljanjem neke mirnije komunikacije te stabilnijeg odnosa koji za tebe neće biti toliko stresan. No, to sve ovisi o tebi i tome što ti želiš. Čini mi se važnim još jednom naglasiti kako je najvažnije da sada pomogneš sebi jer si to zaslužila.

Opisala si mi nekolicinu događaja i dijelova iz svog života, ja sam se u odgovoru osvrnula na neke od njih. Vrlo iskreno ti želim reći – osjećaj koji izvire iz tvog pisma najprije je nekakva udaljena, distancirana tuga i povrijeđenost koja traje gotovo cijeli tvoj život. Ovo je zapravo uobičajeno za osobe koje su bile dugotrajno izložene nasilju. To su situacije kada je toliko teško da se moramo malo odmaknuti kako bismo sačuvali sebe. Ali ono što na mene ostavlja najveći dojam je da, unatoč svemu, ti nisi izgubila snagu, nisi poražena, još si tu i sanjaš i planiraš svoju sreću. To je ono najvažnije. Htjela bih te potaknuti da u ovom trenutku razmisliš o tome što ti je sada potrebno.. Istovremeno, važno je razmotriti praktične opcije o osamostaljivanju, ako se za to odlučiš. Jer, na kraju svega, ti imaš kontrolu, pravo na odlučivanje, izbor što ti najviše odgovara.

Na kraju ti želim još jednom zahvaliti na javljanju. Nadam se da su ove pisane riječi bar malo donijele koristi za tebe u ovoj situaciji u kojoj se nalaziš. Želim ti da zadržiš snagu i strpljenje te uporno koračaš prema budućnosti kakvu želiš stvoriti za sebe. Vidim da si zaista veliki borac i da ti stručna pomoć može pomoći da se nosiš s onim kroz što prolaziš kao i s odlukama koje donosiš. Želim ti puno hrabrosti u tom putu ka sreći koji, iako ponekad težak, je uvijek vrijedan truda.

Puno te pozdravlja,
Tvoj Hrabri telefon

05.11.2014. 16:55

Draga josipa111,

Hrabri telefon je anonimna linija koja pruža savjetovanje putem telefona, e-maila i foruma što znači da psiholog neće doći k tebi kući. Ti sama odlučuješ o tome tko će znati da ideš kod njega, tako da tvoja mama to ne mora saznati. Kada nam javiš odakle si, možemo ti poslati kontakte koje smo ti spomenuli u prethodnom odgovoru.

Što se tiče tvoje selidbe i pitanja u vezi doma u kojem bi mogla živjeti, mi ne znamo odgovor. S obzirom da si studentica, mislim da bi bilo dobro da se o tome raspitaš u Studentskom centru svog Sveučilišta ili među kolegama i prijateljima s fakulteta.

Pozdrav ti šalje,
Tvoj Hrabri telefon