|
lady_mars
|
12.06.2009. 10:40
Pozdrav!
imam 15 godina i zavrsila sam 8.razred osnovne skole,sve razrede odlicnim uspjehom(nijedan s 5.0)..preda mnom su upisi i imam jasno definirano da se zelim baviti psihologijom,dakle upisati Filozofski fakultet u Zagrebu..sada zelim ici u jezicnu gimnaziju..zivim s roditeljima u Šiebeniku..
problem je(ako Vi vidite problem,ja vidim itekakav)u mojim odnosima s ljudima..sve je pocelo u mojim vrtickim danima,kada su mi ostala djeca uzimala igracke i razbijala ih(tete to nisu vidjele ili nisu zeljele vidjeti)o drugu djecu i zatim mi vracala igracke polomjene..kada bi tete dosle nazad,vidjele bi slomljenu igracku u mojim rukama i drugo dijete koje place..svi su govorili da sam ja svoju vlastitu igracku slomila kako bih ozlijedila drugoga..ja nikada nisam uspjela dokazati da to nije istina i uvijek sam bila po kutovima u kazni..sjecam se da sam govorila mami za to,a ona mi nije vjerovala,vec bila ljuta sto"lomim igracke",govorilla mi da sam nezahvalno deriste..u vrtic sam bila upisana jer su moji djed i baka,koji su se brinuli o meni kada su roditelji radili,umrli jedno za drugim kada mi je bilo 2 godine..od onda imam neki jaci obllik prhuta na vlasistu,za koji dermatolozi ne znaju sto je,no ja sam poprilicno sigurna da se radi o seboreji vlasista,nastaloj zbog stresa nakon sto su baka i djed umrli..
dakle,doslo je vrijeme za osnovnu skolu,polazak u nju..godinu prije mi je umrla i druga baka,tatina mama,sto mi je takodjer bio sok..u 1.razredu sam,misleci da je to ispravan nacin(primjer iz vrtica,jer oni koji su se izivljavali na meni,uvijek su bili u grupi),krenula tuci drugu djecu bez raloga..htjela sam naci prijatelja i skrenuti pozornost na sebe..nastava mi je bila dosadna i nisam se mogla skoncentrirati,sto je uciteljicu navelo na zakljucak da sam zaostala,te me poslala kod psihologa,koji je zatim izvrsio i testiranje IQ-a...bio je oko 140..terapije kod psihologa ucinile su da se,istina,smirim,ali sam se istovremeno i povukla u sebe..u 3.razredu sam se prvi put i podruzila s nekim izvan razreda,nakon cega me mama istukla psecim povdcem,jer sam u toj zanesenosti,sreci da idem kod nekoga doma,zaboravila to reci mami..ona me kada sam se vratila doma istukla psecim povodcem i izvrijedjala..to me ucinilo jos zatvorenijom..mnogi su mi se smijali zbog mog fizickog izgleda,jer sam zdepasta i nosim naocale..oduvijek sam takva i,koliko god da malo jedem i krecem se,ne mogu smrsaviti,pretpostavljam da je to hormonalni poremecaj..no,mama kaze da sam si sama kriva sto sam"takva debela prasica"..s prijateljicom iz 3.razreda sam ostala u dobrim odnosima do 6.razreda,kada ona nije nasla drugo drustvo,koje je,valjda,vrjednije od mene..u 5.razredu sam prvi put dobila ciklus,sto je ostalim curama bio trn u oku,jer mnoge ga jos uvijek nisu dobile,pa su me zbog toga ismijavale..kada sam bila 6.razred,mojoj tadasnjoj nastavnici iz hrvatskog je poginuo sin,te sam je ja vidjela jednom da place sama i zagrlila je,a ona se mene primila kao svog psihologa,nakon cega smo svaki dan pricale o njenom sinu,a ja sam se kuci vracala s vrtoglavicama i iscrpljena,ali sretna jer sam joj mogla pomoci..ona me zeznula kada je bio LiDraNo te godine,no to je druga prica..iduce godine je bio novi LiDraNo,na koji sam,istina,isla..no,ona je htjela da idem s radom koji je ona napisala,sto ja nisam htjela,pa me ona izvrijedjala svakakvim uvredama i nazvala svakavim imenima..taj dan,kada je bio LiDraNo,a ja nisam prosla s opcinske razine(jer je nastavnica iz intervjua od 6 stranica izvukla 12 pitanja koja nemaju veze jedno s drugim),nisam mogla ici u skolu uopce,dosla sam kuci,rekla mami sto je bilo,a ona mi je rekla da sam to sama htjela,pa da sam dobila sto sam htjela kada sam bila s tom nastavnicom...u tom razdoblju sam cak pokusala izvrsiti suicid,na srecu nisam uspjela..pocela sam se sve vise zatvarati u sebe i biti na kompjuteru,u svom virtualnom svijetu..lakse komuniciram preko tipkovnice..no,razred je za to saznao,pa su po internetu pisali lazi o meni,pisali tekstove i potpisivali ih mojim imenom..ja sam bila objavila na svom blogu tu pricu koja je bila na LiDraNu,kao upozorenje drugima da ne nasjedaju na takve stvari,jer,rekoh,ja sam se zamalo ubila..no,ravnatelj je dosao do tog posta i svi nastavnici su to saznali i mislili da lazem..razred je takodjer gvorio da lazem..moja"prijateljica"iz 3.razreda mi je okrenula ledja..nisam imala nikoga..odnosi u obitelji su postali uzasni,mama i tata su svakodnevno vikali jedno na drugo,mama je cak znala i fizicki napasti tatu..nekada i mene..uvrede na moj racun glede mame su vec postale normalna stvar..a tata samo to gleda i suti..
sve vise me ima na internetu,jer tu imam vise prijatelja,uzivo ih uopce nemam..sve vise sam zatvorena u sobu,jer ne mogu trpjeti vise da me mama vrijedja..
e sada,ono sto je problem...ja zelim upisati jezicnu gimnaziju,u Šibeniku postooji samo jedna i to jedan razred iste...no,vise od pola mog bivseg razreda ce ici u nju...a ja zaista ne mogu vise izdrzati s njima,ovu godinu sam vec dozivljavala slomove zivaca zbog svega ovoga,ne mogu vise..rekla sam mami da zelim ici u srednju u Zagreb,no ona mi je rekla da sam ja nesposobna sama zivjeti i da ona nema povjerenja u mene,jer da se ja kurvam cim izadjem iz kuce(????)..takodjer i da sam si ja sama kriva sto sam nesposobna naci drustvo...
molim Vas,pomozite mi!..kako da dokazem mami da me pusti u Zagreb u srednju skolu?..jer ja zaista,ali zaista vise ne mogu izdrzati s ovom djecom s kojom sam bila do sada...to je jedno,a drugo,zelim se maknuti od majcinog zlostavljanja,koje je svaki dan sve gore..ne zelim petljati socijalne radnike u ovo,jer mi je 15 godina,za 3 godine cu imati zakonsko pravo otici odavde..no,ako budem u srednjoj opet s ovima,zavrsit cu na psihijatriji..dakle,moje pitanje je:kako steci povjerenje mame da me pusti u Zagreb zivjeti samu?..jer,ja zaista ovako necu izdrzati jos 4 godine,a ne zelim se odreci jezicne gimnazije zbog mog bivseg razreda(iako bi oni to voljeli)..
unaprijed hvala na odgovoru,
Luciela
|
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
19.06.2009. 09:55
Draga Luciela,
hvala ti na ovoj životnoj priči koju si podijelila sa nama. Moram priznati da sam svo vrijeme dok sam čitala tvoj post razmišljala o tome koliko si puna uvida u svoje osjećaje, stanja, razmišljanja, stavove. Unatoč tvojoj trenutnoj nepovoljnoj situaciji možeš itekako biti ponosna na sebe zbog svoje zrelosti i oštroumnosti.
Iz tvog posta shvatila sam da nisi dobila dovoljno podrške i razumijevanja od strane majke. Imala si problema sa sklapanjem odnosa u školi, u 3. razredu si se povukla u sebe. Druga djeca su ti se rugala zbog tvog izgleda, također si išla na razgovore kod psihologa. Navodiš da si imala ružno iskustvo i sa nastavnicom iz hrvatskog… Svjedočila si čestim svađama roditelja, također je mama fizički i tebe napala. Kažeš da si čak i pokušala suicid. Drago mi je što sada shvaćaš da to nije rješenje i da takvim postupkom uskraćuješ sebi veliku mogućnost da budeš sretna, da ostvariš sve što si htjela u životu. Sve to što sam pročitala djeluje zbilja stresno i teško za dijete, pa ti vjerujem kada kažeš da želiš neki novi početak, srednju školu u drugom gradu, daleko od već poznatih vršnjaka i od roditelja.
Roditelji su ti koji su odgovorni za svoju djecu. Oni su tu da ti daju podršku, pomoć, da te saslušaju kada ti je teško. Vjerujem da sve te situacije koji si doživjela bi bile znatno lakše ili se možda neke od njih ne bi ni pojavile da si imala roditeljsku podršku i potrebni angažman da ti pomognu u teškoj situaciji. Sigurno nije djetetu lako slušati roditelje kako se svađaju, bojati se roditelja te dobivati pogrdne komentare na izgled i sposobnost. Jako mi je tužno bilo pročitati da ti mama kaže da ne možeš sama naći prijatelje. Meni se činiš kao komunikativna i izrazito pametna djevojka i vjerujem da možeš imati puno prijatelja. Vjerujem da si sada navikla na komunikaciju preko Interneta i da se takvim načinom osjećaš sigurnije, ali takvo druženje i takva „prijateljstva“ ne mogu zamijeniti ona fizička „oči u oči“ prijateljstva. Definitivno trebaš pripaziti sa kim se dopisuješ i kome šalješ informacije o sebi, jer se sa druge strane monitora uvijek može naći neka osoba koja ti ne želi najbolje. Također se iz tog razloga nemoj nalaziti na samo sa nepoznatim osobama koje si upoznala putem Interneta.
Što se tiče tvog glavnog pitanja, teško mi je reći na koji način možeš zadobiti povjerenje majke, ali ti mogu dati par naputaka sa kojima možeš pokušati pridobiti njenu naklonost. No, moram ti reći da te i u drugim gradovima i u drugim školama čekaju problemi-djeca sa kojom se nećeš slagati, ruganja zbog kojekakvih razloga, zadirkivanja, izmišljanje priča i sl. Vrlo je bitno da znaš da je nužno suočiti se i boriti problemima sa svom snagom, a ukoliko se pokaže da to nema smisla onda tražiti druga rješenja. Vjerujem da ti nije lako dalje ići u školu sa vršnjacima iz osnovne škole, ali možda druga polovica razreda koju oni ne čine budu djeca sa kojima ćeš uspostaviti dobar odnos. Bitno je da ti budeš otvorena za upoznavanje novih ljudi, a zadirkivanja drugih pokušaš zanemariti ili otvoreno kažeš da ti takvo ponašanje nije u redu i da vrijeđa ili potražiš pomoć razrednika ili drugog profesora.
Baš iz posta nisam uspjela razaznati kakav je odnos između tebe i tate. Da li te on podržava? Što on radi kada mama viče na tebe i vrijeđa te?
Što se tiče odlaska u srednju školu u Zagreb definitivno bi trebala razgovarati sa tatom o toj ideji i ukoliko je njemu ideja prihvatljiva zajedno ju prezentirate mami. Reci mami da ti je jako stalo do toga da imaš neki novi početak sa vršnjacima, da ti je život sa ovima postojećima pretežak i da su te puno puta već povrijedili. Pitaj ju koje bi uvjete ona za to postavila, reci da si spremna javljati se svaki dan, dolaziti često na vikende, dati njene kontakte razredniku da se često čuju, predstavniku đačkog doma ako tamo budeš živjela. Također možeš reći ukoliko tvoje ocjene budu loše (dogovorite se koje su to ocjene) da ćeš se vratiti u Šibenik.
Eto nadam se da će ti nešto od tih savjeta pomoći. No, ako to ne uspije ne zaboravi da ništa nije izgubljeno. Ponekad ispred sebe imamo osobu koja može biti dobar prijatelj, ali ju ne primjećujemo jer smo previše usmjereni na to da nam je loše. Uvijek postoje mjesta gdje možeš upoznati prijatelje-plesni, sportski centri, izviđači, škole za jezike i sl.
Također, napisala si da ne želiš miješati socijalne radnike. No, bitno je da znaš da su socijalni radnici i policija tu da te zaštite i postoje baš zbog slučajeva kada osobe koje su odgovorne za svoju djecu ne vrše svoje obveze kako trebaju.
Ukoliko želiš razgovarati o bilo čemu, slobodno nazovi našu besplatnu, savjetodavnu liniju na broj 0800-0800. Linija je besplatna i anonimna i otvorena radnim danom od 9-18 sati. Bilo koja naša volonterka spremno će te saslušati i zajedno sa tobom pokušati naći neko prihvatljivo rješenje za tebe. Također, ako dođeš u Zagreb možeš doći u naše besplatno Savjetovalište, bilo bi nam drago da ti budemo podrška daleko od roditelja.
Sretno
Tvoj
Hrabri telefon
|
|
lady_mars
|
26.06.2009. 11:55
prije svega,hvala Vam na odgovoru!..da,eto,naslusala sam se vec toga kako sam ostroumna,zrela i bla,bla,bla..medjutim,mislim da svaki covjek razmislja upravo onako kako je naucio kroz razne zivotne situacije..ja imam 15 godina i mislim da moja ostroumnost mozda jest dobra,medjutim ovaj nacin razmisljanja ne bih imala da se nije ovo sve izdogadjalo..mislim da ovo jednostavno nije djecji nacin razmisljanja,a eto,nekako je prirodno da svaki covjek prodje kroz to djetinjstvo..ja ne znam koliko je ono kod mene trajalo i da li ga je bilo uopce..no,imam zelju samo biti dijete..nista vise..to je toliko jednostavno u stvari,ali mnogi odrasli su zaboravili,zanemarili to dijete u sebi,te nemaju razumijevanja za svoju vlastitu djecu..mene brine to,iskreno..nema ljepse stvari,no promatrati zivot ocima djeteta,diviti se sitnicama ili onome sto samo na prvi pogled izgleda sitnica,a zapravo je puno vece..eto,to je neko moje razmisljanje,Vi se mozete ili ne mmorate sloziti s njim ..
da,evo,srednja skola..pa,u biti tata kao papiga ponavlja sto mama kaze,tako da nema tu nekog moljakanja koje bi promijenilo misljenje roditelja..eto,mozda je moja greska sto,koliko god i sto gad da su oni napravili,ja ih i dalje volim..eto,tjesim se,jos 3 godine,no i to treba izdrzati,a tko znaa sto ce se dogoditi jos u tom periodu..ne znam,sto god da napravim je teska odluka...naime,mogu ici u jezicnu gimnaziju,pa kasnije nastaviti fakultet u Zagrebu,no pitanje u kakvom stanju cu ja biti,ne zelim na sedativima u srednjoj skoli vec zavrsiti...a drugi izbor je ici u neku drugu skolu,sto znaci odustati i od fakulteta...u oba slucaja mi zivot moze biti ocajan,bilo da moram odustati od posla i fakulteta koji zelim,bilo da do kraja zivota zivim s tabletama,visokim tlakom,cirevima i sto ja znam sa cime sve ne...objasnila sam sve ovo roditeljima,no eto,oni misle da je to nepotrebni trosak..
koliko Vi mislite da je opravdano da ja,u ovakvoj situaciji,s 15 godina odem zivjeti u drugi grad sama?..znam da Vase misljenje tu nece nista promijeniti,upisi su sljedeci tjedan,a mene je tako strah sto ce biti dalje sa mnom...sanjala sam par puta da sam se u gimnaziji potukla i zavrsila kod psihologa na terapijama...ili da sam dobila visoki tlak i cir na zelucu...cini mi se da je to lako vjerojatno i zelim izbjeci to...
ja znam da ce u svakom gradu biti takvih ljudi koji mi se nece svidjati,no,ja mogu biti naivna,pa vjerovati mozda i previse ljudima,no nisam glupa,pa da nakon 8 godina i dalje vjerujem...a da svugdje ima takvih ljudi sam svjesna,samo,eto,nakon sto gutate u sebi nesto 8 godina,to mora izici van...tim vise ako ste"osudjeni"na jos 4 godine s tim istim ljudima...
a ovo za internet...pa gledajte,istina je da ja mozda lakse komuniciram preko tipkovnice,no to ne znaci da cu pruziti nekome zivot na pladnju cim mi se pruzi prilika...uglavnom to sve shvacam kao zabavu...mozda sam s jednom ili dvije osobe ostala u kontaktu dosta dugo,a naravno da jesam oprezna..ako ste mislili konkretno na sexualne manijake,cybersex,ma nema sanse...meni je neshvatljivo to...nije da nisam dobivala takve poruke,no zaista me ne diraju,a i zasto bi...nije moj problem ako je netko napaljen,pa pise svakave poruke..
|
