|
alma
|
17.06.2006. 01:32
Ne znam kako da zapocnem ovu poruku,mozda je najbolje iskreno i izravno. Ne znam vise sta da radim,tata mi je alkoholicar od kad znam za sebe ali vremenom ja sve teze to podnosim ( sad mi je 20 godina i pri kraju sam snage ). Mozda stvar ne bi bila toliko grozna da moja mama nije bolesna, ne moze hodati bez stapa a imala je i rak, a ja sam tek krenula na fakultet a otac bi me ubio da ga ne zavrsim. On pije svaka dva dana i ne trijezni se dva dana nikako, slabo spava a i ja i mama s njim jer moramo biti kraj njega, drugacije nam neda. Bojimo ga se obe, a ne smijemo mu nista reci jer je onda nasilan. Kad je on pijan ja ne mogu uciti, ni spavati ni jesti a tako mi je svaka dva dana. Pokusala sam ga moliti da ne pije, plakati, razgovarati s njim cak i prijetiti ali nista ne pomaze. On ne priznaje da je alkoholicar i misli da je najbolji otac na svijetu ali ja ga vise ne mogu podnijeti, mrzim ga, muci me cijeli zivot ali meni je gore zbog moje mama, jer ja s njom nigdje ne mogu a ostaviti je s njim samu nikad! Ne smijem nikom reci ovo jer ako bi on saznao ne bi mene kaznio nego mamu, molim vas pomozite mi nekako. Evo upravo sad on sjedi s mamom u drugoj sobi i svadja se zbog sitnica, ja ovako vise ne mogu ili cu ubiti sebe ili njega!
|
|
Marija Krmek, prof.
|
26.06.2006. 15:26
Draga Alma,
iz ovog što si napisala vidim da ti je teško, da se osjećaš bespomoćno i da si na izmaku snaga. Vjeruj mi, od ubijanja bilo koga nema pomoći, na taj način problem se ne bi riješio. Ono što možeš napraviti je, kad tvoj tata postane nasilan, pozvati policiju - ne moraš se predstaviti, možeš ostati anonimna i na taj način se zaštititi od tatinog naleta bijesa, jer možda je policiju pozvao netko od susjeda, slučajni prolaznik... Uz to mislim da bi bilo jako važno da potražiš negdje stručnu pomoć, jer sama se s tim boriti je iznimno teško. Pitaj liječnika gdje se u svom mjestu stanovanja možeš obratiti za psihološku pomoć. Stručnjak kojem ćeš detaljnije ispričati svoja teška iskustva će ti moći još više i detaljnije pomoći u pronalasku mogućih rješenja teške situacije. I zapamti, molim te, ti nikako i nikad ne možeš biti odgovorna za nešto što tvoj tata napravi - svi smo sami odgovorni za svoje ponašanje!
Na kraju, moram reći kako ti se divim i čestitam jer si upisala fakultet, znam da uz takva svakodnevna iskustva nije nimalo lako učiti i polagati ispite. Želim ti puno sreće i da i dalje budeš hrabra i jaka.
|
|
Marija
|
30.06.2006. 12:35
Draga Alma,
jako mi je žao zbog tvoje situacije i želim ti reći da si vrlo hrabra i plemenita djevojka. Tvoja situacija je jako teška, no ti to sve ne moraš trpjeti. Ni ti, niti tvoja mama. Šteta je što tvoja mama nije do sada uspjela tebe zaštiti od takvog, nazovi oca, iako je to njena obaveza (ne obrnuto, kao što je tvoja situacija). No vjerujem da od godina koje je provela s takvom osobom, bolesti u kojoj se nažalost našla, više ni sama ne zna što bi ni kako bi. No to ne znači da morate trpjeti. Vi to niste dužne!!! Ti to nisi dužna! Obrati se centru za socijalni rad ili liječniku opće prakse ili hrabrom telefonu i sigurno ćete pronaći riješenje.
Razgovaraj o tome sa svojom majkom. Pokušaj joj objasniti koje mogućnosti imate i što bi to značilo za vaš život. Ona je u jednu ruku također "kriva" za to što se situacija ne mijenja i što ti to trpiš već 20 godina. Znam da ovo zvuči grubo, i da je tvoja mama u teškoj situaciji, ali vjerujem da nije uvijek bilo tako, da je bilo prilike riješiti se takvog čovjeka.
Ti si preuzela sada odgovornost za oba roditelja - majku koju štitiš (iako bi trebalo biti obrnuto) i oca koji bi se trebao brinuti o tebi i tvojoj majci, a on radi upravo suprotno - vi se morate brinuti o njemu. Ti to nisi dužna. Ti imaš pravo na svoj život, svoju mladost, svoj studij.
No, kako je bilo, bilo je, važno je to da si odlučila stati tome na kraj i to je JAKO hrabro i pohvalno. Od ubijanja nema koristi nikome, to zaboravi!
Vama sada mora biti cilj maknuti se od njega, odnosno maknuti njega od sebe - on se sam očito neće maknuti. Njemu vi trebate, ali ne i on vama. On niti ne priznaje da ima problem, a to bi bila ključna stvar u riješavanju vaše situacije. Dakle, na njega nemoj računati, on se promjeniti neće, a ako i hoće (zbog prisile, straha od gubitka vas i sl.), to će morati napraviti sam jer ste vi dovoljno za njega napravile. Ti se sada fokusiraj na sebe i na svoju majku, ali prije svega na sebe.
Ja ti sve ovo pričam zato jer sam i ja živjela u istoj situaciji, no moj otac je prestao piti jer smo ga ucjenili, jer se bojao ostati bez nas. Ali to se nije dogodilo preko noći, to je trajalo godinama. A da smo imali snage (koju ti imaš), sve se moglo završiti u par dana - centar, policija, zabrana pristupa, puno suza, ali svijetlija budućnost.
Također, imaj na umu da smo to napravili mi djeca, brat i ja, a ne moja mama, čija je to dužnost bila! I brat i ja danas imamo posljedice od takvog života, unutarnje tuge i strahove, veliku gorčinu koja će teškoproći, ali se protiv toga borimo i shvaćamo što su nam napravili oboje, i mama zbog svoje nemoći i pasivnosti i otac zbog svoje sebičnosti i teške bolesti - alkoholizma, koji ni danas ne priznaje, ali to je njegov problem, ne naš.
Ono što ti želim reći je: ti se brini za sebe, koliko god teško bilo, koliko god se sebično činilo - Ti nisi dužna brinuti se o takvom ocu. A niti zbog majke biti u takvoj situaciji. Njoj također treba pokretač. A ti to očito možeš.
Javi se nekoj od institucija i situacija će riješiti. Samo hrabro naprijed!!
Pozdrav
|
