|
Autor
|
Poruka
|
|
Lonely
|
07.05.2006. 03:32
Imam 16 godina, ovo bi mi trebalo biti najljepše doba u životu, a ja sam tako nesretna. Tuga me prati od rođenja.Mama mi je alkoholičarka, uništila mi je djetinjstvo, otac umro. I kao da se nisam dosta napatila, novi jadi su me dočekali u srednjoj školi. Nemam prijatelja (o dečku da i ne govorimo), jer nitko se ne želi družiti s nesretnim ljudima, vide tugu u mojim očima, misle da sam čudna jer me ne zanimaju stvari koje njih zanimaju, ozbiljnija sam od njih, jer me težak život uozbiljio, i izbrisao osmjeh s lica.Nitko od njih me ne razumije, ali ne krivim ih, oni ne znaju što sam sve proživjela, ne znaju što su pravi problemi, sretni su što ne znaju. Dane provodim u samoći,
vrijeme prolazi, mladost mi prolazi u patnji, a ja ne vidim izlaza. Nema nade. Pomišljala sam i na samoubojstvo. Kako dalje? Kako da se otmem iz ruku nemilosrdne sudbine? Ako je itko ovdje bio u sličnoj situaciji, pomozite.
|
|
Mirela
|
08.05.2006. 18:13
Ja zapravo i neznam kako ti je... Ali kad sam ovo pročitala stvarno sam se rastužila.... Nije mi jasno kako socijalno nije vidilo tvoj problem...
Na samoubojstvo nemoj slučajno pomišljat... Nije vrijedno toga... Vidit češ ovo će ti sve brzo proći... Odrast ćeš i imat češ svoj život...
A što se prijatelja tiče... Ah nisam ih ni ja nikad imala dok nisam došla u srednju... Budi malo vesela i barem malo pokaži interes za nešto što se i njima sviđa... Barem budi s jednom ili dvije osobe dobra , pa barem da možete zajedno otić na piće...
A ako sa mamom imaš ozbiljnijih problema , pokušaj se preselit kod neke bliže rodbine...
Želim ti sve najbolje.... 
|
|
Marija Krmek, prof.
|
12.05.2006. 19:57
Draga Lonely,
iz ovog što si napisala čini mi se da si jako tužna i da imaš puno teških iskustava iza sebe. Mislim da je super što si to ovdje napisala jer znači da tražiš pomoć - a to je odlika hrabrih i pametnih ljudi, jer zapravo u životu je puno situacija s kojima se teško nosimo sami. Mislim da bi bilo izrazito važno kad bi i negdje u stvarnosti (ne samo preko interneta) potražila stručnu pomoć psihologa ili psihijatra, koji bi ti pomogli da se lakše nosiš s teškim iskustvima i situacijama. Pitaj svog liječnika gdje se najbliže svom mjestu možeš obratiti za takvu pomoć.
Sretno!!!
|
|
Anamarija
|
14.05.2006. 14:13
Čitajući ovu tvoju poruku, shvatila sam da je naša mladost vrlo slična.
I meni su se desile mnoge ružne stvari. Postala sam povućena i ozbiljnija od drugih pa su me zbog toga maltretirali u osnovnoj školi u kojoj nisam imala prave prijatelje. Razred u srednjoj školi mi je mnogo bolji od onog u osnovnoj, imam jednu prijateljicu kojoj također ova mladost nije prekrasna, alii ne zamarame to jer sam sa svima u dobrim odnosima i ako tko treba kakvu pomoć svi su tu. U slobodno vrijeme bavim se pisanjem, a radove dajem profesorici iz hrvatskog koja ih samtra vrlo dobrima i u tome se ističem od drugih. Savjetujem ti da i ti pokušaš nešto takvo, možeš napraviti nešto za pano, možda se neće svima svidjeti, ali vidjet ćeš da će biti mnogo pohvala, možeš predložit pedagogice neku sekciju u školi tako ćeš biti manje u kući, a vrijeme će ti ljepše prolaziti. Što se tiće dečka uopće se nemoj zamarati time, vidjet ćeš da ćeš ga imat kada se budeš najmanje nadala. Vidjet češ srednja škola će ti brzo proći i kad nju završiš tek počinje pravi život. Slobodno se možeš povjeriti nekom od profesora, sigurno će ti i mnogi profesori izići u susred bar što se tiće odgovaranja i imat će drugaćiji pristup prema tebi, u mojoj školi ima bolesne djece pa škola neki puta se potrudi da im sakupi novce za nešto što će ih veselit npr. kompjuter ili sl. Puno sreće ti želim!
|
|
Bane
|
25.05.2006. 10:53
Veruj u buducnost. Cilj ti je da sto pre i lakse preguras srednju skolu. Pokusaj da se bavis trcanjem, vezbanjem, i gledaj da si kuci samo pred spavanje. Uchi u biblioteci i nemoj nikako da pomishljas da dignes ruku na sebe niti da pocnes da pijes ili se drogiras. Pomisli samo sta te sve lepo ceka u zivotu. Cim zavrsis srednju, nadji posao ili u nekom butiku ili bilo sta, odseli se od kuce i onda prava stvar pocinje. Sloboda. Ljubav.. ma sve ce to doci... samo veruj da nisi ti nista kriva za svoju proslost i znaj da pod nebom i tebe ceka negde tvoje parce srece.. Puno pozdrava i znam da ces proci kroz sve ovo
|
|
sara
|
24.06.2006. 18:25
Draga moja,
sve što nas u životu tišti trebamo prihvatiti. Na prvi pogled čini se teško, čak preteško. No, kako je prof.gore napisala "odlika hrabrih je da progovaraju o svojim problemima"... a mislim da isto tako samo hrabri podnose i prihvaćaju svoje teškoće. Ni meni tijekom života nije bilo lako. Ostala sam bez majke sa 14 mj., brat je bio 4 mj. - otac se nije nikada ženio. A uz njegovo pijanstvo, koje si btw.nisam priznala sve do kraja srednje škole...postala sam jaka i čvrsta osoba. Izgradila sam se da znam što hoću i da se borim za sebe i ljude do kojih mi je stalo. Mnogo sam izbivala iz kuće, trenirala sam atletiku, pjevala u dva ili tri zbora, pisala za dnevne novine, i evo sad sam gotovo pred fakultetskom diplomom... jednom riječju živjela sam s njim u kući ali u apsolutno drugom svijetu. Ne moram ti reći da tek sada imam dečka, no isplatilo se čekati. Bilo je i trenutaka kad sam htjela dignuti ruku na sebe no shvatila sam da je moj život mnogo vrjedniji...
Želim i tebi: da se više cijeniš, da pronađeš smisao u svome životu, a sve ostalo doći će samo... i ne zaboravi da lijep osmijeh svakoga dana čini naš život ugodnijim. pusa i svako ti dobro...
|
