|
Vida
|
05.02.2004. 12:37
Imamo krasnog unuka od 5 god. za čiju budućnost (emotivni razvitak) strepimo. Živjeli smo u zajedničkom kućanstvu sa snahom, sinom a potom i djetetom rođenim u njihovom braku. Mladi roditelji, na početku braka oboje bez zaposlenja,odlazak sina u vojsku kad je dijete već rođeno. Bez razmišljanja smo odlučili pomoći im i pružiti svu moguću podršku. Ta idila trajala je otprilike do pred dvije godine kad u život moje snahe ulazi drugi čovjek. Tada za nas troje nastaje pravi pakao. A najgore od svega što odvodi dijete koje je emotivno vezano za nas. U kratko vrijeme dijete mijenja stan, mijenja vrtić (i jezik kojim se govori u vrtiću), u život mu ulazi netko treći (zamjena za oca kojeg ona uporno djetetu nameće, budući da se s ocem djeteta o ničemu ne konzultira već njih dvoje donose bitne odluke za dijete aoca se dovodi pred svršen čin), potom odlaze zajedno živjeti na treće mjesto i ostaje trudna s tim čovjekom. Sve te promjene nastale su u roku od godine dana. Dijete počinje piškiti u krevet (to smo otklonili), gricka nokte, bledunjavo, slabog apetita a otkako je trudnoća ima i probavnih smetnji u smislu da se žali na bolove u trbuhu (ima i proljeve). Ne shvaća zašto mu se brani dolazak kod nas u one dane koji nisu predviđeni za susrete, zašto ne može kod bake i djeda ako otac taj tjedan radi u popodnevnoj smjeni, zašto nam se brani dolazak u vrtić (kad smo po njega dolazili 3 godine), ukratko ostavlja dojam nesretnog djeteta. Dok se sve to kod njega "otkači" već dođe vrijeme za odlazak i onda nastaje plač (unatoč svim našim nastojanjima da mu objasnimo) i praktički ga se katapultira iz doma u kojem je živo pune 4 god. jer se ne smije kasniti ni minutu. Najviše od svega sam zabrinuta zbog majke kojoj je povjeren na čuvanje i odgoj, jer je ona psihički nestabilna osoba kao i osoba s kojom živi (oboje traumatizirani u djetinjstvu) s naznakom psihopatije i to prenose na dijete. Ni jedno od njih nema stalnog zaposlenja. Neću i ne mogu odustati, ali je vrijeme koje provodimo s njim prekratko da ga educiramo, naši se sustavi vrijednosti razlikuju, jedino na čemu inzistiram da mu pokažemo kokiko ga volimo i volimo. Tuži se da ga tuče i kažnjava (kad majka nije prisutna) i naziva ga kojekakvim pogrdnim imenima. Na sve to ne mogu ostati indiferentna, ali moram biti oprezna u prosudbi da li je to istina ili je dijete revoltirano tim načinom života pa možda izmišlja. Što da poduzmemo a da se ne osveti na djetetu? Molim odgovorite na e-mail. Zahvalna baka
|
|
Hana., Hrabri telefon
|
07.07.2004. 11:30
Poštovana,
vidim Vas kao brižnu i zabrinutu baku. Vaša situacija nije laka ali isto tako nažalost nije rijetka. Biti dobar roditelj težak je posao, a razvod je jedan od najvećih izazova s kojima se bilo koji roditelj može suočiti. Roditelji koji su pod stresom zbog stalnih svađa i sukoba prije razvoda te nastavljaju svađe i nakon razvoda, manje su sposobni dati djeci podršku te su oni najčešće ti koji čine razvod stresnim događajem za djecu. Postoje velike razlike kako se djeca prilagođavaju na razvod – većina uspješno svlada ti promjenu i odraste u zdrave osobe, no dio djece proživljava poteškoće i posljedice razvoda kroz život. Djeca mogu plakati, postati jako tiha i odsutna, mogu biti zabrinuta i bojati se da će drugi roditelj otići te postati ovisna o njemu. Ponekad se kod djece javlja strah od toga da će biti ostavljena te se plaše da i onaj roditelj koji je ostao s njima može nestati. Mogu imati noćne more ili odbijati spavati u vlastitom krevetu. Neka djeca mogu početi ponovno mokriti u krevet, sisati palac, tepati,..Djeca koja se osjećaju povrijeđena i bespomoćna zbog razvoda ponekad izražavaju svoje frustracije kroz bijes i prkos. Djeca mogu reagirati promjenama u ponašanju i povlačenjem iz društva vršnjaka, manje se družiti, biti pojačano razdražljiva i plačljiva. Ovo može rezultirati problemima u vrtiću te u izvršavanju školskih obaveza. Da sumiram, dijete se može osjećati anksiozno, depresivno, tužno, posramljeno, zbunjeno, krivo, preplašeno, ljutito, može biti zaboravljivo, slabijeg apetita, imati poteškoće u spavanju, slabiju koncentraciju, imati različite misli o smrti i umiranju, no SVI SU OVI OSJEĆAJI I MISLI NORMALNI. No ukoliko potraju dulje, te ste zbog toga zabrinuti, potražite pomoć stručnjaka! Također je jako važno da dijete razumije kakva je to nastala promjena i što ona znači za njega. Roditelji često misle da njihova djeca neće razumjeti što je to razvod pa uopće ne razgovaraju s njima o tome. No, djeca se lakše prilagode novoj situaciji ako znaju što se događa i ako imaju podršku ljudi koje vole.
Za ono što Vam se događa, odnosno što se događa Vašem unuku nadležan je Centar za socijalu skrb, stoga bi bilo dobro da se njima obratite. Pogotovo ukoliko se unuk žali da ga očuh tuče , vrijeđa i slično ili uočavate ponašanja unuka koja Vas zabrinjavaju poput tikova, neobjašnjivih modrica, prijeloma, dijete je neuhranjeno, odjeveno neadekvatno vremenskim prilikama, lošeg zdravlja a nije bilo kod liječnika,… svakako svoje sumnje kažite socijalnom radniku. Zbilja će biti manja šteta ako se Vaše sumnje pokažu neopravdanima nego ako Vaš unuk proživljava zlostavljanje a nitko mu ne pomaže.
Također Vas pozivam da svoje sumnje provjerite i na Hrabrom telefonu 0800-0800 svaki radni dan 9-18h ili ako ste u mogućnosti da dijete odvedete psihologu (možete ga odvesti u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba, Argentinska 2 (Gajnice), tel.: 01 34 57 518).
Srdačan pozdrav, Hana
|
|
Vida
|
22.07.2004. 08:33
Draga Hana,
Zahvaljujem na odgovoru. Budući je od javljanja proteklo 5 mjeseci normalno je očekivati da su u tom periodu nastupile neke promjene. Činjenica je da se majka svojski trudi da dijete odvoji od nas i prije svega oca, natojeći ga isključiti iz svih, za dijete bitnih odluka. Istovremeno mu puni glavicu raznim neistinama o ocu i nastoji ga ocrniti u svakom pogledu. Ljubomorna je na ljubav koje dijete iskazuje prema nama i koju s druge strane dobiva od nas i nastoji ga patološki vezati isključivo za sebe (neka vrsta simbioze). Imam dojam da smatra da ona nešto gubi ako dijete dijeli ljubav s nama. Stavlja dijete u ulogu poštara-prenosnika poruka o tome kako će se provesti vrijeme s njim, kritizira, takmiči se u svemu što mu se kupi, kad ode kod oca opterećuje ga pričama da će je zaboraviti, histerizira tijekom razgovora. Kad se dijete vrati iz posjeta mora podnositi izvješće o tome što je radilo i gdje i s kim je bilo. Doslovce nas izluđuje a najveću štetu čini svome djetetu koje se nalazi u koliziji. Smatram da je dijete dovoljno opterećeno i da mu se nanaša ogromna šteta prikazujući mu stvari nerealnima a on ih svojim okicama vidi drukčije. Ne mogu se oteti dojmu da sve što čini, čini samo s jednim ciljem: postići da dijete jednog dana stvarno "poželi" da ne viđa oca a to će se dogoditi jer će ono napokon "shvatiti" da će tako riješiti problem i konačno ugoditi majci. I da će na koncu postojati samo onaj svijet i samo ona realnost koju mu majka prikazuje. Sve sam više sigurna, na osnovu njenog dosadašnjeg ponašanja da se radi o BPD poremećaju osobnosti. čak i dijete shvaća da nešto nije u redu s njom jer i za najobičnije stvari kaže da će se mama ljutiti, pa ne smije ni pitati. Npr. ne smije izraziti želju da bi vidjelo oca, čulo oca ili nas. Napominjem da se stvarno trudimo da mu olakšamo, pročitali smo sve što se dalo o razvodu, o tome kako se ponašati i pomoći takvom djetetu da što lakše prebrodi poteškoće i iskazivati mu svakog trenutka našu neizmjernu ljubav za koju sam sigurna da mu je itekako pomogla da se snađe u svemu tome. Žalosno je što je ovaj sindrom "zločestih" bivših supruga koje su ostvarile starateljstvo prilično raširen jer nikako da shvate da su one razvedene a ne njihova djeca. I da ne razmišljaju dugoročno jer će im se to vratiti jednog dana kao bumerang. Mišljenja sam da bi svi razvedeni partneri nakon razvoda braka u kojem su rođena djeca trebali pristupiti u neko savjetovalište i educirati se izvjestan period o tome kako omogućiti djetetu da provede što bezbolnije djetinjstvo jer ono to zaslužuje. Žalosno je što se i onom djetetu koje ima sve predispozicije da izraste u zdravog mladog čovjeka to pravo na takav način uskraćuje.
I na kraju, žalosna sam, užasno žalosna zbog naše priče i svih onih tisuća priča o kojima imam saznanja. Vaša Vida
|
